Graviton — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Autobot (разговор | доприноси)
м Разне исправке; козметичке измене
Ред 14: Ред 14:
| status = Hipotetičan
| status = Hipotetičan
| theorized = 1930-e<ref>{{cite arXiv
| theorized = 1930-e<ref>{{cite arXiv
|last = Rovelli |first=C.
|last=Rovelli |first=C.
|date = 2001
|date=2001
|title = Notes for a brief history of quantum gravity
|title = Notes for a brief history of quantum gravity
|eprint = gr-qc/0006061
|eprint = gr-qc/0006061
}}</ref><br>Naziv se pripisuje Dmitriju Blokhintsevu i F. M. Galperinu u 1934. godini<ref name=Blokhintsev>
}}</ref><br />Naziv se pripisuje Dmitriju Blokhintsevu i F. M. Galperinu u 1934. godini<ref name=Blokhintsev>
{{cite journal
{{cite journal
|last1 = Blokhintsev |first=D. I.
|last=Blokhintsev |first=D. I.
|last2 = Gal'perin |first2=F. M.
|last2=Gal'perin |first2=F. M.
|date = 1934
|date=1934
|title = Гипотеза нейтрино и закон сохранения энергии|url=https://books.google.com/books?id=V2ktDAAAQBAJ&pg=PA664
|title = Гипотеза нейтрино и закон сохранения энергии|url=https://books.google.com/books?id=V2ktDAAAQBAJ&pg=PA664
|trans-title=Neutrino hypothesis and conservation of energy
|trans-title=Neutrino hypothesis and conservation of energy
|journal = Pod Znamenem Marxisma
|journal = Pod Znamenem Marxisma
|volume = 6 |pages=147–157
|volume = 6 |pages=147-157
|language=ru}}</ref>
|language=ru}}</ref>
| discovered =
| discovered =
Ред 41: Ред 41:


Ako postoji, pretpostavlja se da je graviton [[Masa po teoriji specijalnog relativiteta|bez mase]], jer gravitacione sile deluju na veoma dugim opsezima i šire se brzinom svetlosti. Graviton mora biti [[spin (physics)|spin]]-2 [[bozon]], jer je izvor gravitacije [[stress–energy tensor|energetsko-impulsni tenzor]], [[tenzor]] drugog reda (u poređenju sa spin-1 [[foton]]om [[elektromagnetizam|elektromagnetizma]], čiji izvor je [[four-current|četvorotočna]] struja, koja je tenzor prvog reda). Dodatno, može se pokazati da svako bezmaseno spin-2 polje može da proizvede silu koja se ne razlikuje od gravitacije, zato što bi se bezmaseno spin-2 polje spreglo sa energetsko-impulsnim tenzorom na isti način kao i gravitacione interakcije. Ovaj rezultat sugeriše da, ako se otkrije bezmasena spin-2 čestica, ona mora biti graviton.<ref>For a comparison of the geometric derivation and the (non-geometric) spin-2 field derivation of general relativity, refer to box 18.1 (and also 17.2.5) of {{cite book
Ako postoji, pretpostavlja se da je graviton [[Masa po teoriji specijalnog relativiteta|bez mase]], jer gravitacione sile deluju na veoma dugim opsezima i šire se brzinom svetlosti. Graviton mora biti [[spin (physics)|spin]]-2 [[bozon]], jer je izvor gravitacije [[stress–energy tensor|energetsko-impulsni tenzor]], [[tenzor]] drugog reda (u poređenju sa spin-1 [[foton]]om [[elektromagnetizam|elektromagnetizma]], čiji izvor je [[four-current|četvorotočna]] struja, koja je tenzor prvog reda). Dodatno, može se pokazati da svako bezmaseno spin-2 polje može da proizvede silu koja se ne razlikuje od gravitacije, zato što bi se bezmaseno spin-2 polje spreglo sa energetsko-impulsnim tenzorom na isti način kao i gravitacione interakcije. Ovaj rezultat sugeriše da, ako se otkrije bezmasena spin-2 čestica, ona mora biti graviton.<ref>For a comparison of the geometric derivation and the (non-geometric) spin-2 field derivation of general relativity, refer to box 18.1 (and also 17.2.5) of {{cite book
| last=Misner | first=C. W. | author-link=Charles W. Misner
| last=Misner | first=C. W. |author-link=Charles W. Misner
| last2=Thorne | first2=K. S. | author2-link=Kip Thorne
| last2=Thorne | first2=K. S. |author2-link=Kip Thorne
| last3=Wheeler | first3=J. A. | author3-link=John A. Wheeler
| last3=Wheeler | first3=J. A. |author3-link=John A. Wheeler
| date=1973
|date=1973
| title=Gravitation
| title=Gravitation
| publisher=[[W. H. Freeman]]
| publisher=[[W. H. Freeman]]
| isbn=0-7167-0344-0
| id=ISBN 0-7167-0344-0
}}</ref>
}}</ref>


