Četvrta vlada Save Grujića
Datum osnivanja | 5. decembar 1893. |
---|---|
Prethodne administracije | |
Rasformirano | 24. januar 1894. |
Zamenjena sa administracijom | |
Sedište | Kraljevina Srbija |
Predsednik Ministarskog saveta |
Četvrta vlada Save Grujića je bila vlada Kraljevine Srbije od 5. decembra 1893. do 24. januara 1894. Pedeseti dan posle obrazovanja vlade došlo je do njene ostavke, krizu vlade izazvao je povratak kralja Milana u zemlju.[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Kralj nije želeo nove tutore; da se prema njemu ponašaju kao prema detetu i da ga istiskuju iz državne uprave. Dokićev zamenik Grujić nije uspeo da uspostavi ravnotežu između Skupštine i kralja čiji su se prerogativi u Skupštini svodili na jedan glas. Vlada, Državni savet i Skupština mogli su nadglasati kralja. Dokić je 5. decembra podneo ostavku, a novu vladu sastavio je Sava Grujić. Bila je to samo rekonstrukcija prethodnog kabineta. U vladu su ušli mnogi ministri koji nisu bili po volji kralju (npr. Milenko Vesnić, ministar prosvete). Postojao je projekat o koalicionoj liberalno-naprednjačkoj vladi, ali je on odbačen. Aleksandar se sa svojim ocem sastao u Opatiji. Milan je sina kritikovao zbog bezvlašća koje vlada u zemlji pod radikalima. Pola godine slao mu je savete koje je Aleksandar delimično prihvatao. Kralj je počeo da priprema teren za oslobađanje liberala. Rusi i Francuzi se sa tim nisu slagali. Majka mu je savetovala da napusti zemlju, nakon što vlast preda Pašiću, što je kralj odbio.
Rešenje je nađeno u povratku kralja Milana u Srbiju. Na tu vest, Grujić je u noći između 20. i 21. januara dao ostavku. Kralj Milan je zasebnim vozom doputovao u Beograd 21. januara. Susret oca i sina bio je dirljiv. Nekoliko minuta stajali su zagrljeni na stanici, a okupljena masa uzvikivala je Milanovo ime. Pošto uzvici nisu prestajali, Milan je rekao: „Ne kralj Milan, već živeo kralj Aleksandar!“ Otac je izjavio da se neće mešati u sinovljevu vladavinu, već da će mu biti samo savetnik. Kruna je otpočela borbu protiv radikala i parmalentarizma. Kralj je sve više težio apsolutizmu.
Sukob Natalije i Milana produbljivao je krizu. Sa Natalijom se maja 1893. godine Aleksandar sastao u Kladovu. Ona vrši pritisak na njega da ukloni zakon o aboliciji, kao i Milan. Aleksandru se nije žurilo, ne želeći da se opire skupštinskoj većini.
Članovi vlade[uredi | uredi izvor]
Funkcija | Slika | Ime i prezime | Detalji |
---|---|---|---|
Predsednik ministarskog saveta, ministar vojni i ministar inostranih dela | Sava Grujić | ||
Ministar unutrašnjih dela | Svetozar Milosavljević | ||
Ministar pravde | Pera Maksimović | ||
Ministar finansija | Mihailo V. Vujić | ||
Ministar prosvete i crkvenih dela | Milenko R. Vesnić | ||
Ministar građevina | Svetozar Stanković | ||
Ministar narodne privrede | Raša Milošević |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Povodom stogodišnjice rođenja GENERAL SAVA GRUJIĆ KAO POLITIČAR I DIPLOMATA[mrtva veza], Politika, 21. maj 1940, Beograd, st. 10
- ^ Srpske novine, 24. novembra 1893.
- ^ Srpske novine, 12. januara 1894.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Suzana Rajić, Aleksandar Obrenović, vladar na prelazu vekova, sukobljeni svetovi, Beograd 2014.