Šamanizam

С Википедије, слободне енциклопедије
Šaman plemena Urarina, 1988
Figura šamanističke olmečke transformacije u orla

Pojam šamanizam se odnosi na verovanja da svetom vladaju nepoznate sile i duše umrlih (slično animalizmu), sa kojima može opštiti samo posebno obdareno lice, odnosno šaman, i na niz postupaka kojima leči bolesti, upućuje zajednicu na podnošenje žrtava i ispraća duše preminulih na drugi svet.[1] Veruje se da se to postiže prelaskom preko ose sveta i stvaranjem posebnih odnosa sa duhovima, ili zadobijanjem kontrole nad istima. Šamanima su pripisivani sposobnost upravljanja vremenskim prilikama, gatanja, tumačenja snova, astralne projekcije, putovanja „višim“ i „nižim“ svetovima. Šamanističke tradicije postoje širom sveta još od praistorijskih vremena.[2]

Prema Mirči Elijade, šamanizam je prastara tehnika ekstaze. Jedna od glavnih crta šamanskog mističnog iskustva je težnja za rajem, pokušaj prevladavanja izdvojenosti u kojoj se ljudska bića nalaze. Padanje u ekstazu i duhovno putovanje u gornji ili donji svet se najčešće preduzima radi obraćanja duhovima za pomoć i zaštitu. Ostaci šamanizma nalaze se na svim kontinentima a fenomen je danas najprisutniji u srednjoj Aziji i Africi.

Šaman je sveštenik, nešto poput lekara i duhovnog vođe plemena. Šamani su igrali važnu ulogu pri odbrani zajednice od mračnih sila i zlih duhova. Šaman je tunguska reč koja je preko ruskog ušla u ostale jezike sveta. Često se kao sinonimi za šamana koriste čarobnjak, vrač ili medicine man.

Mit o padu[уреди | уреди извор]

Mit o padu se osim kod šamanskih naroda sreće u skoro svim svetskim religijama. Naziva se još i mit o izgubljenom raju. Suština mita o padu je da su prvi ljudi bili mnogo srećniji nego mi danas, živeli su bliže prirodi, jedni drugima i božanskom i razumeli su jezik životinja. Jednoga dana se čovek okrenuo protiv prirode da bi pokazao koliko je moćan, da može da uređuje stvari po svojoj volji. Tada se ceo svemir promenio i mnoga znanja su sklonjena od ljudskih očiju. Od tog vremena ljudi i životinje se više ne razumeju a jedino mrtvi i šamani imaju kontakt sa božanskim. Ali za razliku od prvih ljudi, današnji šamani se ne mogu uzdići na nebo u svojoj telesnoj formi već samo duhovno. Po povratku sa svojih astralnih putovanja oni pripovedaju ostalima o tome kakav je stvarni svet iza ovog koji poznajemo.

Šamanska inicijacija[уреди | уреди извор]

Dva najčešća načina postajanja šamanom su sledeći: naslednim prenošenjem šamanskog zvanja ili urođenim darom (zovom, izborom). Inicijacija najčešće započinje stanjima nalik duševnim bolestima i padanjem šamana u višednevni trans. Često budući šaman sanja inicijatičke snove u kojima dobija poruku da će postati šaman. Kod mnogih naroda u Severnoji Južnoj Americi, Africi i Indoneziji prisutno je i inicijatičko komadanje tela. Simbolika tog rituala je u tome da se šaman odrekne starog tela i svoje prošlosti kao pojedinačne osobe i da postane duhovni ratnik, šaman. Obredi inicijacije poput penjanja uz drvo, uspenja pomoću duge, astralnog putovanja u transu, itd. simbolizuju uspenje budućeg šamana na nebo.

Ako uspešno prođe inicijaciju šaman postaje jedino ljudsko biće kojem su poznati putevi u gornji i donji svet i jedini koji može njima ići. Po povratku sa jednog i drugog putovanja, šaman iscrpno pripoveda prisutnima svoje doživljaje, upoznaje ih sa raspoloženjem bogova, kao i o prilikama u carstvu mrtvih…

Šamanska ekstaza[уреди | уреди извор]

Indijanski šaman na grafici iz 1590. godine

Svesno i voljno dostizanje duhovne ekstaze je ono što najizrazitije obeležava šamane. U nekim plemenima se ekstaza dostiže duhovnim vežbama i naporom volje dok se kod nekih ekstaza postiže pomoću raznih pomagala.

Tako je ekstaza pomoću intoksikacije gljivama poznata je u čitavom Sibiru. U drugim krajevima njoj odgovara ekstaza postignuta narkoticima ili duvanom. Kod Vasjugana se šamanizuje tako što šaman seda u najmračniji ugao kuće i počinje da svira na gitari. Kod Altajaca je ekstaza više stanje nadahnuća. Šaman gleda i sluša duhove, u ekstazi putuje u udaljene krajeve, ali nije bez svesti.

