Nuklid

Из Википедије, слободне енциклопедије
Jump to navigation Jump to search
Stilizirani prikaz atoma litijuma.

Nuklid je atom hemijskog elementa za koji je tačno poznat ne samo redni ili atomski broj Z, već i ukupan broj nukleona (protona i neutrona) u atomskom jezgru. Prema svojstvima jezgra, nuklidi se dele na stabilne i nestabilne. Nestabilni nuklidi ili radionuklidi pokazuju svojstvo radioaktivnosti i njihova se količina u uzorku tokom vremena smanjuje prema zakonitostima radioaktivnog raspada.

U prirodi postoji preko 92 hemijska elementa i još 12 veštački proizvedenih, a poznato je oko 1500 različitih nuklida, od kojih je 350 prirodnih i 1100 veštačkih. Većina nuklida je nestabilna (radioaktivna), oko 1200. Pogodna kombinacija protona i neutrona čini atomsko jezgru stabilnom, čim je drugačije jezgro se nastoji izbacivanjem nukleona približiti stabilnoj konfiguraciji. Energijski nivoi u jezgru se popunjavaju kako bi se dostigla konfiguracija minimalne energije tj. maksimalne stabilnosti.[1]

Radionuklid[уреди]

Radionuklid ili radioizotop je nuklid kod kojeg postoji višak mase ili energije, pa stabilnost postiže radioaktivnim raspadom: alfa raspad, beta raspad (beta minus i beta plus), gama zračenje, elektronski zahvat i drugi. Nuklid je atom hemijskog elementa za koji je točno poznat ne samo redni ili atomski broj Z, već i ukupan broj nukleona (protona i neutrona) u atomskom jezgru. Prema svojstvima jezgre, nuklidi se dele na stabilne i nestabilne. Nestabilni nuklidi ili radionuklidi pokazuju svojstvo radioaktivnosti i njihova se količina u uzorku toekom vremena smanjuje prema zakonitostima radioaktivnog raspada.[2]

Podela radionuklida[уреди]

Preko 60 radioaktivnih elemenata ili radionuklida se može naći u prirodi i oni se mogu svrstati u tri kategorije:[3]

  • Praiskonski radionuklidi - radioaktivni elementi koji postoje od nastanka Zemlje;
  • Kosmogenički radionuklidi - nastali kao posledica kosmičkog zračenja;
  • Radionuklidi nastali ljudskom aktivnošću

Radioaktivni elementi se često nazivaju radioaktivnim izotopi, radionuklidi ili jednostavno nuklidi. Postoji preko 1500 različitih radioaktivnih nuklida. Oni se označavaju pomoću hemijskog simbola i atomske mase. Radionuklidi se nalaze u vazduhu, vodi, tlu i u nama, i oni su proizvod nas i naše okoline. Svaki dan mi unosimo u svoje telo nuklide putem vazduha koji dišemo, hrane koju jedemo, vode koju pijemo. Radioaktivnost nalazimo u tlu, stenama, vodi okeana i svakoj građevini i kući. Ona je svuda. Ne postoji mesto na zemlji gde možemo pobeći od prirodne radioaktivnosti.

Prosečna ekvivalentna doza iznosi oko 3 mSv po osobi godišnje. Oko 82% od ukupne primljene apsorbirane doze uzrokuju prirodni izvori zračenja, od kojega je najveći deo od radona. Ostatak od 18% zračenja dolazi od umetnih izvora. To su pre svega medicinske dijagnoze i tretmani.[4]

Izvori[уреди]

  1. ^ [1] "Ionizirajuće zračenje u biosferi", Nuklearna elektrana Krško, Mile Dželalija, Kemijsko-tehnološki fakultet, Sveučilište u Splitu, 2011.
  2. ^ [2] "Uvod u nuklearnu energetiku", Prof. dr. sc. Danilo Feretić, 2011.
  3. ^ [3] "Radionuklid", www.zpr.fer.hr, 2001.
  4. ^ [4] "Jedinica radioaktivnosti", www.radiobiologija.vef.unizg.hr, 2011.