Istorija Somalije

С Википедије, слободне енциклопедије

Somalija (Soomaaliya; arap. [aṣ-Ṣūmāl] грешка: {{lang}}: текст има искошену назнаку (помоћ)), zvanično Federalna Republika Somalija (Jamhuuriyadda Federaalka Soomaaliya, arap. [Jumhūriyyat aṣ-Ṣūmāl al-Fideraaliya] грешка: {{lang}}: текст има искошену назнаку (помоћ)) i ranije poznata kao Demokratska Republika Somalija, zemlja je koja je locirana na Rogu Afrike.

Somalija je bila važan centar za trgovinu sa ostatkom drevnog sveta,[1][2] a prema mišljenju većine naučnika,[3][4] ona je među verovatnijim lokacijama mitske drevne zemlje Punt.[5][6]

Tokom srednjeg veka, nekoliko moćnih somalijskih carstava dominiralo je regionalnu trgovinu, uključujući Ajuranski sultanat, Adalski sultanat, Varsangalski sultanat, Geledijski sultanat, Bimalski sultanat i Majirtinski sultanat.

U kasnom 19. veku, nizom ugovora sa ovim kraljevstvima, Britanci i Italijani su stekli kontrolu nad delovima obale i osnovali Britansku Somaliju i Italijansku Somaliju.[7][8] U unutrašnjosti je derviški pokret Mohameda Abdule Hasana četiri puta uspešno odbio Britansko carstvo i primorao ga da se povuče u obalski region.[9] Derviši su 1920. godine poraženi od strane Britanskih vazduhoplovnih snaga.[10] Italija je stekla potpunu kontrolu nad severoistočnim, centralnim i južnim delovima teritorije nakon što je uspešno vodila Kampanju sultanata protiv vladajućeg Majirtinskog sultanata i Hobjoskog sultanata.[8] Ta okupacija je trajala sve do 1941. kada ju je zamenila britanska vojna uprava. Severozapadna Somalija je postala protektorat, dok je severoistočna, centralna i južna Somalija sporazumom postala Povereništvo Ujedinjenih nacija 1. aprila 1950. godine, uz obećanje sticanja nezavisnosti nakon deset godina. Dana 1. jula 1960. godine, dve oblasti su se ujedinile kao što je planirano, čime je formirana nezavisna Somalijska republika pod civilnom vladom. Somalijska nacionalna skupština, na čijem je čelu bio Hadži Bašir Ismail Jusuf, odobrila je zakon kojim se ujedinjuje bivša Italijanska Somalija sa Britanskom Somalijom, i osniva se Republika Somalija.[11]

Drevna Etiopija je domestikovala kamile negde između trećeg i drugog milenijuma pne, odakle su se one proširila na Drevni Egipat i Severnu Afriku.[12]

Praistorija[уреди | уреди извор]

Neolitska kamena umetnsot iz Las Gil kompleksa sa prikazanom kamilom.

Somalija je bila naseljena još od paleolita, kada su cvetale dojanska i hagerajska kultura.[13] Najstariji dokazi o pogrebnim običajima na Afričkom rogu potiču sa groblja u Somaliji iz 4. milenijuma pne.[14] Kamene sprave sa nalazišta Jalelo na severu su takođe okarakterisane 1909. godine kao važni artefakti koji pokazuju arheološku univerzalnost tokom paleolita između istoka i zapada.[15]

Prema lingvistima, prva populacija koja je govorila afro-azijskim jezikom prispela je u ovaj region tokom neolita iz „izvorne domovine” jezičke porodice u dolini Nila,[16] ili sa Bliskog Istoka.[17] Drugi naučnici predlažu da se afro-azijska porodica razvila na lokaciji Roga, i da su se oni odatle razišli.[18]

