Kukurek

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Za rod kukureka, pogledajte Kukurek (rod)

Кукурек
Научна класификација
Царство:
Дивизија:
Класа:
Ред:
Породица:
Племе:
Род:
Биномно име
Helleborus odorus
Waldst. & Kit.>

Kukurek (lat. Helleborus odorus) šumska je zeljasta, uspravna, višegodišnja biljka iz istoimenog roda i porodice ljutića.

Poreko imena[uredi | uredi izvor]

Naziv ove biljke potiče od reči hella-otrovan, smrtonosan i odorus-mirisan.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Kukurek može izazvati ozbiljne zdravstvene smetnje ili čak i smrt!

Rizom je odlično razvijen, tamno smeđ do crn.[2] Stablo kukureka je zeljasto i golo, visine do 50 cm, odnosno iste dužine ili nešto duže od prizemnih listova koji prizemljuju. Pri vrhu je manje-više razgranato.

Prizemni listovi su zimzeleni sa dugačkom drškom, prstasto deljeni, a po obodu testerasto usečeni, jednostruko ili dvostruko. Liska sadrži od 7 do 11 režnjeva, lancetastog oblika.[2] Naličje listova ima izraženu nervaturu i sitne dlačice. Listovi na stabljici su slični prizemnim, samo sa kraćim i užim režnjevima.

Cvetovi su krupni, veličine od 5 do 7 cm, žutozeleni, veoma mirisavi, aktinomorfni i dvopolni. Listića cvetnog omotača ima 5, široko su jajasti, skoro okrugli, obodima se preklapaju. Listići krunice preobraženi su u trouglaste, levkaste nektarije. Prašnika je mnogo, žute su boje. Tučkova ima 3-8 sa dugačkim stubićem. Cveta u februaru, martu, ređe u aprilu.

Plod je mešak sa dugačkim kljunom i mnogo semena. Semena su crne sjajne boje.

Stanište[uredi | uredi izvor]

Naseljava različita staništa od nizija do brdskih regiona. Najčešće naseljava svetle šume i šikare. U podnožju Rtnju se može naći u mešovitoj hrastovo-bukovoj šumi.

Areal[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta je rasprostranjena u istočnoj, centralnoj i južnoj Evropi, jugozapadnoj Aziji i na Kavkazu.

Značaj[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta je lekovita, ali i otrovna biljka. Takođe je i umereno medonosna biljka.

Hemijski sastav

Najznačajniji sastojak je helebrin, iz grupe kardiotoničnih heterozida.[3] Helebrin je zastupljen u celoj biljci ali najviše u rizomu i korenu. Heleborin i heleoborein pripadaju grupi stereoidnih saponozida. Koriste se kao laksativi u stočarstvu, ali i kao rubefacijensi i kod regulisanja srčanog rada.[3] Primenjuje se kod suzbijanja vašljivosti i grinje šugarca, u kombinaciji sa čemerikom i duvanom. U Srbiji se ne upotrebljava kukurek u ovakve svrhe.[3]

Dobijanje lekovite droge

Koren kukureka se uzima u rano leto i potom pere hladnom vodom, isecka na listiove i potom suši na dnevnoj svetlosti ili izlaže temperaturi od 45 °C. Dobijena suva materija ima jako oporon ukus dok je miris odsutan.[3]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Mirisavi kukurijek (Helleborus odorus)”. Plantea (на језику: хрватски). 2016-10-27. Приступљено 2019-08-18. 
  2. ^ а б „BioRas - Biološka Raznovrsnost Srbije”. bioras.petnica.rs. Приступљено 2019-08-18. [мртва веза]
  3. ^ а б в г „КУКУРЕК”. www.zdravasrbija.com. Приступљено 2019-08-18. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Šilić, Č. 1990. Šumske zeljaste biljke. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva: Beograd.