Celom

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Celom

Celom (sekundarna telesna duplja) se razvija u toku embrionalnog razvića u mezodermu, kao potpuno nov prostor; nije ostatak blastocela kao pseudocelom. Obavijen je mezodermalnim epitelomperitoneumom. Celom je ispunjen tečnošću, ali u njemu, za razliku od pseudoceloma, nema organa. Celomska tečnost ne dolazi u dodir ni sa telesnim zidom ni sa crevom jer je od njih odvojena peritoneumom.

Na peritoneumu se razlikuju dva sloja :

  • parijetalni, spoljašnji sloj okrenut ka epidermisu i
  • visceralni, unutrašnji sloj okrenut prema crevu.

Ova dva sloja se sustiču na dorzalnoj i ventralnoj strani obrazujući dorzalnu i ventralnu mezenteru. Kroz ove mezentere prolaze krvni sudovi, mišići i dr.

Načini postanka celoma[uredi | uredi izvor]

Celom postaje uglavnom na dva načina:

Šizocelno nastajanje celoma javlja se kod: mekušaca, prstenastih crva i zglavkara. Entrocelno nastajenje celoma javlja se kod bodljokožaca i hordata.

Pri šizocelnom načinu dolazi do razmicanja ćelija mezoderma, a pri enterocelnom celom nastaje kao izbočina creva.

Značaj i uloge celoma[uredi | uredi izvor]

Pojava celoma uslovila je mnoge pogodnosti i preimućstva, kao što su poboljšanje metabolizma, bolja pokretljivost i time prilagođavanje različitim uslovima spoljašnje sredine, koje su dovele do razvoja velikog broja sve složenijih tipova životinja.

Uloge celoma su :

  • celomska tečnost se koristi, kod manje složenih celomata, kao primarni transportni sistem; kod tih celomata peritoneum ima treplje, čijim radom se pomaže cirkulacija celomske tečnosti; kod složenijih celomata razvijen je krvni sistem kao osnovni transportni sistem;
  • od celoma polaze polaze kanali koji ga povezuju sa spoljašnjom sredinom; ti kanali su metanefridije i kanali za izbacivanje polnih ćelija; metanefridije su cevi otvorene na oba kraja, po čemu se razlikuju od protonefridija;
  • u celomu se, kod prostijih celomata, vrši dozrevanje polnih ćelija ; kod nekih, kao što su npr. morski krastavci (bodljokošci), se čak i oplođenje vrši u celomu;
  • celomska tečnost je pod stalnim pritiskom tako da telu daje čvrstinu i pomaže pri kretanju, odnosno predstavlja neku vrstu hidrauličnog skeleta.



Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dogelj, V, A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]