Bit šamanske ekstaze je uspenje na nebo i silazak u donji svet. Kada se šaman vrati iz transa on mora biti u stanju da ispriča i eventualno protumači šta je video i doživeo.

Šamanska odeća[уреди | уреди извор]

Šamani uvek imaju specifičnu odeću gde i najmanji komadić odeće simbolizuje nešto. Najčešći delovi odeće su krzno, kapa, štap, maska, bubanj i razni magični predmeti poput kostiju, perja itd. Ponekad i potpuna nagost može biti šamanska odeća. Šamanska maska se koristi radi lakšeg prevazilaženja sopstvenog identiteta kao pojedinca. Šamanski bubanj se koristi radi padanja u trans pomoću ponavljanja ritma.

Šamansko lečenje[уреди | уреди извор]

Šamansko lečenje se najčešće obavlja magijski a sastoji se u tome da šaman pokuša da dozove dušu bolesnika da se vrati u telo ili da tehnikama napuštanja tela ode po zalutalu dušu i dovede je natrag. Šaman svira bubanj ili gitaru sve dok ne padne u ekstazu. Njegova duša u tom stanju napušta telo u potrazi za dušom bolesnika. Ovakvo lečenje veoma podseća na obred isterivanja duhova. Pored magijskih tehnika lečenja, šamani leče i lekovitim travama i napicima čiji su vrsni poznavaoci.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Hoppál 1987. p. 76.
  2. ^ Alberts, Thomas (2015). Shamanism, Discourse, Modernity. Farnham: Ashgate. стр. 73—79. ISBN 978-1472439864. 

