Pređi na sadržaj

Ammophila sabulosa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ammophila sabulosa
Ammophila sabulosa uzima nektar na cvetnoj glavici agrimonije konoplje
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Klasa: Insecta
Red: Hymenoptera
Porodica: Sphecidae
Rod: Ammophila
Vrsta:
A. sabulosa
Binomno ime
Ammophila sabulosa
Sinonimi [1]

Sphex sabulosa Linnaeus, 1758

Ammophila sabulosa, peščana osa sa crvenim trakama, je vrsta podporodice Ammophilinae iz porodice usamljenih lovačkih osa Sphecidae, koje se nazivaju i ose kopače.[2][3] Pronađena širom Evroazije, parazitoidna osa je značajna po masovnom ponašanju ženki, koje lovi gusenice uglavnom po sunčanim danima, paralizujući ih ubodom i zakopavajući ih u jazbinu sa jednim jajetom. Vrsta je takođe izvanredna po meri u kojoj ženke parazitiraju na sopstvenoj vrsti, bilo da kradu plen iz gnezda drugih ženki da bi obezbedile svoja gnezda, ili u parazitizmu legla, uklanjajući jaje druge ženke i umesto toga polaže jedno svoje.

Ammophila sabulosa je velika (15–25 mm ili 0,59–0,98 dužine) i upečatljiva usamljena lovačka osa sa veoma dugim uskim „strukom “od dva segmenta. Telo je crno osim prednje polovine "repa", koja je narandžasta. Vrsta se može reći od A. pubescens (koja je manja, 12–20 mm ili 0,47–0,79 duga) pošto se struk veoma postepeno širi u „rep“ stomaka. Obrazac prednjih krila se takođe razlikuje: treća submarginalna ćelija ostvaruje širok kontakt sa ćelijom na njenom prednjem delu. Druga razlika je u tome što zadnji kraj stomaka ima slab metalik plavi sjaj.[4]

Ponašanje

[uredi | uredi izvor]

Odrasle jedinke leti lete na pustari i peščanim mestima gde je tlo dovoljno mekano da ženka može kopati jame. Ženke su paraziti, provode veliki deo svog vremena u lovu na gusenice. Sphecidne ose mogu početi pronalaskom izmeta gusenice; parazitoidne ose privlače više supstanci, neke isparljive, a neke ne, a neisparljivi kairohormoni se nalaze u sekretu i fecesu gusenice. Uhvaćene gusenice su uvek bez dlake, i uglavnom su to Noctuidae (sovi moljci) ili Grbice (geometarski moljci). Osa hvata gornju (dorzalnu) stranu gusenice i naginje svoj dugi stomak okolo ispod gusenice da bi je ubola na donju (ventralnu) stranu, parališući je. Gusenica ostaje živa, tako da će larve osa imati svežu hranu za jelo.[5] Ženka kopa jame u peskovitom tlu, svaku jamu snabdeva hranom paralizovanih gusenica, i polaže jedno jaje, uvek na prvu gusenicu koja uđe u jazbinu.[5] Plen je uboden nekoliko puta, uglavnom u 2. i 3. trbušni segment: ova distribucija se može odnositi na položaje nervnih ganglija koji koordiniraju kretanje u gusenici. Jaja se polažu uglavnom na 3. i 4. trbušni segment.[5][6]

Ženka može da napravi do deset gnezda, jedno po jedno (za razliku od A. pubescens gde ženka sprema više gnezda odjednom); većina gnezda je obezbeđena sa jednom velikom gusenicom, a ostatak sa dve do pet manjih gusenica. U svakom slučaju, ukupna zapremina plena je otprilike 350 mm³. Svako gnezdo je kratka jazbina duga oko 2,5–4,5 centimetra, sa jajolikom leglom dugačkom oko 2–4 centimetra na kraju. Rupa je zapečaćena kamenjem, grančicama ili komadima zemlje, a zatim prekrivena peskom. Ženka kamuflira gnezdo ostacima kao što su borove iglice i šljunak, osim ako površina u tom području nije goli pesak. Ženke su obično aktivne samo na direktnoj sunčevoj svetlosti. Gnezda se skoro uvek masovno obezbeđuju, što znači da je potpuno opskrbljen dovoljnom količinom hrane da larva osa odvede do pupiranja, a zatim trajno zatvoren.[5][6][7]

Parazitizam legla

[uredi | uredi izvor]
Ammophila sabulosa koja nosi gusenicu da obezbedi gnezdo

Ženke često parazitiraju na sopstvenoj vrsti, ili kradu plen (kleptoparazitizam) iz gnezda drugih ženki da bi obezbedile svoja gnezda, ili u parazitizmu legla, uklanjajući jaje druge ženke i umesto toga polažu jedno svoje.[8] Parazitizam legla „izgleda da je jeftin i lak put do stvaranja potomstva“”, jer je potrebno samo oko 30 minuta da se jaja zamene u postojećem gnezdu, ali oko 10 sati da se izgradi i obezbedi novo gnezdo; međutim, više od 80% gnezda sa parazitima u leglu je sama parazitirala od strane druge ženke.[9]

Paraziti

[uredi | uredi izvor]

Ammophila sabulosa parazitiraju neke druge ose uključujući Ichneumonidae Buathra tarsoleuca i Sphecidae Podalonia affinis.[10] U Belorusiji je zabeležen Lepezar parazit Paraxenos sphecidarum.[11]

Rasprostranjenost

[uredi | uredi izvor]

Ammophila sabulosa je široko rasprostranjena širom Evroazije sa zapisima iz južne polovine Britanije,[5] Francuske, Holandije, Nemačke, Austrije, Mađarske, Poljske, Norveške, Švedske i Finske, južnije u Turskoj i Iranu,[5][12] zatim krećući se na istok sve do ruskog Dalekog istoka, sa vrlo malo podataka u Indiji i Japanu.[13]

Taksonomija

[uredi | uredi izvor]

Vrstu je prvi opisao švedski taksonomista Karl fon Line kao Sphex sabulosa 1758.[14][15] Rod Ammophila je stvorio engleski prirodnjak Vilijam Kirbi 1798.

