Četrdeset mučenika u Sevasteji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetih Četrdeset Mučenika Sevastijskih
Temnićki natpis
Kratak tekst sadrži imena desetorice svetih sevastijskih mučenika: Ksantije, Sisinije, Leontije, Meliton, Severian, Filoktimon, Angije, Iraklije, Ekdikt, Kirion molite Boga za nas!.

Svetih Četrdeset Mučenika u Sevastiji su bili vojnici u rimskoj vojsci (rodom iz Kapadokije) koji su verovali u Isusa Hrista.[1] Kada je otpočelo gonjenje u vreme cara Licinija, oni su izvedeni na sud pred vojvodu, i ovaj im je zapretio da će im oduzeti čast vojničku, na šta je jedan od njih — Sveti Kandid odgovorio: „Ne samo čast vojničku, no i tela naša uzmi od nas; ništa nam nije draže i česnije od Hrista Boga našega”.[2] Posle toga naredio je vojvoda slugama da kamenjem biju svete mučenike. Ali kada su sluge bacali kamenje na hrišćane, kamenje se vraćalo i padalo na njih same. Jedan kamen po je vojvodi na lice i razbio mu zube. Mučitelji potom vezaše svete mučenike i baciše ih u jezero, i postaviše stražu unaokolo, da nijedan ne izađe. Bio je strašan mraz, i jezero se ledilo oko tela mučeničkih.[3] Da bi muke bile jače, mučitelji zagrejaše i osvetliše kupatilo kraj jezera ne bi li kako prelestili koga od njih da se odrekne Hrista i prizna idole rimske. Zaista, jedan se prelesti, izađe iz vode i uđe u kupatilo. Hrišćani veruju da je noću padala neobična svetlost s neba, koja je razgrejala vodu u jezeru i tela mučenika, a sa tom svetlošću se sa neba spustilo trideset devet venaca na glave njihove. To je video jedan stražar s obale, pa se svuče, ispovedi ime Isusa Hrista, i uđe u jezero, da bi se on udostojio onog četrdesetoga venca. I zaista, na njega siđe taj poslednji venac. Sutradan iznenadi se ceo grad kad vide mučenike žive. Tada sudije narediše te im prebiše goleni, i baciše tela njihova u vodu, da ih hrišćani ne uzmu.[4] Hrišćani takođe veruju da su se trećega dana javili mučenici mesnom episkopu Petru i pozvali ga da sakupi po vodi i izvadi mošti njihove. Izađe episkop po noći sa klirom svojim, i videše na vodi gde se svetle mošti mučeničke. I svaka kost koja je bila odvojena od tela njihovih, ispliva na površinu i svetlela se kao sveća. Pokupili su ih i česno sahranili. Mučenički su postradali 320. godine.[1]

Srpska pravoslavna crkva slavi ih 9. marta po crkvenom, a 22. marta po gregorijanskom kalendaru.[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Četrdeset mučenika u Sevasteji”. Unansea. Pristupljeno 5. 2. 2020. 
  2. ^ „Svetih 40 mučenika Sevastijskih - Mladenci”. SPC. Arhivirano iz originala 05. 02. 2020. g. Pristupljeno 5. 2. 2020. 
  3. ^ Milankovic, Mirjana (2016-03-21). „Svetih Četrdeset Mučenika u Sevastiji”. Manastir Osovica. Pristupljeno 2024-01-25. 
  4. ^ „Svetih Četrdeset mučenika u Sevastiji”. Prijateljboziji.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-25. 
  5. ^ „Šta, tj. koga proslavljamo slaveći Mladence?”. Crkvenoslovenski. Pristupljeno 5. 2. 2020. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]