Crnogorska pravoslavna crkva (2018)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crnogorska pravoslavna crkva
(2018)
Osnovni podaci
OsnivačVladimir Lajović
Osnivanje2018
Priznanjekanonski nepriznata
Vjerski poglavaradministrator Vladimir Lajović
Jurisdikcija Crna Gora
Jezikcrnogorski
eparhija-podgoricko-dukljanska.me

Crnogorska pravoslavna crkva (CPC-2018) je nekanonska vjerska zajednica, pravoslavnog vjeroispovijedanja, koja djeluje na području Crne Gore. Nastala je 2018. godine, odvajanjem dijela vjernika od nešto starije, ali takođe nekanonske Crnogorske pravoslavne crkve, koja je osnovana 1993. godine (u daljem tekstu: CPC-1993). Time su u Crnoj Gori nastale dvije nekanonske i međusobno suprotstavljene organizacije, koje obije pretenduju na isti naziv ("Crnogorska pravoslavna crkva"), čime je među crnogorskim autokefalistima došlo do unutrašnjeg raskola i organizacione podjele. Novostvorena CPC-2018 je prema sopstvenom crkvenom ustavu, koji je usvojen 16. juna 2019. godine, organizovana kao "Pravoslavna crkva u Crnoj Gori", sa jednom jedinstvenom Podgoričko-dukljanskom eparhijom, na čijem se čelu nalazi arhimandrit Vladimir Lajović, u svojstvu privremenog upravitelja (administratora).[1][2]

Neposredno po osnivanju, CPC-2018 je stupila u vezu sa pojedinim nekanonskim pravoslavnim crkvama u Italiji, radi stvaranja preduslova za uspostavljanje sopstvene (nekanonske) jerarhije u Crnoj Gori.

Osnivanje i organizacija CPC-2018[uredi | uredi izvor]

Do nastanka ove nove vjerske zajednice došlo je 2018. godine, kada je u Podgoričko-dukljanskoj eparhiji CPC-1993 izbio spor između eparhijske uprave i grupe sveštenika, na čelu sa Lavom Lajovićem. Taj spor je doveo do isključenja Lajovića iz CPC-1993, nakon čega je došlo do daljih podjela i unutrašnjeg raskola u vidu odvajanja grupe sveštenika i dijela vjernika. Nezadovoljni opštim stanjem u CPC-1993, čelnici otcepljene grupe su sredinom 2018. godine odlučili da se organizuju kao posebna Crnogorska pravoslavna crkva (CPC-2018).[3]

U namjeri da regulišu svoj položaj, čelnici CPC-2018 su se potom obratili nekanonskim episkopima u Italiji, radi dalje izgradnje svoje novostvorene organizacije. Prvu podršku novostvorenoj CPC-2018 pružio je italijanski pravoslavni (nekanonski) vladika Vladimir Friči, poglavar jedne od nekoliko nekanonskih pravoslavnih crkava u Italiji.[4] Pod njegovim okriljem, Lav Lajović je 4. juna 2018. godine proizveden za mitronosnog protoprezvitera, a istovrijemeno je postavljen za upravitelja novostvorene Podgoričko-dukljanske metohije, sa zvanjem arhijerejskog namjesnika za područje Crne Gore.[5] U ljeto iste godine, nakon primanja monaškog postriga, Lajović je proizveden za mitronosnog arhimandrita, pod novim monaškim imenom (Vladimir Lajović).[6] Tako je pored nekanonske CPC-1993 uobličena još jedna, takođe nekanonska organizacija (CPC-2018), na čelu sa novopostavljenim arhimandritom Vladimirom Lajovićem.[7]

U proljeće 2019. godine, u posjetu čelnicima CPC-2018 doputovao je mitropolit Vasilije Grilo-Mićeli (ital. Basilio Grillo-Miceli),[8] poglavar nekanonske Italijanske pravoslavne crkve (ital. Chiesa Ortodossa d'Italia),[9] koji je takođe podržao novostvorenu CPC-2018, založivši se tom prilikom i za nastavak borbe za sticanje autokefalnosti.[10] Odlukom pomenutog mitropolita Vasilija od 2. juna 2019. godine, arhimandrit Vladimir Lajović je naznačen za titularnog arhiepiskopa, a njegovo posvećenje je najavljeno za jesen ove godine.[11]

Shodno propisima koji se odnose na prijavu osnivanja vjerskih zajednica,[12] Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore je 12. jula 2019. godine potvrdilo da je ova vjerska zajednica prijavila svoje osnivanje kod nadležnog državnog organa.[13] U oktobru 2019. godine, ova vjerska zajednica je podržala programsko zalaganje Demokratske partija socijalista Crne Gore za stvaranje objedinjene Crnogorske pravoslavne crkve, koja bi prema njihovim zamislima nastala spajanjem svih pravoslavnih vjerskih zajednica na području Crne Gore.[14]

Stvaranjem CPC-2018, pored od ranije postojeće CPC-1993, označen je početak nove faze u istoriji crnogorskog autokefalističkog pokreta, čiji se osnovni cilj ogleda u težnji ka stvaranju autokefalne pomjesne crkve u Crnoj Gori. Nasuprot takvim zamislima, istraživanja raznih crkvenih istoričara, teologa i stručnjaka za kanonsko pravo su pokazala da autokefalističke teze nemaju uporišta u crkvenoj istoriji i kanonskom pravu.[15][16][17][18][19][20][21]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]