Ред 53: Ред 53:


Postoje hipoteze prema kojima su gravitacione interakcije posredovane sa jednom do sada neotkrivenom elementarnom česticom, nazvanom ''graviton''. Tri druge poznate [[sila (fizika)|sile]] prirode su posredovane elementarnim česticama: [[elektromagnetizam]] [[foton]]om, [[jaka interakcija]] [[gluon]]ima, i [[slaba interakcija]] sa [[W i Z bozoni]]ma. Sve tri od ovih sila su precizno opisane pomoću [[Standardni model|standardnog modela]] fizike elementarnih čestica. Unutar [[classical limit|klasičnih granica]], uspešna teorija gravitona bi bila redukona na [[general relativity|opštu relativnost]], koja sama biva redukovana na [[Универзални закон гравитације|Njutnov zakon gravitacije]] u granicama slabog polja.<ref>{{cite book
Postoje hipoteze prema kojima su gravitacione interakcije posredovane sa jednom do sada neotkrivenom elementarnom česticom, nazvanom ''graviton''. Tri druge poznate [[sila (fizika)|sile]] prirode su posredovane elementarnim česticama: [[elektromagnetizam]] [[foton]]om, [[jaka interakcija]] [[gluon]]ima, i [[slaba interakcija]] sa [[W i Z bozoni]]ma. Sve tri od ovih sila su precizno opisane pomoću [[Standardni model|standardnog modela]] fizike elementarnih čestica. Unutar [[classical limit|klasičnih granica]], uspešna teorija gravitona bi bila redukona na [[general relativity|opštu relativnost]], koja sama biva redukovana na [[Универзални закон гравитације|Njutnov zakon gravitacije]] u granicama slabog polja.<ref>{{cite book
|last= Feynman |first=R. P.
|last=Feynman |first=R. P.
|last2=Morinigo |first2=F. B.
|last2=Morinigo |first2=F. B.
|last3=Wagner |first3=W. G.
|last3=Wagner |first3=W. G.
|last4=Hatfield |first4=B.
|last4=Hatfield |first4=B.
|date=1995
|date=1995
|title=Feynman Lectures on Gravitation
|title=Feynman Lectures on Gravitation
|publisher=[[Addison-Wesley]]
|publisher=[[Addison-Wesley]]
|isbn=0-201-62734-5
|id=ISBN 0-201-62734-5
}}</ref><ref>
}}</ref><ref>
{{cite book
{{cite book
|last1=Zee |first1=A.
|last=Zee |first=A.
|date=2003
|date=2003
|title=Quantum Field Theory in a Nutshell
|title=Quantum Field Theory in a Nutshell
|publisher=[[Princeton University Press]]
|publisher=[[Princeton University Press]]
|isbn=0-691-01019-6
|id=ISBN 0-691-01019-6
}}</ref><ref>
}}</ref><ref>
{{cite book
{{cite book
|last=Randall |first=L.
|last=Randall |first=L.
|date=2005
|date=2005
|title=Warped Passages: Unraveling the Universe's Hidden Dimensions
|title=Warped Passages: Unraveling the Universe's Hidden Dimensions
|publisher=[[Ecco Press]]
|publisher=[[Ecco Press]]
|isbn=0-06-053108-8
|id=ISBN 0-06-053108-8
}}</ref>
}}</ref>


Ред 86: Ред 86:


