Pređi na sadržaj

Бурмански питон

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Piton
burmanski piton, Python bivittatus
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Podtip:
Klasa:
Red:
Podred:
Porodica:
Rod:
Python

Daudin, 1803
Sinonimi

P. timoriensis Peters 1876

Burmanski Piton (lat. Python bivittatus) - najveći Piton i jedan od šest najvećih zmija na svetu, koji je stanuje u oblasti prašuma u ​​jugoistočnoj Aziji. Najčešće nalaze u blizini vode i ponekad polu-vodena, ali se može naći na drveću. Burmanski piton je jedan od najvećih zmija sa prosečnim rastom od 5,5 m i težine 71 kg. Ona nastavlja da raste tokom života i velike dužine zbog prisustva velikog broja pršljenova. Ženke su obično duže od mužjaka. Burmanski piton u Fajerfoks zoološkom vrtu zmija i gmizavaca u Ilinoisu, SAD predstavljena je kao najteža zmija u zatočeništvu. Godine 2005. pronađen je primerak težak 183 kg u dužini od 8,2 m. Zmija je nazvana Babi (Babi).

Opis[uredi | uredi izvor]

Burmanski pitoni su svetlobojni zmije sa mnogim braon tačkama odvojenih u mraku niz leđa. Značajan atrakcija omotaca na svojoj koži doprinosi njihovoj popularnosti među gmizavaca čuvara i industrije kože. Obrazac gazećeg sloja je sličan u boji, ali drugačije u stvarnom obrascu Afričke pitona (Python sebae), ponekad je dovelo do konfuzije od dve vrste izvan njihovih prirodnih staništa. Neki se nalaze na granici sa Indijom i Burme.

Geografska distribucija i stanište[uredi | uredi izvor]

Burmanski pitoni se mogu naći širom jugoistočne Azije, uključujući južnu Kinu, istočnu Indiju, Mjanmar, Tajland, Laos, Kambodžu, Vijetnam, Nepal, Bangladeš, Maleziju i severnoj kontinentalnog zapadnoj Indoneziji. Ovo piton je odličan plivač i treba stalan izvor vode. Može se naći u prerija, močvare, močvara, stenovitim brdima, šumama, rečnim dolinama i džunglama sa otvorenim proplanke. Oni su dobri penjači i imaju repove koji savijaju. Divlje stanovnici smatraju "ugrožena", a navedeni su na Aneksu II Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama (CITES). Sve veliki pitoni potvrdio istorijski zaklani za snabdevanje svetskog tržišta za kožu, i za narodne lekova i zarobuvani kućnih ljubimaca ljudima. Neki su ubijeni za hranu, naročito u Kini. U poslednjih nekoliko godina povećana uzgoj burmanskih pitona u zatočeništvu do neobično uvoz divljih-uhvaćeni uzorcima ljudskih ljubimaca.

Borba američkog aligatora i burmanskog pitona.

Reprodukcija burmanskih pitona zarobljenih u Americi dovesti do nekih veoma ozbiljnih problema. Ljudi koji su umorni od Pithons ili čije pitoni su postali previše veliki da ih drže u svojim domovima, njihovi ljubimci pušten u divljinu nego da pronađe nove domove. Ovo je posebno problematično u Floridi, gde je veliki broj pitona probila Everglades.

Oni su razvili tu počeli plodni da se umnožava i postanu invazivne vrste. Preko 230 su bili uhvaćeni u Everglejds gde se takmiče sa aligatora kao dominantnom predatora. U poslednjih nekoliko godina ovo takmičenje je rezultiralo kako bi oficiri opisati kao remi. Jer oni su poznati za jelo ugroženih ptica i aligatore, ove zmije predstavljaju novu pretnju već krhka ekosistem.

U februaru 2008. godine, naučnici iz geološka istraživanja, (USGS) prijavio je projektovano mapu distribucije podataka klimatskih SAD-baziranih na o rasprostranjenosti domova zmije, koji je predvideo da bi ove zmije migriraju i napreduju u trećoj kontinenta SAD. Međutim, naknadno studija izradio kartu, uključujući oba klime i najviša ocena proseka, što je pokazao učestalost Burmanski piton koji će biti ograničen na Južnoj Floridi.

Ponašanje[uredi | uredi izvor]

Burmanski pitoni su prvenstveno noćnih stanovnici kišnih šuma. Kada mladi su podjednako u delovima zemlje i drveća, ali kao što ste dobili volumen oni imaju tendenciju da ograniče svoje kretanje na terenu. Oni su odlični plivači, sposobni da zaroni pod vodom do pola sata. Burmanski pitoni provode većinu vremena skrienni u grmlju. U severnim delovima svom asortimanu su brumiraat za nekoliko meseci tokom zimske sezone u šupljim drvetu, rupu u reke ili ispod kamenja. Brumiranjeto je biološki razlikuje od Hibernate. Dok slično ponašanje ima svoje prednosti posebno da izdrži zimu bez pomeranja obuhvata pripremu i muške i ženske reproduktivne organe za predstojeću sezonu parenja. Burmanski pitoni rasa u rano proleće, a zatim u martu ili žene aprila biti gnezda sa prosekom od 12 do 36 jaja. Ona će ostati sa jajima dok se izlegu, uvijen oko njih i zgrchuvajkji svoje mišiće na takav način da se poveća temperaturu oko jaja nekoliko stepeni. Odmah nakon što je penetracija jaja pitona vrši pomoću jaja zuba, nema dalje majke brigu. NOVA izvedena često ostaju u svom jajetu do potpuno spreman za prvi promenu kožu, nakon čega će lov svoj prvi obrok.

