Helmholcova slobodna energija

С Википедије, слободне енциклопедије

Helmholcova slobodna energija ili Helmholcova funkcija predstavlja termodinamički potencijal, definisan kao razlika između unutrašnje energije Wn i proizvoda temperature T i entropije S:[1]

Prosta energija doseže minimum u ravnotežnom stanju u termodinamičkom sistemu u stalnoj zapremini i pri stalnoj temperaturi.

Odavde se može izvesti zaključak da se maksimalan rad (maksimalno korisna energija), koji podrazumeva bilo koju vrstu rada (A > 0), može dobiti pri konstantnoj temperaturi na račun smanjenja Helmholcove slobodne energije (F2 < F1, F < 0). Zato se termodinamička funkcija F naziva još i funkcija rada. Za ovu veličinu u literaturi se nailazi i na termine "izohorski potencijal" ili "izohorsko-izotermski potencijal" jer se može smatrati energijom koja se potencijalno može prevesti u koristan rad.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Peter Atkins; Julio de Paula (2001). Physical Chemistry (7th изд.). W. H. Freeman. ISBN 0716735393. 

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Atkins' Physical Chemistry, 7th edition, by Peter Atkins and Julio de Paula, Oxford University Press
  • HyperPhysics Helmholtz Free Energy [1]