Poput [[force carrier|nosilaca]] [[fundamental interaction|drugih sila]] (pogledajte [[charged black hole|naelektrisane crne rupe]]), gravitacija igra ulogu u [[general relativity|opštoj relativnosti]], u definisanju [[Простор-време|prostor-vremena]] u kome se događaji odvijaju. [[General relativity#Definition and basic applications|U pojedinim opisima]] energija modifikuje „oblik” samog prostora-vremena, i gravitacija je rezultat tog oblika, što je ideja koju je na prvi pogled teško uskladiti sa idejom sile koja deluje između dve čestice.<ref>See the other articles on [[General relativity]], [[Gravitational field]], [[Gravitational wave]], etc</ref> [[diffeomorphism|Difeomorfična]] invarijantnost teorije ne dozvoljava bilo kojoj prostorno-vremenskoj zaleđini da bude izdvojena kao „istinska” prostorno-vremenska zaleđina, te je stoga opšta relativnost [[background-independent|nezavisna]] od pozadine. U kontrastu s tim [[standardni model]] ''nije'' nezavistan od pozadine, i [[Minkowski space|Minkovskijev prostor]] ima specijalni status prostora-vremena sa fiksnom pozadinom.<ref>{{cite journal
Poput [[force carrier|nosilaca]] [[fundamental interaction|drugih sila]] (pogledajte [[charged black hole|naelektrisane crne rupe]]), gravitacija igra ulogu u [[general relativity|opštoj relativnosti]], u definisanju [[Простор-време|prostor-vremena]] u kome se događaji odvijaju. [[General relativity#Definition and basic applications|U pojedinim opisima]] energija modifikuje „oblik” samog prostora-vremena, i gravitacija je rezultat tog oblika, što je ideja koju je na prvi pogled teško uskladiti sa idejom sile koja deluje između dve čestice.<ref>See the other articles on [[General relativity]], [[Gravitational field]], [[Gravitational wave]], etc</ref> [[diffeomorphism|Difeomorfična]] invarijantnost teorije ne dozvoljava bilo kojoj prostorno-vremenskoj zaleđini da bude izdvojena kao „istinska” prostorno-vremenska zaleđina, te je stoga opšta relativnost [[background-independent|nezavisna]] od pozadine. U kontrastu s tim [[standardni model]] ''nije'' nezavistan od pozadine, i [[Minkowski space|Minkovskijev prostor]] ima specijalni status prostora-vremena sa fiksnom pozadinom.<ref>{{cite journal
|last1= Colosi|first1=D.
|last=Colosi|first=D.
|display-authors=etal
|display-authors=etal
|date=2005
|date=2005
|title=Background independence in a nutshell: The dynamics of a tetrahedron
|title=Background independence in a nutshell: The dynamics of a tetrahedron
|journal=[[Classical and Quantum Gravity]]
|journal=[[Classical and Quantum Gravity]]
|volume=22 |issue=14 |pages=2971–2989
|volume=22 |issue=14 |pages=2971-2989
|arxiv=gr-qc/0408079
|arxiv=gr-qc/0408079
|bibcode=2005CQGra..22.2971C
|bibcode=2005CQGra..22.2971C
|doi=10.1088/0264-9381/22/14/008
|doi=10.1088/0264-9381/22/14/008
}}</ref> Teorija [[quantum gravity|kvantne gravitacije]] je neophodna da bi se pomirile razlike.<ref>{{cite arXiv
}}</ref> Teorija [[quantum gravity|kvantne gravitacije]] je neophodna da bi se pomirile razlike.<ref>{{cite arXiv
|last1=Witten |first1=E.
|last=Witten |first=E.
|date=1993
|date=1993
|title=Quantum Background Independence In String Theory
|title=Quantum Background Independence In String Theory
|arxiv=hep-th/9306122
|arxiv=hep-th/9306122
}}</ref> Otvoreno je pitanje da li ova teorija treba da bude nezavisna od zaleđine. Odgovor na to pitanje će odrediti naše razumevanje specifične uloge gravitacije u sudbini svemira.<ref>{{cite arXiv
}}</ref> Otvoreno je pitanje da li ova teorija treba da bude nezavisna od zaleđine. Odgovor na to pitanje će odrediti naše razumevanje specifične uloge gravitacije u sudbini svemira.<ref>{{cite arXiv
|last1=Smolin |first1=L.
|last=Smolin |first=L.
|date=2005
|date=2005
|title=The case for background independence
|title=The case for background independence
|eprint=hep-th/0507235
|eprint=hep-th/0507235
}}</ref>
}}</ref>


