Čenej (Čenej)

Koordinate: 45° 42′ 56″ S; 20° 54′ 14″ I / 45.715556° S; 20.903889° I / 45.715556; 20.903889
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Čenej
Cenei
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Rumunija
OkrugTimiš
OpštinaČenej
Stanovništvo
 — (2011)1.770
Geografske karakteristike
Koordinate45° 42′ 56″ S; 20° 54′ 14″ I / 45.715556° S; 20.903889° I / 45.715556; 20.903889
Vremenska zonaUTC+2 (EET), leti UTC+3 (EEST)
Aps. visina79 m
Čenej na karti Rumunije
Čenej
Čenej
Čenej na karti Rumunije
Ostali podaci
Poštanski broj307100
Pozivni broj0256
Registarska oznakaTM

Čenej (rum. Cenei) je naselje i sedište istoimene opštine, koja pripada okrugu Timiš u Rumuniji. Naselje je značajno po prisutnoj srpskoj nacionalnoj manjini u Rumuniji.

Položaj naselja[uredi | uredi izvor]

Selo Čenej se nalazi u istočnom, rumunskom Banatu, na nekoliko kilometara udaljenosti od Srbije. Od Temišvara selo je udaljeno oko 30 km. Seoski atar je u ravničarskom delu Banata, pored kanalisanog starog rukavca Begeja.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Mesto Čenej se javlja 1330. godine u papskim dokumentima. U srednjem veku stanovnici starosedeoci su Srbi i Rumuni. Kod Čeneja je 1647. godine bila bitka sa Turcima, u kojoj se se istakli Srbi prevođenim podvojvodom Monastirlijom. Srbi tada zarobiše Šarkanj-pašu i dvadeset "odličnih" Turaka.[1] Kaluđeri manastira Pećke patrijaršije su 1660. godine posetili to naselje sa Srbima priložnicima: domaćin Jovan (kod koga su konačili), pop Nedeljko i Krsta.[2] Čenej je parohija 1764. godine u Temišvarskom protoprezviratu.[3] Carski revizor Erler 1774. godine konstatuje da se to mesto pretežno naseljeno Vlasima, nalazi u Baračkom okrugu, Temišvarskog distrikta.[4] Mesto Čenej je potom bilo posed spahije Vučetića. Kada je 1797. godine popisan pravoslavni klir tu su bila dva sveštenika Popovića. Parosi, pop Mojsije (rukop. 1755) i pop Gavril (1795) znali su srpski i rumunski jezik.[5] Plemić iz Temišvara, Josif Marković je početkom 19. veka dobio u posed Čenej.[6]

Od 1820. kolonizuju se Hrvati, a posle 1848. godine i Nemci.

Čenejski pravoslavni hram posvećen prazniku Letnjem Sv. Aranđelu (Sabor Sv. arhanđela Gavrila) je podignut 1753. godine, a obnovljen 1936. godine. Templo je molovana daščana pregrada, a ikone na njemu je radio ikonopisac Georgije Petrović 1850. godine.[7] Postavljeni su Bogorodičin i Arhijerejski tron u hram 1830. godine, koje je oslikao Prodan Miladinović. Svod nad solejom je ukrašen ikonama Dragutina Ostojića 1978. godine. Zidno slikarstvo i moleraj delo su ruku Nikole Šuha iz takođe 1978. godine.[8] Po državnom šematizmu pravoslavnog klira u Čeneju 1846. godine bilo je 1.135 pravoslavnih žitelja. Pravoslavno parohijsko zvanje je osnovano i crkvene matične knjige se vode od 1779. godine. U hramu posvećenom Arhanđelu Mihajlu služe 1846. godine parosi Arsenije Nikolić i Pavel Stokić, a parohijski pomoćnik ili kapelan je Jovan Nikolić.[9] Kupac Vukove knjige srpskih narodnih pesama, javlja se 1845. godine Jovan Nikolić kapelan čenejski. Srpski Čenej je po podacima prote Veliko-bečkerečkog 1891. godine imao pravoslavnu crkvu i paroha. Kupili su tih godina i parohijski dom.