Dijeta[uredi | uredi izvor]

Kao i svi zmije i burmanskih pitona su mesojedi. Njihova ishrana prvenstveno čine odgovarajuće velikih ptica i sisara. Zmija koristi svoje oštre unazad usmerene zube da zgrabi plen, a zatim umotani oko tela svog plena, dok zgrchuvajkji mišića, ubijaju plen od suženja. Često se nalaze u blizini naselja usled prisustva pacova, miševa i drugih štetočina kao izvor hrane. Međutim, njihova jednaka ljubav prema živine i sisare znači da su se često tretiraju kao štetočine. U zatočeništvu je njihova ishrana se sastoji uglavnom od trgovine na raspolaganju, odnosno velikih pacova i nastavlja dok rastu veće stavke kao što su zečevi i živine. Izuzetno veliki pitoni može da zahteva više roba za hranu kao svinje ili koze su poznati po napadnuta aligatora u Floridi, gde postoji invazija vrsta.

Varenje[uredi | uredi izvor]

Digestivni odgovor burmanskih pitona da toliko pokvariti Make Model vrsta digestivnog psihologije. Isposten piton će biti smanjen obim želuca i kiselost, smanjuje težinu materice i "normalnog" zapremine od srca. Nakon varenja plena, ceo digestivni sistem prolazi kroz veliku transformaciju sa brzim hipertrofija materice, proizvodnju želudačne kiseline i povećanje od 40% od mase srčanim šupljinama, kako bi se zapaliti proces varenja.

U zatočeništvu[uredi | uredi izvor]

Burmanski pitoni se često prodaje kao kućne ljubimce i su popularni za njihov boje i očigledno je lako ide prirode. Međutim, ove životinje imaju brz stopu rasta i često će dostići 2,1 m dužine godinu dana ako su propisno zbrinuti i fed. 4 godine starosti stignu na punu veličinu, ali će nastaviti da polako raste tokom života, koji ne može biti duži od 20 godina. Dok ove vrste imaju reputaciju nežnosti, oni su veoma snažni životinje sposobne za nanošenje teških ujeda ili čak ubije čuvara sa ramenima. Oni su takođe jedu velike količine hrane i zbog njihove veličine je potrebno velike, tradicionalno izgrađene, utočišta koja može biti veoma skupo. Kao rezultat, neki se oslobađaju u divljini vlasnici. Drugi problem sa ishranu burmanskih pitona je da mnogi vlasnici veruju da ako se zmija je upućen gladni treba hraniti. Jer burmanski pitoni su oportunistički podržavaju svoje će jesti gotovo bilo koje vreme i svaki nudi hranu i često ponašaju gladna iako skoro jeo. To često dovodi do prekomerne hranjenje i problemi povezani sa gojaznošću su zajednički za burmanskih pitona u zarobljeništvu.

Držeći Burmanski pitona[uredi | uredi izvor]

Iako je tipičan za Pithon plaše ljudi zbog njihovog visokog rasta (naročito pokazalo da su zmije su obično niske do temelja) i izbegavaju ljude, posebna pažnja je potrebna kada ga drži. 3 metra dugačak burmanski piton može lako da ubije dete, 5 m dug burmanski piton sigurno je u stanju da savlada i ubiti potpuno odrasle i ne preporučuje se da sebi stalno tako zmije. Ako je zmija omotana oko druge osobe treba da bude prisutna na odvitkaat zmiju, počev od repa. Mnogi zoo vrtovi reptil pokazati prave tehnike za održavanje zmiju. Obično je demonstrant na drzhu glavu, dok ne-profesionalci mogu da drže ostatak tela zmije. Zmija bi trebalo da čvrsto pridržavaju ali nežno.

Varijante[uredi | uredi izvor]

Burmanski piton se često uzgaja u zatočeništvu zbog boje, gazišta, a odnedavno zbog veličine. Albino burmanski piton od oblika je posebno popularan i najrasprostranjenije vrste. Oni su beli pruga u baterskoch žutoj i tamno narandžaste. Tu je i "lavirint" vrsta koja ukrašava lavirint nalik, braon-žućkasto obojena "Green" burmanski pitoni i "Granit" burmanski pitoni koji imaju vrlo male buljave bodova. Uzgajivača ubrzo je počeo da radi sa vrstom burmanskih pitona sa ostrva. Bivši izveštaji pokazuju da su ovi "patuljaste 'burmanski pitoni imaju malu razliku u obojenosti i obrazaca od svojih zemaljskih rođaka ne raste više od 2,1 m. "Patuljak" burmanski piton je prvi put propagira u zatočeništvu Beau Levis Arizona, SAD. Jedan od najtraženijih u ovoj varijanti je bezpigmentniot Burme pitona. Posebno je ova varijanta je veoma retka donedavno (2008/2009) je propagira u zatočeništvu kao super formi kodominantniot hipermelanistichi karaktera. Ova zmija je u potpunosti svetlo bela bez uzoraka i crnim očima da se zovu gola koja je pravi albino. Prvo karamel burmanski piton je uspešno izvedena 15. maja 2008. godine Mark Andrevs i Jason Orma Kansas Citi, Kansas. Ova zmija ima karamele boji obrazac mlečnom čokoladom očima. Google prevodilac za preduzeća:Alatke za prevodiocaPrevodilac veb sajtovaDetektor novih tržišta

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]