Karmina Burana

С Википедије, слободне енциклопедије
Kolo sreće iz Karmine Burana

Karmina Burana (lat. Carmina Burana, pesme iz Bure, po Bura sancti Benedicti, nemački Benediktbeuern, mesto u Bavarskoj), rukopisna zbirka od preko dve stotine pesama s kraja XII i početka XIII veka.[1]

Sadrži poeziju putujućih studenata i mladih sveštenika na kasnolatinskom, starofrancuskom i srednjevisokonemačkom. Važan je izvor za izučavanje evropske svetovne poezije.

Otkrivena je 1803. u manastiru Benediktbeuernu, po kome je dobila ime. Čuva se u Minhenu.[1]

Pesme se dele na tri grupe: moralno-satirične, ljubavne i vinske, studentske pesme; ukrašene su lepim inicijalima i minijaturama u osam boja.[1] Tematika pesama je različita: ljubav, priroda, lutalački život pesnika, mane višeg sveštenstva i kneževa.

Mešaju se razni uticaji: Vergilija, Ovidija, nemačkih i francuskih narodnih pesama; smenjuju se lirski, epski i dramski elementi.[1]

Uz izvestan broj pesama zabeležene su još neodgonetnute neume.[1]

Neki njihovi motivi inspirisali su muzičare (Karl Orf, Carmina Burana, scenska kantata, 1937)[1]

Reference[уреди | уреди извор]

  • Rečnik književnih termina, 2001, Romanov, Beograd.

Референце[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б в г д ђ Стамболић, Милош, ур. (1986). Речник књижевних термина. Београд: Нолит. стр. 91—92. ISBN 86-19-00635-5. 

Спољашње везе[уреди | уреди извор]