Ред 111: Ред 111:
[[Teorija struna]] predviđa postojanje gravitona i njihove dobro definirane [[Интеракција|interakcije]]. Graviton u [[Perturbation theory (quantum mechanics)|perturbativnoj teoriji struna]] je [[String (physics)|zatvorena struna]] u veoma specifičnom nisko-energijskom vibracionom stanju. Rasipanje gravitona u teoriji struna takođe se može izračunati iz [[correlation function (quantum field theory)|korelacionih funkcija]] u [[conformal field theory|teoriji konformalnog polja]], kao što je diktirano [[AdS/CFT correspondence|-{AdS/CFT}-]] korespondencijom, ili iz [[Matrix theory (physics)|teorije matrica]].
[[Teorija struna]] predviđa postojanje gravitona i njihove dobro definirane [[Интеракција|interakcije]]. Graviton u [[Perturbation theory (quantum mechanics)|perturbativnoj teoriji struna]] je [[String (physics)|zatvorena struna]] u veoma specifičnom nisko-energijskom vibracionom stanju. Rasipanje gravitona u teoriji struna takođe se može izračunati iz [[correlation function (quantum field theory)|korelacionih funkcija]] u [[conformal field theory|teoriji konformalnog polja]], kao što je diktirano [[AdS/CFT correspondence|-{AdS/CFT}-]] korespondencijom, ili iz [[Matrix theory (physics)|teorije matrica]].


Karakteristika gravitona u teoriji struna je da, kao zatvoreni nizovi bez krajnjih tačaka, oni nisu vezani za [[Membrane (M-Theory)|brane]] i mogu se slobodno kretati između njih. Ako živimo na brani (kao što je pretpostavljeno teorijama brane), ovo „curenje” gravitona iz brane u višedimenzionalni prostor moglo bi da objasni zašto je gravitacija tako slaba sila, a gravitoni iz drugih brana u blizini naše mogu pružiti potencijalno objašnjenje za [[Тамна материја|tamnu materiju]]. Međutim, ako bi se gravitoni potpuno slobodno kretali između brana, došlo bi do prevelikog razblaženja gravitacije, što bi uzrokovalo kršenje Njutnovog zakona inverznih kvadrata. Da bi rešila taj problem, [[Lisa Randall|Liza Randal]] je postulirala da bi trostruka brana (poput naše) imala svoju gravitacionu silu, koja sprečava slobodno kretanje gravitona, što može da dovede do razređene gravitacije koju uočavamo, uz grubo održavanje Njutnovog zakona inverznih kvadrata.<ref>Kaku, Michio (2006) [[Parallel Worlds (book)|''Parallel Worlds – The science of alternative universes and our future in the Cosmos'']]. Doubleday. pp. 218–221. {{ISBN|978-0385509862}}.</ref> Pogledajte [[brane cosmology|bransku kosmologiju]].
Karakteristika gravitona u teoriji struna je da, kao zatvoreni nizovi bez krajnjih tačaka, oni nisu vezani za [[Membrane (M-Theory)|brane]] i mogu se slobodno kretati između njih. Ako živimo na brani (kao što je pretpostavljeno teorijama brane), ovo „curenje” gravitona iz brane u višedimenzionalni prostor moglo bi da objasni zašto je gravitacija tako slaba sila, a gravitoni iz drugih brana u blizini naše mogu pružiti potencijalno objašnjenje za [[Тамна материја|tamnu materiju]]. Međutim, ako bi se gravitoni potpuno slobodno kretali između brana, došlo bi do prevelikog razblaženja gravitacije, što bi uzrokovalo kršenje Njutnovog zakona inverznih kvadrata. Da bi rešila taj problem, [[Lisa Randall|Liza Randal]] je postulirala da bi trostruka brana (poput naše) imala svoju gravitacionu silu, koja sprečava slobodno kretanje gravitona, što može da dovede do razređene gravitacije koju uočavamo, uz grubo održavanje Njutnovog zakona inverznih kvadrata.<ref>Kaku, Michio (2006) [[Parallel Worlds (book)|''Parallel Worlds – The science of alternative universes and our future in the Cosmos'']]. Doubleday. pp. 218–221. {{page|year=|isbn=978-0385509862|pages=}}.</ref> Pogledajte [[brane cosmology|bransku kosmologiju]].