Kompleks Las Gil na periferiji Hargeise na severozapadu Somalije datira od pre oko 5.000 godina, i poseduje kamenu umetnost koja prikazuje divlje životinje i ukrašene krave.[19] Ostale pećinske slike se nalaze u severnom regionu Dambalin, i među njima se nalazi neke od najranijih poznatih prikaza lovca na konju. Kamena umetnost je u karakterističnom etiopsko-arapskom stilu, i datirana na 1000 do 3000 godina pne.[20][21] Pored toga, između gradova Las Kori i El Ejo u severnoj Somaliji nalazi se Karinhegan, lokacija brojnih pećinskih slika stvarnih i mitskih životinja. Svaka slika ima natpis ispod nje, za koji se procenjuje da je star oko 2.500 godina.[22][23]

Drevna istorija[уреди | уреди извор]

Zemlja Punta[уреди | уреди извор]

Drevne piramidalne građevine, mauzoleji, uništeni gradovi i kameni zidovi pronađeni u Somaliji (poput Vargadovog zida) dokaz su stare sofisticirane civilizacije koja je nekada bujala na somalijskom poluostrvu.[24][25] Nalazi arheoloških iskopavanja i istraživanja u Somaliji pokazuju da je ova civilizacija uživala u unosnim trgovinskim odnosima sa starom Egiptom i mikenskom Grčkom od drugog milenijuma pne. To podržava hipotezu Somalije i/ili susednih teritorija afričkog roga koje korespondiraju drevnoj zemlji Punt.[24][26] Punti su trgovali smirnom, začinima, zlatom, ebanovinom, kratkorogim govedima, slonovačom i tamjanom sa drevnim Egipćanima, Fenićanima, Vaviloncima, Indijancima, Kinezima i Rimljanima putem svojih trgovačkih luka. Drevna egipatska ekspedicija koju je u Punt poslala kraljica Hatšepsut iz 18. dinastija zabeležena je na reljefima hrama u Deir el Bahriju, za vreme vladavine puntskog kralja Parahu i kraljice Ati.[24]

Kraljevstvo Makrobija[уреди | уреди извор]