Čenej je nekad bilo čisto srpsko mesto (1753) u kojem se "srbovalo", kao malo gde. Tu je živeo literaturni junak Stevana Sremca, pop Oluja. Na lepom mestu u Čeneju stajala je pred Drugi svetski rat velika malo uvučena raskošna kuća (vila), bogatog zemljoposednika Bate Maletića. To je bila najreprezentativnije zdanje u paorskom Čeneju.[10] Pretplatnik knjige 1843. godine bio je učitelj iz Čeneja, Jovan Rakić. Po državnom šematizmu iz 1846. godine u narodnoj osnovnoj školi ima 35 đaka, sa kojima radi učitelj Jovan Rakić. Postavlja se 1868. godine za narodnog učitelja Đorđe Bogosavljev. U Srpskom Čeneju su 1907. godine učitelji Pera Zuban i Smilja Županski. Poznati srpski pesnik rano preminuli Dušan Vasiljev iz Kikinde, radio je u Čeneju kao učitelj 1920—1924. godine, dok je tu bila srpska vojska.

Godine 1938. u Čeneju je bilo mnogo manje Srba; njih 1.386 od ukupno 2.755 stanovnika Čeneja. Srpske veroispovedne škole sa 230 učenika, smeštene su u crkveno-opštinskim zgradama. Jednu kuću je dao da tu bude odeljenje srpske škole poesdnik Milan Maletić.[11]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Po poslednjem popisu iz 2002. godine selo Čenej imalo je 2.013 stanovnika. Poslednjih decenija broj stanovništva opada.

Selo je nekada bilo pretežno naseljeno Srbima, ali su posle više kolonizacija rumunskog stanovništva oni danas postali manjina. Nacionalni sastav na pojedinim popisima bio je sledeći:

Godina popisa 1910. god. 1992. god. 2002. god.
Ukupno st. 2.735 2.160 2.013
Srbi 1.409 (51,5%) 677 (31,3%) 530 (26,3%)
Rumuni 43 (1,6%) 1.159 (53,7%) 1.096 (54,4%)
Mađari 198 (7,2%) 324 (15,0%) 288 (14,3%)
Nemci 957 (35,0%) 92 (4,3%) 56 (2,8%)
ostali 128 (4,7%) 37 (1,7%) 43 (2,1%)

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • U delu "Pop Ćira i pop Spira" pisac Stevan Sremac spominje Čenej, kao mesto gde su popovi prenoćili na putu ka Temišvaru i vladici. Tu je došlo do zamene glavnog predmeta svedočanstva tuče popova, izbijenog popćirinog zuba konjskim.
  • Poznati srpski pesnik Dušan Vasiljev bio je kratko vreme učitelj u selu, pa danas postoji njemu posvećen memorijal.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Glasnik društva srpske slovesnosti", Beograd 1870. godine
  2. ^ Dušan Popović, S. Matić: "O Banatu i stanovništvu Banata u 17. veku", Sremski Karlovci 1931.
  3. ^ "Srpski sion", Karlovci 1905. godine
  4. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003. godine
  5. ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 8/2015.
  6. ^ Temes vármegye nemes családjai III. (Budapest, 1905)
  7. ^ Miloš Popović: "Versko-crkveni život Srba u Banatu", Zrenjanin 2001. godine
  8. ^ Stevan Bugarski, Ljubomir Stepanov: "Istorijski i kulturni spomenici Srba u rumunskom Banatu", Temišvar 2008. godine
  9. ^ Reesch de Lewald, Aloysius: "Universalis schematismus ecclesiasticus venerabilis cleri orientalis ecclesiae graeci non uniti ritus regni Hungariae partiumque eidem adnexarum, necnon magni principatus Transilvaniae, item literarius, seu nomina eorum, qui rem literariam et fundationalem scholarem ejusdem ritus procurant ... pro anno ...", Buda 1846.
  10. ^ "Politika", Beograd 31. januar 1938.
  11. ^ "Politika", Beograd 1938. godine

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]