Teorija koju su formulisali Ahmed Farag Ali i Saurja Das dodaje kvantno mehaničke korekcije (koristeći Bemove trajektorije) u generalnu relativističku geodeziju. Ako se gravitonima da mala nenulta masa, to može da objasni [[cosmological constant|kosmološku konstantu]] bez potrebe za [[dark energy|tamnom energijom]] i da reši problem [[Cosmological constant problem|kosmološke]] konstante.<ref>{{cite journal
Teorija koju su formulisali Ahmed Farag Ali i Saurja Das dodaje kvantno mehaničke korekcije (koristeći Bemove trajektorije) u generalnu relativističku geodeziju. Ako se gravitonima da mala nenulta masa, to može da objasni [[cosmological constant|kosmološku konstantu]] bez potrebe za [[dark energy|tamnom energijom]] i da reši problem [[Cosmological constant problem|kosmološke]] konstante.<ref>{{cite journal
|last=Ali |first=Ahmed Farag
|last=Ali |first=Ahmed Farag
|date=2014
|date=2014
|title=Cosmology from quantum potential
|title=Cosmology from quantum potential
|journal=[[Physics Letters B]]
|journal=[[Physics Letters B]]
|volume=741 |pages=276–279
|volume=741 |pages=276-279
|arxiv=1404.3093v3
|arxiv=1404.3093v3
|doi=10.1016/j.physletb.2014.12.057
|doi=10.1016/j.physletb.2014.12.057
|bibcode=2015PhLB..741..276F}}</ref> Ova teorija je dobila počasno priznanje na konkursu za eseje 2014. godine [[Gravity Research Foundation|Fondacije za istraživanje gravitacije]] zbog objašnjenje male veličine kosmološke konstante.<ref>{{cite journal
|bibcode=2015PhLB..741..276F}}</ref> Ova teorija je dobila počasno priznanje na konkursu za eseje 2014. godine [[Gravity Research Foundation|Fondacije za istraživanje gravitacije]] zbog objašnjenje male veličine kosmološke konstante.<ref>{{cite journal
|last=Das|first=Saurya
|last=Das|first=Saurya
|date=2014
|date=2014
|title=Cosmic coincidence or graviton mass?
|title=Cosmic coincidence or graviton mass?
|journal=[[International Journal of Modern Physics D]]
|journal=[[International Journal of Modern Physics D]]
|volume=23|issue=12
|volume=23|issue=12
|pages=1442017
|pages=1442017
|arxiv=1405.4011
|arxiv=1405.4011
|doi=10.1142/S0218271814420176
|doi=10.1142/S0218271814420176
|bibcode = 2014IJMPD..2342017D }}</ref> Isto tako, teorija je dobila počasno priznanje na konkursu za eseje 2015. godine Fondacije za istraživanje gravitacije zbog prirodnog objašnjavanja homogenosti velikih dimenzija i izotropije univerzuma pomoću predloženih kvantnih korekcija.<ref>{{cite journal
|bibcode = 2014IJMPD..2342017D }}</ref> Isto tako, teorija je dobila počasno priznanje na konkursu za eseje 2015. godine Fondacije za istraživanje gravitacije zbog prirodnog objašnjavanja homogenosti velikih dimenzija i izotropije univerzuma pomoću predloženih kvantnih korekcija.<ref>{{cite journal
|last=Das|first=Saurya
|last=Das|first=Saurya
|date=2015
|date=2015
|title=Bose–Einstein condensation as an alternative to inflation
|title=Bose–Einstein condensation as an alternative to inflation
|journal=[[International Journal of Modern Physics D]]
|journal=[[International Journal of Modern Physics D]]
|volume=24|issue=12
|volume=24|issue=12
|pages=1544001–219
|pages=1544001-219
|arxiv=1509.02658
|arxiv=1509.02658
|doi=10.1142/S0218271815440010
|doi=10.1142/S0218271815440010
|bibcode = 2015IJMPD..2444001D }}</ref>
|bibcode = 2015IJMPD..2444001D }}</ref>


Ред 157: Ред 157:


== Spoljašnje veze ==
== Spoljašnje veze ==
{{Commons category-lat|Graviton}}
{{Commonscat-lat|Graviton}}
*{{In Our Time|Graviton|p003k9ks|Graviton}}
* {{In Our Time|Graviton|p003k9ks|Graviton}}


