Vaccinium uliginosum

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Plava borovnica
Listovi i plodovi
Naučna klasifikacija
Carstvo:
(nerangirano):
(nerangirano):
(nerangirano):
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
V. uliginosum
Binomno ime
Vaccinium uliginosum
Sinonimi[1]
Sinonimija
  • Myrtillus grandis Bubani
  • Myrtillus uliginosus (L.) Drejer
  • Vaccinium gaultherioides Bigelow
  • Vaccinium occidentale A. Gray
  • Vaccinium pedris Holub
  • Vaccinium pubescens Wormsk. ex Hornem.
  • Vaccinium salicinum Cham. & Schltdl.

Plava borovnica,[2] crnozrna borovnica[3] ili mlajevka[4] (Vaccinium uliginosum), listopadna je žbunasta biljka iz porodice vresova (Ericaceae).

Opis biljke[uredi | uredi izvor]

Plava borovnica je mali listopadni žbun prosečne visine između 10 i 75 cm (ređe do 1 metra visine) sa drvenastim stabljikama smeđe boje. Za razliku od srodne vrste Vaccinium myrtillus (crna borovnica) njeno stablo je u celosti drvenasto i nešto je svetlije (iako su obe vrste fizionomski jako slične). Listovi su duguljasti, dužine od 4 do 30 milimetara, širine 2−15 mm, plavkasto-zelene boje, glatki i zaobljeni na vrhu. U jesen listovi dobijaju crvenkastu boju i opadaju. Cvetovi su viseći na kratkim drškama i pojedinačni. Imaju oblik zvonca bele i svetlo roze boje, dužine 4−6 mm. Biljka cveta sredinom proleća. Plod je jestiva bobica tamnoplave boje prečnika 5−8 mm, dosta slatka kad je zrela. Unutrašnjost bobice je znatno svetlija u poređenju sa crnom borovnicom, a sam sok je znatno bleđi. Plod se zadržava na biljci čak i kad sa nje opadne lišće.

Korenov sistem je vlaknast, a primetno je odsustvo korenovih dlačica. Apsorpcija nutritijenata iz tla odvija se pomoću mikoriznih gljiva.

Veoma je otporna na niske temperature, a životni vek pojedinačne biljke je i do sto godina.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Plava borovnica je autohtona vrsta umerenih i umereno hladnih područja severne hemisfere. Raste na kiselom (pH 4—5) i vlažnom zemljištu, na visinama od nivoa mora na Arktiku, do 3.400 metara u južnom delu areala. Njen areal prostire se od Islanda i Britanskih ostrva na zapadu, sve do Japana i Korejskog poluostrva na istoku. Na jug se prostire do Balkanskog poluostrva, Turske, Kavkaza i Pirineja. U Severnoj Americi raste od Aljaske do Njufaundlenda, i na jug do Sijera Nevade u Kaliforniji i na Stenjaku Jute.[5][6][7][8]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]