Ranije se smatralo da su sledeće podvrste:

  • Ammophila vagabunda F. Smith, 1856, (uključuje Ammophila sabulosa solowiyofkae Matsumura, 1911, mlađi sinonim)
  • Ammophila touareg Ed. André, 1886

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Ljubomirov, Toshko; Yildirim, Erol (2008). Annotated Catalogue of the Ampulicidae, Sphecidae, and Crabronidae (Insecta: Hymenoptera) of Turkey. Pensoft Series Faunistica. 71. Pensoft Publishers. str. 37. ISBN 978-954-642-312-2. 
  2. ^ Peckham, George Williams (1905). Wasps, social and solitary, by George W. Peckham and Elizabeth G. Peckham. Boston: Houghton, Mifflin & Company. doi:10.5962/bhl.title.23044. 
  3. ^ Casiraghi, Maurizio; Martinoli, Adriano; Bosco, Tiziana; Preatoni, Damiano Giovanni; Andrietti, Francesco (2001). "Nest provisioning and stinging pattern in Ammophila sabulosa (Hymenoptera, Sphecidae): Influence of prey size". Italian Journal of Zoology. . 68 (4): 299—303. doi:10.1080/11250000109356422.  Tekst „journal” ignorisan (pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  4. ^ Chinery, Michael (2005). Complete British insects. London: Collins. ISBN 0-00-717966-9. OCLC 60511802. 
  5. ^ a b v g d đ Ljubomirov, Toshko (2008). Annotated catalogue of the Ampulicidae, Sphecidae, and Crabronidae (Insecta: Hymenoptera) of Turkey. Erol Yildirim. Sofia: Pensoft. ISBN 978-954-642-312-2. OCLC 213304301. 
  6. ^ a b Field, Jeremy (1989). „Intraspecific Parasitism and Nesting Success in the Solitary Wasp Ammophila Sabulosa”. Behaviour. 110 (1–4): 23—45. JSTOR 4534782. doi:10.1163/156853989X00367. 
  7. ^ Stubbs, Alan (2010), „Flies, beetles and bees, wasps and ants (Diptera, Coleoptera and aculeate Hymenoptera)”, Silent Summer, Cambridge University Press, str. 495—511, ISBN 9780521519663, doi:10.1017/cbo9780511778230.029, Pristupljeno 2022-03-25 
  8. ^ Peckham, George W.; Peckham, Elizabeth G. (1905), „Ammophila and her caterpillars.”, Wasps: Social and solitary, Houghton, Mifflin and Company, str. 15—54, doi:10.1037/13671-002, Pristupljeno 2022-03-25 
  9. ^ O'Neill, Kevin M. (2019). Solitary Wasps : Behavior and Natural History. Ithaca, NY. ISBN 978-1-5017-3736-7. OCLC 1121054792. 
  10. ^ Casiraghi, Maurizio; Andrietti, Franco; Bonasoro, Francesco; Martinoli, Adriano (2001). „[No title found]”. Journal of Insect Behavior. 14 (3): 299—312. S2CID 25493884. doi:10.1023/A:1011163027521. 
  11. ^ Ostrovsky, A. M. (2019). „Paraxenos sphecidarum (Dufour, 1837), a new record of strepsipteron (Insecta: Strepsiptera: Xenidae) for the fauna of Belarus”. Euroasian Entomological Journal. 18 (1): 186—187. ISSN 1684-4866. S2CID 213407967. doi:10.15298/euroasentj.18.3.07. 
  12. ^ Jahantigh, Fatemeh; Rakhshani, Ehsan; Mokhtari, Azizollah; Ramroodi, Sara (2017-08-21). „Catalogue of Ampulicidae, Crabronidae and Sphecidae of Iran (Hymenoptera, Apoidea)”. Zootaxa. 4307 (1): 1. ISSN 1175-5334. doi:10.11646/zootaxa.4307.1.1. 
  13. ^ „Companion January 2022: full issue PDF”. BSAVA Companion. 2022 (1): 1—41. 2022-01-01. ISSN 2041-2487. S2CID 245981130. doi:10.22233/20412495.0122.1. 
  14. ^ Kirby, William (1798). „XVII. Ammophila, a new Genus of Insects, in the Class Hymenoptera, including the Sphex sabulosa of Linnaeus.”. Transactions of the Linnean Society of London. 4 (1): 195—212. ISSN 1945-9432. doi:10.1111/j.1096-3642.1798.tb00529.x. 
  15. ^ Curtis, William (1947). „Observations on the Sphex Sabulosa of Linnaeus”. Proceedings of the Linnean Society of London. 158 (1): 17—18. ISSN 0370-0461. doi:10.1111/j.1095-8312.1947.tb00436.x.