{{Čestice u fizici-lat}}
{{Čestice u fizici-lat}}

Верзија на датум 5. мај 2019. у 04:57

Graviton
KompozicijaElementarna čestica
StatistikeBoze-Ajnštajnova statistika
InterakcijeGravitacija
StatusHipotetičan
SimbolG[1]
AntičesticaSelf
Teorije1930-e[2]
Naziv se pripisuje Dmitriju Blokhintsevu i F. M. Galperinu u 1934. godini[3]
Masa0
Srednji poluživotStabilan
Naelektrisanjee
Spin2

U teorijama kvantne gravitacije, graviton je hipotetički kvant gravitacije, elementarna čestica koja posreduje gravitacionu silu. Ne postoji potpuna teorije kvantnog polja gravitona usled nerešenog matematičkog problema vezanog za renormalizaciju u opštoj teoriji relativnosti. U teoriji struna, za koju se smatra da je konzistentna teorija kvantne gravitacije, graviton je bezmaseno stanje fundamentalne strune.

Ako postoji, pretpostavlja se da je graviton bez mase, jer gravitacione sile deluju na veoma dugim opsezima i šire se brzinom svetlosti. Graviton mora biti spin-2 bozon, jer je izvor gravitacije energetsko-impulsni tenzor, tenzor drugog reda (u poređenju sa spin-1 fotonom elektromagnetizma, čiji izvor je četvorotočna struja, koja je tenzor prvog reda). Dodatno, može se pokazati da svako bezmaseno spin-2 polje može da proizvede silu koja se ne razlikuje od gravitacije, zato što bi se bezmaseno spin-2 polje spreglo sa energetsko-impulsnim tenzorom na isti način kao i gravitacione interakcije. Ovaj rezultat sugeriše da, ako se otkrije bezmasena spin-2 čestica, ona mora biti graviton.[4]

Teorija

Postoje hipoteze prema kojima su gravitacione interakcije posredovane sa jednom do sada neotkrivenom elementarnom česticom, nazvanom graviton. Tri druge poznate sile prirode su posredovane elementarnim česticama: elektromagnetizam fotonom, jaka interakcija gluonima, i slaba interakcija sa W i Z bozonima. Sve tri od ovih sila su precizno opisane pomoću standardnog modela fizike elementarnih čestica. Unutar klasičnih granica, uspešna teorija gravitona bi bila redukona na opštu relativnost, koja sama biva redukovana na Njutnov zakon gravitacije u granicama slabog polja.[5][6][7]

Termin graviton su originalno skovali 1934. godine sovjetski fizičari Dmitri Blokhintsev i F. Galperin.[3]

Gravitoni i renormalizacija

Pri opisivanju gravitonskih interakcija, klasična teorija Fejnmanovih dijagrama, i semiklasične korekcije kao što su dijagrami sa jednom petljom normalno se ponašaju. Međutim, Fejnmanovi dijagrami sa bar dve petlje dovode do ultraljubičaste divergencije. Ovi beskonačni rezultati se ne mogu ukloniti zato što kvantizovana generalna relativnost nije perturbativno renormalizabilna, za razliku od kvantno elektrodinamičkih modela kao što je Jang-Milsova teorija. Neiračunljivi odgovori se dobijaju iz perturbacionog metoda pomoću kojeg fizičari izračunavaju verovatnoću da čestica emituje ili apsorbuje gravitone, i konsekventno teorija gubi verodostojnost predviđanja. Ovi problemi i komplementarni aproksimacioni okvir su osnova da se pokaže da je teorija koja je u većoj meri ujedinjena nego kvantizovana generalna relativnost neophodna da se opiše ponašanje u blizini Plankove skale.

Upoređenje sa drigim silama

Poput nosilaca drugih sila (pogledajte naelektrisane crne rupe), gravitacija igra ulogu u opštoj relativnosti, u definisanju prostor-vremena u kome se događaji odvijaju. U pojedinim opisima energija modifikuje „oblik” samog prostora-vremena, i gravitacija je rezultat tog oblika, što je ideja koju je na prvi pogled teško uskladiti sa idejom sile koja deluje između dve čestice.[8] Difeomorfična invarijantnost teorije ne dozvoljava bilo kojoj prostorno-vremenskoj zaleđini da bude izdvojena kao „istinska” prostorno-vremenska zaleđina, te je stoga opšta relativnost nezavisna od pozadine. U kontrastu s tim standardni model nije nezavistan od pozadine, i Minkovskijev prostor ima specijalni status prostora-vremena sa fiksnom pozadinom.[9] Teorija kvantne gravitacije je neophodna da bi se pomirile razlike.[10] Otvoreno je pitanje da li ova teorija treba da bude nezavisna od zaleđine. Odgovor na to pitanje će odrediti naše razumevanje specifične uloge gravitacije u sudbini svemira.[11]