U klasično doba, Makrobijani, koji su bili proto-Somalijci, osnovali su moćno plemensko kraljevstvo koje je vladalo velikim delovima moderne Somalije. Oni su bili čuveni po svojoj dugovečnosti i bogatstvu, i po nekom izvorima oni su bili „najviši i najlepši od svih ljudi”.[27] Makrobijani su bili ratnici, stočari i pomorci. Prema Herodotovom izveštaju, persijski car Kambiz II, po njegovom osvajanju Egipta (525. godine p. n. e.), poslao je ambasadore u Makrobiju, koji su doneli luksuzne poklone makrobijskom kralju da bi podstakli njegovu pokornost. Makrobijski vladar, koji je bio biran na osnovu svog stasa i lepote, odgovorio je postavljajući izazov svojim persijskim pandanu u vidu luka bez strune: ako bi Persijci uspeli da ga upotrebe, oni bi imali pravo da napadnu njegovu zemlju; a dok do taga ne dođe, trebalo bi da budu zahvalni bogovima što Makrobijani nikada nisu odlučili da napadnu njihovo carstvo.[27][28] Makrobijani su bili regionalna sila koja je bila poznata od istoka od zapada. Oni su bili veoma napredni u arhitekturi i izuzetno poznati po svom bogatstvu. Naširoko se znalo o njihovom zlatu, koje je bilo toliko izobilno da su Makrobijani okivali svoje zarobljenike zlatnim lancima.[28]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ John Kenrick, Phoenicia, (B. Fellowes: 1855), p. 199.
  2. ^ Jeanne Rose, John Hulburd, The aromatherapy book: applications & inhalations, (North Atlantic Books: 1992), p. 94.
  3. ^ Charnan, Simon (1990). Explorers of the Ancient World. Childrens Press. стр. 26. ISBN 0-516-03053-1. 
  4. ^ „The Mariner's mirror”. The Mariner's Mirror. Society For Nautical Research. 66–71: 261. 1984. 
  5. ^ Christine El Mahdy, Egypt : 3000 Years of Civilization Brought to Life, (Raincoast Books: 2005), p.297.
  6. ^ Stefan Goodwin, Africa's legacies of urbanization: unfolding saga of a continent, (Lexington Books: 2006), p. 48.
  7. ^ Laitin 1977, стр. 8.
  8. ^ а б Issa-Salwe, Abdisalam M. (1996). The Collapse of the Somali State: The Impact of the Colonial Legacy. London: Haan Associates. стр. 34—35. ISBN 187420991X. 
  9. ^ Kevin Shillington, Encyclopedia of African history‎, (CRC Press: 2005), p. 1406.
  10. ^ Samatar, Said Sheikh (1982). Oral Poetry and Somali Nationalism. Cambridge University Press. стр. 131& 135. ISBN 0-521-23833-1. 
  11. ^ Greystone Press Staff, The Illustrated Library of The World and Its Peoples: Africa, North and East, (Greystone Press: 1967), p. 338.
  12. ^ Near Eastern archaeology: a reader – By Suzanne Richard p. 120
  13. ^ Peter Robertshaw (1990). A History of African Archaeology. J. Currey. стр. 105. ISBN 978-0-435-08041-9. 
  14. ^ S. A. Brandt (1988). „Early Holocene Mortuary Practices and Hunter-Gatherer Adaptations in Southern Somalia”. World Archaeology. 20 (1): 40—56. JSTOR 124524. PMID 16470993. doi:10.1080/00438243.1988.9980055. 
  15. ^ H.W. Seton-Karr (1909). „Prehistoric Implements From Somaliland”. 9 (106). Man: 182—183. doi:10.2307/2840281. Приступљено 30. 1. 2011. 
  16. ^ Zarins, Juris (1990), "Early Pastoral Nomadism and the Settlement of Lower Mesopotamia", (Bulletin of the American Schools of Oriental Research)
  17. ^ Diamond J, Bellwood P (2003) Farmers and Their Languages: The First Expansions SCIENCE 300, . doi:10.1126/science.1078208.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ)
  18. ^ Blench, R. (2006). Archaeology, Language, and the African Past. Rowman Altamira. стр. 143—144. ISBN 0759104662. Приступљено 8. 9. 2014. 
  19. ^ Bakano, Otto (24. 4. 2011). „Grotto galleries show early Somali life”. Agence France-Presse. Приступљено 11. 5. 2013. 
  20. ^ Mire, Sada (2008). „The Discovery of Dhambalin Rock Art Site, Somaliland”. African Archaeological Review. 25: 153—168. doi:10.1007/s10437-008-9032-2. Архивирано из оригинала 27. 6. 2013. г. Приступљено 22. 6. 2013. 
  21. ^ Alberge, Dalya (17. 9. 2010). „UK archaeologist finds cave paintings at 100 new African sites”. The Guardian. Приступљено 25. 6. 2013. 
  22. ^ Hodd, Michael (1994). East African Handbook. Trade & Travel Publications. стр. 640. ISBN 0844289833. 
  23. ^ Ali, Ismail Mohamed (1970). Somalia Today: General Information. Ministry of Information and National Guidance, Somali Democratic Republic. стр. 295. 
  24. ^ а б в Njoku, Raphael Chijioke (2013). The History of Somalia. ABC-CLIO. стр. 29—31. ISBN 978-0313378577. 
  25. ^ Dalal, Roshen (2011). The Illustrated Timeline of the History of the World. The Rosen Publishing Group. стр. 131. ISBN 978-1448847976. 
  26. ^ Abdel Monem A. H. Sayed; Zahi A. Hawass (2003). Egyptology at the Dawn of the Twenty-first Century: Archaeology. American Univ in Cairo Press. стр. 432—433. ISBN 9774246748. 
  27. ^ а б The Geography of Herodotus: Illustrated from Modern Researches and Discoveries by James Talboys Wheeler, pg 1xvi, 315, 526
  28. ^ а б John Kitto, James Taylor, The popular cyclopædia of Biblical literature: condensed from the larger work, (Gould and Lincoln: 1856), p.302.

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]