Panterovka

Из Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са Amanita pantherina)
Amanita pantherina
Amanita pantherina 2013 G1.jpg
Panterovka
Taksonomija
Carstvo: Fungi
Odeljak: Basidiomycota
Klasa: Agaricomycetes
Potklasa: Hymenomycete
Red: Agaricales
Porodica: Amanitaceae
Rod: Amanita
Vrsta: A. pantherina var. pantherina
Binomijalna nomenklatura
Amanita pantherina var. pantherina
(DC.

Amanita pantherina var. pantherina (poznata i kao panterovka ili panterova mušica) je otrovna gljiva iz roda Amanita. Slična je muhari (Amanita muscaria). Ona ima braon šeširić i bele tačke kao muhara. Simptomi trovanja su halucinacije, čemu sledi pad u komu koji se ponekad može završiti smrtnim ishodom. Ova gljiva raste u šumama južne Evrope. Ona ima blag miris rotkve i rena. Poput drugih gljiva, ona se razmnožava bespolno, sporama koje se nalaze ispod šeširića.[1]

Stanište i distribucija[уреди]

Amanita pantherina nje široko rasprostranjena pečurka. Nalazi se u listopadnim, pogotovo bukovim, ređe u četinarskim šumama i veoma retko na livadama širom Evrope, zapadne Azije tokom kasnog leta i u jesen.[2] Takođe je zabeležena u Južnoj Africi, gde je verovatno slučajno dospela sa drvećem uvezenim iz Evrope.[3]

Ona je ektomikorizalna gljiva, koja živi u simbiozi sa korenom drveta. Ona koristi fotosintetičke nutrijente drveta, i obezbeđivanje zemljišne hranljive materije kao naknadu.

Anatomija[уреди]

Klobuk[уреди]

Klobuk je veličene od 5 cm so 12 cm, u mladosti gotovo poluloptast, stariji jastučast do spljošten i tanjurasto udubljen, urezan po rubu. Kožica vlažna ili ljepljiva, lako se guli. Po njoj su, većinom koncentrično, poredane bijele ili sive pahulje, odnosno krpice, omanje i plitke, koje može kiša isprati, tako da bude igola. U osnovi pretežno smeđ, kao bijela kafa ili karton, bijelo sa oker, sa sivim,ili s maslinastim primjesama; prema rubu nešto svjetliji. Ponekad je tjeme gotovo crnosmeđe, često, naprotiv, tako svijetle površine -blijedosivkasteili čak bijeličaste - da podsjeća Amanitu prelicu.[4]

Listići[уреди]

Listići bijeli sve do u starost,slobodni, gusti,nježno meki, širi od 7 mm, izmiješani s lamellulama.[4]

Otrusina[уреди]

Otrusina bijela.[4]

Stručak[уреди]

Stručak je veličine od 8 cm do 12 ili od 0,7 cm do 2 cm, valjkast, proširen pod listićima, i u dnu s okruglom ili jajolikom bulbom; gladak ili pahuljast (ponekad smeđe ili sivkasto), u osnovi bijel s kao cigaret-papir tankom pokožicom i trstikastom odnosno šupljikastim jezgrom. Prsten tanak i ne širok, bijel, neiscrtkan i neurezan, no većinom valovit i ispresavijan. Između prstena i bulbe ponekad ima jedan ili čak nekoliko bijelih pojasa. Oko bulbe nalazi se opnasta bijela ovojnica, kao stegnuti ovratnik, dakle neslobodna, koja, malo klinasata na dnu, daje zajednos bulbom dojam kazana.[4]

Meso[уреди]

Meso sočno, bijelo, nedebelo (tanje od 7 mm), slatkastog ukusa (ne probati), bez mirisa ili s blažim mirisom na ren ili na zemlju; u mediteranske rase na truležili na rasvjetni plin.[4]

Biohemija[уреди]

Ibotenska kiselina
Muskimol

Amanita pantherina sadrži psihoaktivno jedinjenje muskimol.[5] Ona se u znatno manjoj meri koristi kao enteogen u odnosu na srodnu Amanita muscaria, jer su njeni povišeni nivoi maskimola potencijalno opasni.

Hemijske reakcije[уреди]

Hemijske reakcije izaziva sumporna kiselina tamnosmeđa.[4]

Mikroskopija[уреди]

Spore hyaline, neamyloidne, ovoidne, prema literaturi 9-12/7-8 mi, no kod nas većinom kraće, ne duže od 8,9,5/6-8,5 mi.[4]

Stanište i rasprostranjenost[уреди]

Uspijeva u svim našim krajevima i u svim tipovima šuma, ubraja se među češće gljive, a raste ili pojedinačno ili najviše po dvije-tri zajedno.[4]

Doba[уреди]

Jedna od vrsta koje su najosjetljivije na vremenske prilike, te se može pojaviti u bilo koje doba između početka 6. do polovine 11. mjeseca s većim razmacima čak i u susjednim područjima.[4]

Jestivost[уреди]

Teško otrovna gljiva, može biti i smrtonosna. Otrovi: ibotenska kiselina, muscimol i neke psiho aktivne supstancije. Prvi simptomi pojavljuju se između 15 i 120 minuta od unosa gljive u organizam, i to u obliku uznemirenosti, vidnih smetnji i halucinacija. Kad trovanje već uzme maha, ne preporučava se ispiranje želudca, nego bi trebalo izazvati povraćanje jako slanom i toplom vodom. Daju se sredstva za umirenje.[4]

Slične vrste[уреди]

Mogla bi se potkrasti kao krastavka, Amanita spissa i bisernica, no ove gljive nemaju stegnutu ovojnicu niti uopšte niti cjeloviti vulvu na dnu stručka, nego nizove perli ili krljušti. Još sličnija velika krastavka, ima, istinita, volvu no ona nije stegnuta i raspada se, te joj je rub klobuka nije linearno urezan u kao u panterke. Pri branju ovih 3 nejestivih gljiva podreban je krajnji oprez i veće poznavanje roda Amanita.[4]

Reference[уреди]

  1. Kuo, M. (2005, March). Amanita pantherina
  2. Jordan P & Wheeler S (2001). The Ultimate Mushroom Book. Hermes House. 
  3. Reid DA, Eicker A (1991). „South African fungi: the genus Amanita (PDF). Mycological Research. 95: 80—95. doi:10.1016/S0953-7562(09)81364-6. Приступљено 13. 11. 2007. 
  4. 4,00 4,01 4,02 4,03 4,04 4,05 4,06 4,07 4,08 4,09 4,10 Ključ za gljive; Ivan Focht; Itro "Naprijed"; Zagreb1986
  5. Barceloux D. G. (2008). „41 (Isoxazole-containing mushrooms and pantherina syndrome)”. Medical toxicology of natural substances: foods, fungi, medicinal herbs, plants, and venomous animals (PDF). Canada: John Wiley and Sons Inc. стр. 298. ISBN 978-0-471-72761-3. 

Literatura[уреди]

Spoljašnje veze[уреди]