Vaccinium uliginosum
| Plava borovnica | |
|---|---|
| |
| Listovi i plodovi | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| (nerangirano): | |
| (nerangirano): | |
| (nerangirano): | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | V. uliginosum
|
| Binomno ime | |
| Vaccinium uliginosum | |
| Sinonimi[1] | |
|
Sinonimija
| |
Plava borovnica,[2] crnozrna borovnica[3] ili mlajevka[4] (Vaccinium uliginosum), listopadna je žbunasta biljka iz porodice vresova (Ericaceae).
Opis biljke[uredi | uredi izvor]
Plava borovnica je mali listopadni žbun prosečne visine između 10 i 75 cm (ređe do 1 metra visine) sa drvenastim stabljikama smeđe boje. Za razliku od srodne vrste Vaccinium myrtillus (crna borovnica) njeno stablo je u celosti drvenasto i nešto je svetlije (iako su obe vrste fizionomski jako slične). Listovi su duguljasti, dužine od 4 do 30 milimetara, širine 2−15 mm, plavkasto-zelene boje, glatki i zaobljeni na vrhu. U jesen listovi dobijaju crvenkastu boju i opadaju. Cvetovi su viseći na kratkim drškama i pojedinačni. Imaju oblik zvonca bele i svetlo roze boje, dužine 4−6 mm. Biljka cveta sredinom proleća. Plod je jestiva bobica tamnoplave boje prečnika 5−8 mm, dosta slatka kad je zrela. Unutrašnjost bobice je znatno svetlija u poređenju sa crnom borovnicom, a sam sok je znatno bleđi. Plod se zadržava na biljci čak i kad sa nje opadne lišće.
Korenov sistem je vlaknast, a primetno je odsustvo korenovih dlačica. Apsorpcija nutritijenata iz tla odvija se pomoću mikoriznih gljiva.
Veoma je otporna na niske temperature, a životni vek pojedinačne biljke je i do sto godina.
Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Plava borovnica je autohtona vrsta umerenih i umereno hladnih područja severne hemisfere. Raste na kiselom (pH 4—5) i vlažnom zemljištu, na visinama od nivoa mora na Arktiku, do 3.400 metara u južnom delu areala. Njen areal prostire se od Islanda i Britanskih ostrva na zapadu, sve do Japana i Korejskog poluostrva na istoku. Na jug se prostire do Balkanskog poluostrva, Turske, Kavkaza i Pirineja. U Severnoj Americi raste od Aljaske do Njufaundlenda, i na jug do Sijera Nevade u Kaliforniji i na Stenjaku Jute.[5][6][7][8]
-
Cvetovi -
Zreli plodovi -
Plod pod presekom -
Biljka u kasnu jesen -
Stablo u krupnom planu
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ The Plant List, Vaccinium uliginosum L.
- ^ „Vaccinium uliginosum”. Natural Resources Conservation Service PLANTS Database. USDA. Pristupljeno 28. 07. 2015.
- ^ „Kopaoničke borovnice”. Nacionalni park Kopaonik. Arhivirano iz originala 18. 04. 2019. g. Pristupljeno 21. 01. 2019.
- ^ „Prilog 1 Hrana i hrana za životinje...”. pravno-informacioni-sistem.rs.
- ^ Flora of North America, Vaccinium uliginosum Linnaeus, 1753. Bog bilberry, airelle des marécages
- ^ Flora of China, Vaccinium uliginosum Linnaeus, 1753.
- ^ Altervista Flora Italiana, Falso mirtillo, Vaccinium uliginosum L.
- ^ Biota of North America Program 2014 state-level distribution map
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Linnaeus−Den virtuelle floran — Distribution of Vaccinium uliginosum
- USDA Plants Profile for Vaccinium uliginosum (bog blueberry)
- Calflora Database: Vaccinium uliginosum (Western blueberry)
- Jepson Manual treatment of Vaccinium uliginosum — flora of California.
- USDA GRIN−Germplasm Resources Information Network: Vaccinium uliginosum Архивирано на сајту Wayback Machine (20. јануар 2009)
- Flora Europaea: Vaccinium uliginosum
- Plants of British Columbia: Vaccinium uliginosum
