Tibetanska visoravan

С Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са Tibetanski plato)
Tibetanska visoravan
青藏高原 (Qīng–Zàng Gāoyuán, Ćinghaj–Tibetanska visoravan)
Najviša tačka
Najviša tačkaTibetanska visoravan leži između himalajskog venca na jugu i pustinje Takla Makan na severu. (kompozitna slika)
Koordinate33° SGŠ; 88° IGD / 33° SGŠ; 88° IGD / 33; 88 Koordinate: 33° SGŠ; 88° IGD / 33° SGŠ; 88° IGD / 33; 88
Dimenzije
Dužina2500 km
Širina1000 km
Površina2500000 km2
Geografija
Tibetanska visoravan i okolna oblast iznad 1600 m
DržaveKina (Tibet, Ćinghaj, Zapadni Sičuan, Severni Junan, Južni Sinkjang, Zapadni Gansu)
Indija (Ladak, Lahaul & Spiti), Pakistan (Gilgit Baltistan)
Nepal (Severni Nepal)
Butan
Tadžikistan (Istočni Tadžikistan)
Kirgistan (Južni Kirgistan)

Tibetanska visoravan (tibetanski: བོད་ས་མཐོ།, Vajli: bod sa mtho), takođe poznata u Kini i kao Ćinghaj–tibetanska visoravan[1] ili Ćing–Cang visoravan[2] () ili kao Himalajska visoravan u Indiji,[3][4] je ogromna uzvišena visoravan u Centralnoj Aziji[5][6][7][8] i Istočnoj Aziji,[9][10][11][12] koja pokriva većinski deo Tibetanskog autonomnog regiona, Severozapadnog Junana, Zapadne polovine Sičuana, Južnog Gansua i Ćinghaj provincije u zapadnoj Kini, Indijske regione Ladak i Lahaul i Spiti (Himalajski Pradeđ) kao i Butan. Ova visoravan se proteže približno 1.000 km (620 mi) od severa do juga, i 2.500 km (1.600 mi) od istoka do zapada. To je najviša i najveća visoravan na svetu, sa površinom od 2.500.000 km2 (970.000 sq mi) (oko pet puta veličine Metropolitanske Francuske).[13] Njena prosečna elevacija nadmašuje 4.500 m (14.800 ft) i okružena je impozantnim planinskim lancima u kojima se nalaze dva najviša svetska vrha, Mont Everest i K2. Tibetanska visoravan se često naziva „krovom sveta”.

Tibetanska visoravan sadrži izvorišta slivova većine tokova u okolnim regionima. Njegove desetine hiljada glečera i drugih geografskih i ekoloških karakteristika služe kao „vodeni toranj” koji čuva vodu i održava protok. Ponekad se naziva i Trećim polom s obzirom na to da njegova ledena polja sadrže najveću rezervu sveže vode izvan polarnih područja. Uticaj globalnog zagrevanja na Tibetansku visoravan je od velikog naučnog interesa.[14][15][16][17]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Wang, Zhaoyin; Li, Zhiwei; Xu, Mengzhen; Yu, Guoan (30. 3. 2016). River Morphodynamics and Stream Ecology of the Qinghai-Tibet Plateau. CRC Press. 
  2. ^ Jones, J.A.; Liu, Changming; Woo, Ming-Ko; Kung, Hsiang-Te (6. 12. 2012). Regional Hydrological Response to Climate Change. Springer Science & Business Media. стр. 360. 
  3. ^ „हिमालयी क्षेत्र में जीवन यापन पर रिसर्च करेंगे अमेरिका और भारत”. Amar Ujala (на језику: хинди). Приступљено 2023-07-25. 
  4. ^ „In Little Tibet, a story of how displaced people rebuilt life in a distant land”. 18. 2. 2020. 
  5. ^ Illustrated Atlas of the World (1986) Rand McNally & Company. ISBN 0-528-83190-9 pp. 164–65
  6. ^ Atlas of World History (1998 ) HarperCollins. ISBN 0-7230-1025-0 p. 39
  7. ^ „The Tibetan Empire in Central Asia (Christopher Beckwith)”. Приступљено 19. 2. 2009. 
  8. ^ Hopkirk 1983, стр. 1
  9. ^ Peregrine, Peter Neal & Melvin Ember, etc. (2001). Encyclopedia of Prehistory: East Asia and Oceania, Volume 3. Springer. стр. 32. ISBN 978-0-306-46257-3. 
  10. ^ Morris, Neil (2007). North and East Asia. Heinemann-Raintree Library. стр. 11. ISBN 978-1-4034-9898-4. 
  11. ^ Webb, Andrew Alexander Gordon (2007). Contractional and Extensional Tectonics During the India-Asia Collision. ProQuest LLC. стр. 137. ISBN 978-0-549-50627-0. 
  12. ^ Marston, Sallie A.; Paul L. Knox; Diana M. Liverman (2002). World regions in global context: peoples, places, and environmentsНеопходна слободна регистрација. Prentice Hall. стр. 430. ISBN 978-0-13-022484-2. 
  13. ^ „Natural World: Deserts”. National Geographic. Архивирано из оригинала 12. 1. 2006. г. 
  14. ^ Leslie Hook (30. 8. 2013). „Tibet: life on the climate front line”. Financial Times. Приступљено 1. 9. 2013. 
  15. ^ Liu, Xiaodong; Chen (2000). „Climatic warming in the Tibetan Plateau during recent decades”. International Journal of Climatology. 20 (14): 1729—1742. Bibcode:2000IJCli..20.1729L. CiteSeerX 10.1.1.669.5900Слободан приступ. doi:10.1002/1097-0088(20001130)20:14<1729::aid-joc556>3.0.co;2-y — преко Academia.edu. 
  16. ^ Ni, Jian (2000). „A Simulation of Biomes on the Tibetan Plateau and Their Responses to Global Climate Change”. Mountain Research and Development. 20 (1): 80—89. doi:10.1659/0276-4741(2000)020[0080:ASOBOT]2.0.CO;2. 
  17. ^ Cheng, Guodong; Wu (8. 6. 2007). „Responses of permafrost to climate change and their environmental significance, Qinghai-Tibet Plateau”. Journal of Geophysical Research. 112 (F2): F02S03. Bibcode:2007JGRF..112.2S03C. S2CID 14450823. doi:10.1029/2006JF000631. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]