Pređi na sadržaj

Štitkovo

Koordinate: 43° 29′ 15″ S; 19° 59′ 03″ I / 43.4875° S; 19.984166° I / 43.4875; 19.984166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Štitkovo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugZlatiborski
OpštinaNova Varoš
Stanovništvo
 — 2011.Pad 103
Geografske karakteristike
Koordinate43° 29′ 15″ S; 19° 59′ 03″ I / 43.4875° S; 19.984166° I / 43.4875; 19.984166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina1249 m
Štitkovo na karti Srbije
Štitkovo
Štitkovo
Štitkovo na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj033
Registarska oznakaNV

Štitkovo je naselje u Srbiji u opštini Nova Varoš u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 103 stanovnika.

Štitkovo je zbog svojih prirodnih lepota istorijskog, kulturnog i verskog nasleđa već dugi niz godina etno-selo. Nadmorska visina Štitkova iznosi 1249 na najvišim vrhovima.

Stanovnici sela Štitkovo orijentisani su uglavnom na primarnu poljoprivrednu delatnost kao osnovni izvor prihoda. Svih 42 domaćinstva u selu imaju priključak električne energije u zimskom peridu zbog snežnih padavina dolazi do povremenih prekida u snadbevanju. Selo ima i lokalni asfaltni put u dužnini od 27 kilometara. Lokalni putevi koji vode od domaćinstava su sezonski prohodni i relativno funkcionalni. Snadbevanje vodom posebno je rešeno za svako domaćinstvo usled nepostojanja centralnog vodovodnog sistema. Problem otpadnih voda rešen je sistemom septičkih jama koje su ovde neophodne zbog intezivnog bavljenja poljoprivredom. Na celoj teritoriji sela dostupan je signal mobilne telefonije.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U selu se nalazi Crkva Blagoveštenja, pored koje se nalazila stara škola i seosko groblje krajem 19. veka.[1] Ovde je kao sveštenik službovao Čedomir Čakarević (1870-1954) koji je sa 17 godina postao prvi učitelj u ilegalno otvorenoj školi u selu.[2] Pored crkve u centru mesta proticala je rečica zvana "Štitkovačko vrelo". Crkva je 1813. godine (u vreme propasti Prvog srpskog ustanka) bila porušena, i u takvom stanju stojala do 1866. godine. Po drugom izvoru 1815. godine u podmetnutom požaru[3] izgorelo je celo selo, pa i škola. Radovi na obnovi i uređenju trajali su između 1866-1873. godine. Za vreme tadašnjeg paroha, pop Sime Čakarevića hram je sasvim dovršen. Ali ta bogomolja je veoma siromašna, naročito u crkvenim utvarima.[4]

U mestu je 1899. godine bilo 33 kuće. Bile su to raštrkane zgrade, sa dvoje vrata, mahom brvnare pokrivene šindrom i slamom. Crkvenu opštinu Štitkovo činilo je šest okolnih sela, pod predsedništvom gazde Vasilija Čkonjovića.[4] Tada je pop Aleksa Čakarević bio mesni paroh.

Godine 1899. umro je mesni trgovac Vasile Vasa Čkonjović, koji je bio 25 godina crkveni tutor. On je sa popom Aleksom Čakarevićem i njegovim bratancem Čedomirom Čakarevićem- tada mladim učiteljem, išao avgusta 1887. godine u Novu Varoš, da kod kajmakama izrade dozvolu za srpsku školu.[5] U jednoj iznajmljenoj kući je 10. septembra 1887. godine Čedo Čakarević otvorio školu, a upisalo se odmah 16 đaka. U toj kući radila je škola sve do 1891. godine. Za te četiri godine, učitelj je od plate (koju nije prisvajao) uštedeo da se napravi nova školska zgrada. Nesebični učitelj je zatim sam, bez ičije pomoći a na svojoj zemlji podigao 1891. godine zgradu 11 metara dugu a 7 metara široku. Bila je to školska zgrada na dva sprata, sa šest odeljenja i hodnikom. Izuzetni pedagog je tu zgradu onda besplatno ustupio seoskoj opštini za školu. Tako je trebalo da bude sve dok opština sama ne skupi sredstava i napravi školu. Kosovski valija je oktobra 1892. godine zvao učitelja Čedu u Skoplje, po "rusat namu" (carsku dozvolu). Taj učitelj je ostao i dalje, nakon 11 godina učitelj (1899), a prve školske godine učio je 47 đaka svih razreda.[4]

Nova školska zgrada i spomenik ratnicima su podignuti 1938.[6]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Štitkovo živi 111 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 47,7 godina (46,9 kod muškaraca i 48,5 kod žena). U naselju ima 42 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,10.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[7]
Godina Stanovnika
1948. 404
1953. 423
1961. 380
1971. 312
1981. 238
1991. 172 172
2002. 130 130
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[8]
Srbi
  
129 99,23%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Čuvaju ognjište Raškovića („Večernje novosti“, 25. april 2016)
  2. ^ Proti oteli zemlju, a dali penziju („Večernje novosti”, 23. mart 2017)
  3. ^ "Vreme", Beograd 23. avgust 1938.
  4. ^ a b v "Carigradski glasnik", Carigrad 1899. godine
  5. ^ "Pravda", Beograd 23. avgust 1938.
  6. ^ "Politika", 23. avg. 1938, str. 11
  7. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  8. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  9. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]