Pređi na sadržaj

Carilia virginea

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Carilia virginea
Carilia virginea na Kopaoniku
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Podred:
Natporodica:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:
C. virginea
Binomno ime
Carilia virginea
(Linnaeus, 1758)
Sinonimi
  • Gaurotes virginea (Linnaeus, 1758)
  • Leptura virginea Linnaeus, 1758
  • Pachyta virginea (Linnaeus) Küster, 1846
  • Gaurotes virgineum (Linnaeus) (misspelling)
  • Gaurotes virgineus (Linnaeus) (misspelling)

Carilia virginea je insekt iz reda tvrdokrilaca (Coleoptera) i familije strižibuba (Cerambycidae). Pripada podfamiliji Lepturinae.[1]

Rasprostranjenje i stanište[uredi | uredi izvor]

Nastanjuje veći deo Evrope (izuzev Iberijskog poluostrva, Velike Britanije i Irske) i Istočnu Palearktičku ekozonu (Rusija, Kazahstan, Kina, Mongolija i Koreja).[2] U Srbiji se može naći na visokim planinama, iznad 1.000 m.[1] Omiljeno stanište su mu planinske čistine u blizini četinarskih šuma gde se odrasli primerci nalaze na cveću.[3]

Opis[uredi | uredi izvor]

Carilia virginea je dugačka 8—13 mm.[3] Glava, noge i antene su crni, grudi crne ili crvene, dok su pokrilca metalnoplava, zelena ili ljubičasta. Abdomen je crven ili narandžast. Antene su srednje dužine.[3][4]

Slična je vrsti Dinoptera collaris, ali je C. virginea blistavoplava sa izraženim metalnim odsjajem dok je D. collaris blistavocrna bez metalnog odsjaja. Osim toga ima tup zubac na bokovima protoraksa, dok su ovoj drugoj vrsti bokovi protoraksa zaobljeni.

Biologija[uredi | uredi izvor]

Životni ciklus ovih buba traje dve godine. Larve žive ispod kore i pretežno se hrane belim borom (Pinus sylvestris), smrčom (Picea abies), jelom (Abies alba) i arišem (Larix europaea).[5] Odrasli insekti se mogu naći od juna do avgusta,[1] a hrane se različitim cvećem, naročito medveđom šapom (Heracleum sphondylium).

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Alciphron — vrsta Carilia virginea
  2. ^ Fauna europaea
  3. ^ a b v Pavićević, Dragan; Ilić, Nastas; Đurić, Milan (2015). Strižibube Srbije. Beograd: Zavod za zaštitu prirode Srbije; HabiProt. ISBN 978-86-80877-49-5. 
  4. ^ Du Chatenet, Gaëtan; Dorst, Jean; Flay, Nicholas (2017). Phytophagous beetles of Europe (Revised edition ("A revision of the book published in 2002 ...") izd.). Verrières-lle-Buison, France. ISBN 978-2-913688-28-5. OCLC 987789337. 
  5. ^ A. Szujecki Ecology Of Forest Insects

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]