Pređi na sadržaj

Crkva Svetog proroka Ilije u Boljevcu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Svetog proroka Ilije
Crkva Svetog proroka Ilije u Boljevcu
Opšte informacije
MestoBoljevac
OpštinaBoljevac
Država Srbija
Vrsta spomenikaNepokretno kulturno dobro
Vreme nastanka1894.
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Niš

Crkva Svetog proroka Ilije u Boljevcu je srpska pravoslavna crkva iz 19. veka i sedište je Boljevačke parohije koja pripada Eparhiji timočkoj SPC. Isto tako, crkva predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nakon što je 1854. godine sedište parohije iz Ilina preseljeno u Boljevac, sveštenik Milija Petrović založio se za prikupljanje sredstava za zidanje crkve. Pored Boljevčana, troškove zidanja crkve snosili su i meštani sela: Dobrujevac, Ilino, Mirovo, Osnić, Mali Izvor, Dobro polje i Valakonje. Tako je crkva sagrađena 1861. godine, a osvećena 20. jula 1863. godine.[1] Crkvu posvećenu svetom Iliji osvetio je episkop negotinski Evgenije.

Crkva je izgrađena i oslikana u baroknom stilu. Proglašena je spomenikom kulture i zaštićena je na osnovu Odluke o proglašenju za kulturno dobro SO Boljevac, br. 633-491/80-07 od 15. maja 1980. godine.[2]

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Crkva je skladnih dimenzija: dužina - 31, 5 metara, širina - 13, 5 metara na zapadnom delu i 14,5 metara na istočnom delu. Zidana je kamenom pa malterisana. Reč je o jednobrodnoj građevini koja je rađena po uzoru na Sabornu crkvu u Beogradu. Građevinom dominira visoki barokni toranj. Glavni deo hrama obličasto je zasveden i podeljen na četiri jednaka traveja.

Slikarstvo[uredi | uredi izvor]

Crkva ima oslikani ikonostas i freske koje se nalaze na poluobličastom svodu i zapadnom zidu. Pored portreta svetaca na ikonostasu, na svodu hrama oslikani su detalji iz života Hristovog, a na zapadnom zidu predstave Raja i Pakla. Zidove i ikonostas oslikali su Milija Marković i njegov sin Nikola (učenik Steve Todorovića).

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stevan Veljković, Boljevac i okolina, Istorijski arhiv Timočka Krajina Zaječar, 1986, strana 128.
  2. ^ „Crkva svetog Ilije”. Kulturno-obrazovni centar Boljevac. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]