Šablon:IČ-Zduhać
Zduhać, vjedogonja, vjetrovnjak, oblačar, gradobranitelj, viloviti, zmajeviti ili aloviti bio je u srpskom narodnom predanju čovjek sa specijalnom sposobnošću da zaštiti svoje imanje, selo ili kraj od vremenskih nepogoda, kao što su oluja, grad i obilne kiše. Njegovo djelovanje sastojalo se u sukobljavanju sa demonima za koje se vjerovalo da donose stihiju, ili u upotrebi posebnih magijskih obreda. Demonskim donosiocima nepogode smatrani su đavoli, ale, aždaje, orlovi, crne ptice, duše utopljenika i obješenjaka i dr. To su mogli biti i sami zaštitnici od nevremena koji su imali moć da upravljaju kretanjem olujnih i gradonosnih oblaka: odvodeći ih od svojih njiva, mogli su da ih navedu nad tuđe.
Sa donosiocima nepogode sukobljavali su se ljudi a ređe i domaće životinje sa urođenom sposobnošću da im u snu duša napusti tijelo, nakon čega se uznosila ka oblacima da u borbi porazi demone i odagna nevrijeme. Duša bi se zatim vraćala u tijelo, a čovjek bi se budio znojav i umoran. Često je bilo vjerovanje da se ovakvi ljudi rađaju u košuljici. Takvi su bili zduhaći ili stuhe U Crnoj Gori, istočnoj Hercegovini, dijelu Bosne i Sandžaku, vjedogonje u dijelu Crne Gore, te zmajeviti i aloviti ljudi u istočnoj, središnjoj, južnoj Srbiji i Banatu. Najčešće su se borili zajedno zduhaći jednog područja protiv tuđih zduhaća koji su navodili olujne i gradonosne oblake nad njihovu teritoriju. Poraz u ovoj borbi značio je gubitak poljske i stočne plodnosti svog kraja, uz istovremeno prenošenje te plodnosti na područje pobjedničkih zduhaća.