Hrvatsko Zagorje

Hrvatsko Zagorje, ili samo Zagorje, je istorijska regija severno od glavnog grada Hrvatske Zagreba. Čini je područje istočno od planine Medvednice do Slovenije na severu u zapadu i do regija Međumurje i Podravina na severu i istoku. Zagorje je podeljeno u Krapinsko-zagorske županije i deo Varaždisnke županije nakon uspostavljanja nezavisnosti Republike Hrvatske. Hrvati ovaj region obično nazivaju samo Zagorje, ali kako postoji istoimena oblastu u Sloveniji, hrvatski deo se naziva Hrvatsko Zagorje.

Centar Zagorja je gradić Krapina. Grad se često smatra kulturnim centrom kajkavskog narečja, jednog od tri narečja hrvatskog jezika. U Krapini se svake godine održava Festival kajkavske popevke (kulture).

U zagorskom selu Kumrovec rođen je Josip Broz Tito, dugogodišnji predsednik SFRJ.

Starosedelačko stanovništvo su kajkavci, stari Slovinci, kojima je do Turske invazije bila nepoznata hrvatska svest. Utemeljitelj hrvatske etnografije Antun Radić to najbolje opisuje u svojim novinama "Dom" od 3.12.1903.g.: U staro vrieme, i još pred 300 do 400 godina, nije oko Zagreba, Križevaca, Siska, Požege itd., tj. u obće u Hrvatskoj s druge strane gore Velebita od mora, u cieloj toj zemlji nije bilo nijednoga Hrvata. Hrvati su bili preko Velebita, bliže moru, a oko Zagreba itd., pa na zapad sve preko Ljubljane i dalje dolje uz Savu, sve su to bili Slovinci ili Slovenci. A danas su tu Hrvati! A gdje su Slovinci? Jesu li Slovinci propali? Sudite, jesu li propali: Kad je hrvatska vlada i država preko Velebita pri moru propala, preselili su se hrvatski bani medju Slovince, u Zagreb, ali su se svejedno zvali hrvatski bani, i vlada se njihova zvala hrvatska. I tako su Slovinci imali hrvatskoga bana, ali to njima nije bio tuđi ban, jer su i Slovinci govorili slično, ili potpuno isto kao i Hrvati. Ali kad imadu hrvatskoga bana i hrvatsku vladu, počeli su ljudi sve po malo govoriti, da je to i narod hrvatski. I tako su se Slovenci sve po malo prozvali Hrvatima, izgubili su svoje ime, tako da danas nijedan seljak oko Zagreba ne zna, što je to Slovenac ili Slovinac, nego kaže, da je Hrvat.

Da ovakvo mišljenje nije usamljeno, dokazuje i pre Antuna Radića istaknuti ilirac Mato Topalović, katolički sveštenik iz Broda na Savi, u svom delu "Odziv rodoljubnog serdca", Požega, 1842.g. str.128.: Hej! vi visokomudri Horvati, koji nećete ništa da čujete o imenu ilirskom! Kojim pravom možete vi i pomisliti samo, da se naš narod južni, naš jezik, naša literatura imenom horvatskim ovjenča? Kažite mi molim vas, odkad vam se računa glavni vaš grad Zagreb da spada na Horvatsku? Ja u starini samo slavonsko ime tamo nalazim. "Bani totius Slavoniae", imadiahu oblast od mora jadranskog tia do Dunava. Gdi je tad Horvatska bila?...