Ratko Božović

С Википедије, слободне енциклопедије
Radosav Ratko Božović
Datum rođenja(1934-06-11)11. jun 1934.(88 god.)
Mesto rođenjaBanja Luka
 Kraljevina Jugoslavija

Radosav Ratko Božović (Banja Luka, 1934) srpski je univerzitetski profesor i književnik. Donedavno redovni profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu (za predmete: Teorija kulture, Sociologija kulture, Kulturna politika, Javno mnjenje), dugogodišnji šef Katedre za novinarstvo i političku sociologiju.

Biografija[уреди | уреди извор]

Gimnaziju završio u Nikšiću, a Filozofski fakultet u Beogradu 1959. godine. Magistrirao 1967, a doktorirao 1971. godine. Uža specijalizacija: teorija i sociologija kulture, sociologija slobodnog vremena i sociologija umetnosti. Držao predavanja i na redovnim i na poslediplomskim studijama. Bio je rukovodilac smera Sociologija kulture i kulturna politika na postdiplomskim studijama Fakulteta političkih nauka, gde je držao predavanja iz predmeta Fenomeni modernog sveta. Bio je profesor na Fakultetu dramskih umetnosti i Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu (za predmet: Sociologija umetnosti), na Filološkom fakultetu u Beogradu na smeru Sociologija jezika i književnosti poslediplomskih studija (za predmet: Sociologija masovnih komunikacija) i na poslediplomskim studijama Arhitektonskog fakulteta u Beogradu (za predmet: Kultura urbanog vremena). Predavao je Teoriju kulture na Fakultetu političkih nauka u Podgorici. U Podgorici, predavao je na Fakultetu vizuelnih umetnosti na Mediteran univerzitetu. Deset godina proveo je kao predavač Sociologije kulture na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore u Nikšiću. Radio je i kao jugoslovenski dopisnik francuskog časopisa za svetsku politiku Democratie Nouvelle (Nova demokratija) i urednik edicije „Kultura i društvo” (IP „Vuk Karadžić”, Beograd)[мртва веза] i biblioteke „Poenta” (IP „Unireks”, Nikšić). Studijski boravio u Parizu 1972 - 1973. godine, a u Njujorku 1986, 1992, 2006. Trenutno predaje Sociologiju umjetnosti na Fakultetu umjetnosti na UDG univerziteta u Podgorici.

Član je srpskog žirija Saveta za borbu protiv korupcije koji dodeljuje nagradu "Verica Barać" i u žiriju Lige eksperata-LEX koji dodeljuje nagradu Vitez poziva.

Član je Udruženja književnika Srbije.

Bibliografija[уреди | уреди извор]

Autor je oko 300 naučnih i 150 stručnih radova, 15 naučnih projekata. Glavna su mu dela:
  • Kultura slobodnog vremena (1971) [1]
  • Metamorfoze igre (1972)
  • Iskušenja slobodnog vremena (1975) [2]
  • Usud igre (1977)
  • Nedoumice oko kulture (1978)
  • Lavirinti kulture (1984) [3]
  • Pod znakom pitanja (1985)
  • Kroz crveno (1989)
  • Kult – ura (1990)
  • Noćna mora (1990)
  • Izveštaj iz ludnice (1993)
  • Razbijeno ogledalo (1997)
  • Putovanje u noć (1997) [4]
  • Nulta tačka (1997) [5]
  • Sedmorica iz Stradije (1998)
  • Uzaludna knjiga (1999) [6]
  • Bez maske (1999)
  • Sedmo nebo (2000) [7]
  • Dnevnik 2000 (2000) [8]
  • Dominacija i otpor (2000) [9]
  • U traganju za dokolicom (2004)
  • Sumrak vrline (2004)
  • Ludosti uma (2006)[10]
  • Leksikon kulturologije (2006)
  • Od Stradije do Stradije
  • 1-2 (2007)
  • Poenta (2007) [11]
  • Play (2008)
  • Psi i njihovi prijatelji (2009)
  • Ram za sliku (2010) [12]
  • Prijatelj (2010) [13]
  • Tišina dokolice (2010) [14]
  • Sedmorica protiv Mene (2010)[15]
  • O psima i ljudima (2011) [16]
  • Moje simpatije (2012) [17]
  • Šapa u ruci (2012) [18]
  • Neošišani (2014) [19]
  • Igra ili ništa (2014) [20]
  • Ne ostavljaj me (2014) zajedno sa Marijanom Rajić [21]
  • Paradoksi medijske slobode (2015)
  • Bravure duha (2015) [22]
  • Tragovima moga psa (2015) zajedno sa Marijanom Rajić [23]

Nagrade[уреди | уреди извор]

  • „Đorđe Fišer“ 2012. godina - [24]
  • "Radoje Domanović" 2016. godine za teorijski pristup satiri [25]

Izvori[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]