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Mirča Elijade, Šamanizam
  • Alan Cohen, The Decadence Of The Shamans
  • Barüske, Heinz (1969). Eskimo Märchen. Die Märchen der Weltliteratur (на језику: German). Düsseldorf • Köln: Eugen Diederichs Verlag.  The title means: "Eskimo tales", the series means: "The tales of world literature".
  • Boglár, Lajos (2001). A kultúra arcai. Mozaikok a kulturális antropológia köreiből. TÁRStudomány (на језику: Hungarian). Budapest: Napvilág Kiadó. ISBN 978-9639082946.  The title means "The faces of culture. Mosaics from the area of cultural anthropology".
  • Bolin, Hans (2000). „Animal Magic: The mythological significance of elks, boats and humans in north Swedish rock art”. Journal of Material Culture. 5 (2): 153—76. 
  • Czaplicka, M.A. (1914). „Types of shaman”. Shamanism in Siberia. Aboriginal Siberia. A study in social anthropology. preface by Marett, R.R. Somerville College, University of Oxford, Clarendon Press. ISBN 978-1605060606. 
  • Dana, Kathleen Osgood (2004). „Áillohaš and his image drum: the native poet as shaman”. Nordlit (PDF)|format= захтева |url= (помоћ). 15. 
  • Deschênes, Bruno (2002). „Inuit Throat-Singing”. Musical Traditions. The Magazine for Traditional Music Throughout the World. 
  • Diószegi, Vilmos (1968). Tracing shamans in Siberia. The story of an ethnographical research expedition. Translated from Hungarian by Anita Rajkay Babó. Oosterhout: Anthropological Publications. 
  • Diószegi, Vilmos (1962). Samanizmus. Élet és Tudomány Kiskönyvtár (на језику: Hungarian). Budapest: Gondolat. ISBN 978-9639147133.  The title means: "Shamanism".
  • Diószegi, Vilmos (1998) [1958]. A sámánhit emlékei a magyar népi műveltségben (на језику: Hungarian) (first reprint изд.). Budapest: Akadémiai Kiadó. ISBN 978-9630575423.  The title means: "Remnants of shamanistic beliefs in Hungarian folklore".
  • Fienup-Riordan, Ann (1994). Boundaries and Passages: Rule and Ritual in Yup'ik Eskimo Oral Tradition. Norman, Oklahoma: University of Oklahoma Press. ISBN 978-0585121901. 
  • Fock, Niels (1963). Waiwai. Religion and society of an Amazonian tribe. Nationalmuseets skrifter, Etnografisk Række (Ethnographical series), VIII. Copenhagen: The National Museum of Denmark. 
  • Freuchen, Peter (1961). Book of the Eskimos. Cleveland • New York: The World Publishing Company. ISBN 978-0449308028. 
  • Gulia, Kuldip Singh (2005). Human Ecology of Sikkim – A Case Study of Upper Rangit Basin. Delhi, India: Kalpaz Publications. ISBN 978-8178353258. 
  • Hajdú, Péter (1975). „A rokonság nyelvi háttere”. Ур.: Hajdú, Péter. Uráli népek. Nyelvrokonaink kultúrája és hagyományai (на језику: Hungarian). Budapest: Corvina Kiadó. ISBN 978-9631309003.  The title means: "Uralic peoples. Culture and traditions of our linguistic relatives"; the chapter means "Linguistical background of the relationship".
  • Hoppál, Mihály (1994). Sámánok, lelkek és jelképek (на језику: Hungarian). Budapest: Helikon Kiadó. ISBN 978-9632082981.  The title means "Shamans, souls and symbols".
  • Hoppál, Mihály (1998). „A honfoglalók hitvilága és a magyar samanizmus”. Folklór és közösség (на језику: Hungarian). Budapest: Széphalom Könyvműhely. стр. 40—45. ISBN 978-9639028142.  The title means "The belief system of Hungarians when they entered the Pannonian Basin, and their shamanism".
  • Hoppál, Mihály (2005). Sámánok Eurázsiában (на језику: Hungarian). Budapest: Akadémiai Kiadó. ISBN 978-9630582957.  The title means "Shamans in Eurasia", the book is published also in German, Estonian and Finnish. Site of publisher with short description on the book (in Hungarian).
  • Hoppál, Mihály (2006a). „Sámánok, kultúrák és kutatók az ezredfordulón”. Ур.: Hoppál, Mihály; Szathmári, Botond; Takács, András. Sámánok és kultúrák. Budapest: Gondolat. стр. 9—25. ISBN 978-9639450288.  The chapter title means "Shamans, cultures and researchers in the millenary", the book title means "Shamans and cultures".
  • Hoppál, Mihály (2007b). „Is Shamanism a Folk Religion?”. Shamans and Traditions (Vol. 13). Bibliotheca Shamanistica. Budapest: Akadémiai Kiadó. стр. 11–16. ISBN 978-9630585217. 
  • Hoppál, Mihály (2007c). „Eco-Animism of Siberian Shamanhood”. Shamans and Traditions (Vol 13). Bibliotheca Shamanistica. Budapest: Akadémiai Kiadó. стр. 17–26. ISBN 978-9630585217. 
  • Janhunen, Juha. Siberian shamanistic terminology. Memoires de la Societe finno-ougrienne, 1986, 194: 97–117.
  • Hugh-Jones, Christine (1980). From the Milk River: Spatial and Temporal Processes in Northwest Amazonia. Cambridge Studies in Social and Cultural Anthropology. Cambridge University Press. ISBN 978-0521225441. 
  • Hugh-Jones, Stephen (1980). The Palm and the Pleiades. Initiation and Cosmology in Northwest Amazonia. Cambridge Studies in Social and Cultural Anthropology. Cambridge University Press. ISBN 978-0521219525. 
  • Kleivan, Inge; Sonne, B. (1985). Eskimos: Greenland and Canada. Iconography of religions, section VIII, "Arctic Peoples", fascicle 2. Leiden, The Netherlands: Institute of Religious Iconography • State University Groningen. E.J. Brill. ISBN 978-9004071605. 
  • Lupa (2012). New Paths to Animal Totems. Woodbury, MN: Llewellyn Worldwide. ISBN 978-0738733371. .
