Čelsi Mening

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Čelsi Mening
Čelsi Mening 2022. godine
Lični podaci
Puno imeČelsi Elizabet Mening
Datum rođenja(1987-12-17)17. decembar 1987.(36 god.)
Mesto rođenjaKresent, Oklahoma, SAD
ObrazovanjeTasker-Milward V.C. School, Montgomeri Koledž

Čelsi Elizabet Mening[1][2] (engl. Chelsea Elizabeth Manning; Kresent, Oklahoma, 17. decembar 1987), rođena kao Bredli Edvard Mening (engl. Bradley Edward Manning) američki je uzbunjivač, atkivista i bivši vojnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Uhapšena je u Iraku u maju 2010. zbog sumnje da je prosledila poverljive dokumente Vlade SAD sajtu Vikiliks. Tokom narednih meseci, Meningova je, između ostalog, optužena za dostavljanje informacija o nacionalnoj odbrani neovlašćenim licima i pomaganje neprijatelju, dela za koja je propisana smrtna kazna, iako su tužioci saopštili da je neće tražiti.[3]

Meningova je u oktobru 2009. dodeljena vojnoj jedinici u blizini Bagdada kao obaveštajna analitičarka, te joj je dat pristup bazama podataka koje koriste SAD za prenos poverljivih informacija. Uhapšena je nakon što je Adrijan Lemo, kompjuterski haker, rekao Federalnom istražnom birou da mu je Meningova u komunikaciji preko interneta poverila da je preuzela materijal sa ovih baza podataka i prosleđivala ga Vikiliksu. Ovaj materijal, od kojeg je većina objavljena između aprila i novembra 2010, uključuje video-snimke helikopterskog napada u Bagdadu iz 2007, snimke bombardovanja sela Granai u Avganistanu, 250.000 američkih tajnih diplomatskih depeša, i 500.000 vojnih dokumenata koji su postali poznati kao „Irački i avganistanski ratni dnevnici“. U pitanju je najveći skup poverljivih dokumenata koji je ikada procurio u javnost.[4]

Meningova je od jula 2010. bila zatvorena u vojnoj bazi Kvantiko u Virdžiniji i držana u samici uz brojna ograničenja, što je dovelo do protesta u SAD i drugim zemljama. U aprilu 2011, 295 akademika, među kojima su bili mnogi poznati američki pravni stručnjaci, potpisalo je pismo u kojem se navodi da uslovi njenog pritvora krše Ustav Sjedinjenih Američkih Država. Nešto kasnije, prebačena je u zatvor u Fort Levenvortu, gde joj je omogućeno da kontaktira sa drugim zatvorenicima. Izvedena je pred sud u februaru 2012, ali je odbila da se izjasni o krivici.

Reakcije na hapšenje su bile mešovite. Prema Denveru Niksu, materijal koji je objavio Vikiliks, a naročito diplomatske depeše, bio je katalizator za otpočinjanje Arapskog proleća u decembru 2010, dok je sama Meningova stekla reputaciju ravnu tjanmenske nepoznate demonstrantkinje 21. veka i ogorčene izdajnice. Neki mediji, uključujući i Vašington post, fokusirali su se na pitanja zašto je jedna vojnikinja imala pristup poverljivom materijalu, i zbog čega nisu postojale mere bezbednosti koje bi je sprečile da ga neovlašćeno preuzme.

Osuđena je na 35 godina zatvora 24. avgusta 2013. pred vojnim sudom.[5] Ona se nešto kasnije obratila javnosti sa obaveštenjem o promeni pola iz muškog u ženski, promenom imena u Čelsi i molbom da je svi tako oslovljavaju.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ 'I am Chelsea': Read Manning's full statement
  2. ^ Bradley Manning: I want to live as a woman
  3. ^ Nicks, September 23, 2010.
  4. ^ Leigh i Harding 2011, str. 194, 211.
  5. ^ Mening osuen na 35 godina zatvora]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Knjige
  • Brooke, Heather. The Revolution Will Be Digitised. William Heinemann, 2011.
  • Domscheit-Berg, Daniel. Inside WikiLeaks. Doubleday, 2011.
  • Fowler, Andrew. The Most Dangerous Man in the World. Skyhorse Publishing, 2011.
  • Leigh, David and Harding, Luke. WikiLeaks: Inside Julian Assange's War on Secrecy. Guardian Books, 2011.
  • Nicks, Denver. Private: Bradley Manning, WikiLeaks, and the Biggest Exposure of Official Secrets in American History. Chicago Review Press, 2012.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

marta 2011; iz originala 28. marta 2012.

Audio/video