  • Menovščikov, G.A. (= Г. А. Меновщиков) (1968). „Popular Conceptions, Religious Beliefs and Rites of the Asiatic Eskimoes”. Ур.: Diószegi, Vilmos. Popular beliefs and folklore tradition in Siberia. Budapest: Akadémiai Kiadó. 
  • Nagy, Beáta Boglárka (1998). „Az északi szamojédok”. Ур.: Csepregi, Márta. Finnugor kalauz. Panoráma (на језику: Hungarian). Budapest: Medicina Könyvkiadó. стр. 221—34. ISBN 978-9632438139.  The chapter means "Northern Samoyedic peoples", the title means Finno-Ugric guide.
  • Nattiez, Jean Jacques. Inuit Games and Songs / Chants et Jeux des Inuit. Musiques & musiciens du monde / Musics & musicians of the world. Montreal: Research Group in Musical Semiotics, Faculty of Music, University of Montreal. . The songs are available online, on the ethnopoetics website curated by Jerome Rothenberg.
  • Noll, Richard; Shi, Kun (2004). „Chuonnasuan (Meng Jin Fu), The Last Shaman of the Oroqen of Northeast China” (PDF). 韓國宗敎硏究 (Journal of Korean Religions). 6. Seoul KR: 西江大學校. 宗教硏究所 (Sŏgang Taehakkyo. Chonggyo Yŏnʾguso.). стр. 135—62. Приступљено 2008-07-30. . It describes the life of Chuonnasuan, the last shaman of the Oroqen of Northeast China.
  • Reinhard, Johan (1976) "Shamanism and Spirit Possession: The Definition Problem." In Spirit Possession in the Nepal Himalayas, J. Hitchcock & R. Jones (eds.), New Delhi: Vikas Publishing House, pp. 12–20.
  • Shimamura, Ippei (2014). The roots Seekers: Shamanism and Ethnicity Among the Mongol Buryats. Yokohama, Japan: Shumpusha. 
  • Singh, Manvir (2018). „The cultural evolution of shamanism”. Behavioral & Brain Sciences. 41: e66, 1—61. doi:10.1017/S0140525X17001893.  Summary of the cultural evolutionary and cognitive foundations of shamanism; published with commentaries by 25 scholars (including anthropologists, philosophers, and psychologists).
  • Turner, Robert P.; Lukoff, David; Barnhouse, Ruth Tiffany & Lu, Francis G. (1995) Religious or Spiritual Problem. A Culturally Sensitive Diagnostic Category in the DSM-IV. Journal of Nervous and Mental Disease, Vol.183, No. 7, pp. 435–44
  • Voigt, Miklós (2000). „Sámán – a szó és értelme”. Világnak kezdetétől fogva. Történeti folklorisztikai tanulmányok (на језику: Hungarian). Budapest: Universitas Könyvkiadó. стр. 41—45. ISBN 978-9639104396.  The chapter discusses the etymology and meaning of word "shaman".
  • Winkelman, Michael (2000). Shamanism: The neural ecology of consciousness and healing (на језику: енглески). Westport, CT: Bergen & Gavey. ISBN 978-9639104396.  Major work on the evolutionary and psychological origins of shamanism.
  • Witzel, Michael (2011). „Shamanism in Northern and Southern Eurasia: their distinctive methods and change of consciousness” (PDF). Social Science Information. 50 (1): 39—61. doi:10.1177/0539018410391044. 
  • Joseph Campbell, The Masks of God: Primitive Mythology. reprint, New York and London: Penguin Books, 1976. 1959. ISBN 978-0-14-019443-2.
  • Harner, Michael, The Way of the Shaman: A Guide to Power and Healing, Harper & Row Publishers, NY 1980
  • Richard de Mille,, ур. (1980). The Don Juan Papers: Further Castaneda Controversies. Santa Barbara, California: Ross-Erikson. 
  • George Devereux, "Shamans as Neurotics", American Anthropologist, New Series, Vol. 63, No. 5, Part 1. (Oct. 1961), pp. 1088–90.
  • Jay Courtney Fikes, Carlos Castaneda: Academic Opportunism and the Psychedelic Sixties, Millennia Press, Canada. 1993. ISBN 978-0-9696960-0-1.
  • Åke Hultkrantz (Honorary Editor in Chief): Shaman. Journal of the International Society for Shamanistic Research
  • Jenkins, Philip (2004). Dream Catchers: How Mainstream America Discovered Native Spirituality. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-516115-1. 
  • Kehoe, Alice (2000). Shamans and Religion: An Anthropological Exploration in Critical Thinking. London: Waveland Press. ISBN 978-1-57766-162-7. 
  • David Charles Manners, In the Shadow of Crows. (contains first-hand accounts of the Nepalese jhankri tradition) Oxford. . Signal Books. 2011. ISBN 978-1-904955-92-4. .
  • Jordan D. Paper, The Spirits are Drunk: Comparative Approaches to Chinese Religion, Albany, New York. . State University of New York Press. 1995. ISBN 978-0-7914-2315-8. .
  • Smith, Frederick M. (2006). The Self Possessed: Deity and Spirit Possession in South Asian Literature. Columbia University Press. стр. 195—202. ISBN 978-0-231-13748-5. 
  • Tedlock, Barbara (1992). Time and the Highland Maya. U. of New Mexico Press. ISBN 978-0-8263-1358-4. 
  • Silvia Tomášková. Wayward Shamans: the prehistory of an idea. University of California Press. 2013. ISBN 978-0520275324. 
  • Michel Weber, « Shamanism and proto-consciousness », in René Lebrun, Julien De Vos et É. Van Quickelberghe (éds), Deus Unicus. Actes du colloque « Aux origines du monothéisme et du scepticisme religieux » organisé à Louvain-la-Neuve les 7 et 8 juin 2013 par le Centre d’histoire des Religions Cardinal Julien Ries [Cardinalis Julien Ries et Pierre Bordreuil in memoriam], Turnhout, Brepols, coll. Homo Religiosus série II, 14, 2015, pp. 247–60.
  • Andrei Znamenski, Shamanism in Siberia: Russian Records of Siberian Spirituality. Dordrech and Boston: Kluwer/. Springer. 2003. ISBN 978-1-4020-1740-7. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]