Gravitoni u spekulativnim teorijama

Teorija struna predviđa postojanje gravitona i njihove dobro definirane interakcije. Graviton u perturbativnoj teoriji struna je zatvorena struna u veoma specifičnom nisko-energijskom vibracionom stanju. Rasipanje gravitona u teoriji struna takođe se može izračunati iz korelacionih funkcija u teoriji konformalnog polja, kao što je diktirano AdS/CFT korespondencijom, ili iz teorije matrica.

Karakteristika gravitona u teoriji struna je da, kao zatvoreni nizovi bez krajnjih tačaka, oni nisu vezani za brane i mogu se slobodno kretati između njih. Ako živimo na brani (kao što je pretpostavljeno teorijama brane), ovo „curenje” gravitona iz brane u višedimenzionalni prostor moglo bi da objasni zašto je gravitacija tako slaba sila, a gravitoni iz drugih brana u blizini naše mogu pružiti potencijalno objašnjenje za tamnu materiju. Međutim, ako bi se gravitoni potpuno slobodno kretali između brana, došlo bi do prevelikog razblaženja gravitacije, što bi uzrokovalo kršenje Njutnovog zakona inverznih kvadrata. Da bi rešila taj problem, Liza Randal je postulirala da bi trostruka brana (poput naše) imala svoju gravitacionu silu, koja sprečava slobodno kretanje gravitona, što može da dovede do razređene gravitacije koju uočavamo, uz grubo održavanje Njutnovog zakona inverznih kvadrata.[12] Pogledajte bransku kosmologiju.

Teorija koju su formulisali Ahmed Farag Ali i Saurja Das dodaje kvantno mehaničke korekcije (koristeći Bemove trajektorije) u generalnu relativističku geodeziju. Ako se gravitonima da mala nenulta masa, to može da objasni kosmološku konstantu bez potrebe za tamnom energijom i da reši problem kosmološke konstante.[13] Ova teorija je dobila počasno priznanje na konkursu za eseje 2014. godine Fondacije za istraživanje gravitacije zbog objašnjenje male veličine kosmološke konstante.[14] Isto tako, teorija je dobila počasno priznanje na konkursu za eseje 2015. godine Fondacije za istraživanje gravitacije zbog prirodnog objašnjavanja homogenosti velikih dimenzija i izotropije univerzuma pomoću predloženih kvantnih korekcija.[15]

Vidi još

Reference

  1. ^ G is used to avoid confusion with gluons (symbol g)
  2. ^ Rovelli, C. (2001). „Notes for a brief history of quantum gravity”. arXiv:gr-qc/0006061Слободан приступ. 
  3. ^ а б Blokhintsev, D. I.; Gal'perin, F. M. (1934). „Гипотеза нейтрино и закон сохранения энергии” [Neutrino hypothesis and conservation of energy]. Pod Znamenem Marxisma (на језику: руски). 6: 147—157. 
  4. ^ For a comparison of the geometric derivation and the (non-geometric) spin-2 field derivation of general relativity, refer to box 18.1 (and also 17.2.5) of Misner, C. W.; Thorne, K. S.; Wheeler, J. A. (1973). Gravitation. W. H. Freeman. ISBN 0-7167-0344-0. 
  5. ^ Feynman, R. P.; Morinigo, F. B.; Wagner, W. G.; Hatfield, B. (1995). Feynman Lectures on Gravitation. Addison-Wesley. ISBN 0-201-62734-5. 
  6. ^ Zee, A. (2003). Quantum Field Theory in a Nutshell. Princeton University Press. ISBN 0-691-01019-6. 
  7. ^ Randall, L. (2005). Warped Passages: Unraveling the Universe's Hidden Dimensions. Ecco Press. ISBN 0-06-053108-8. 
  8. ^ See the other articles on General relativity, Gravitational field, Gravitational wave, etc
  9. ^ Colosi, D.; et al. (2005). „Background independence in a nutshell: The dynamics of a tetrahedron”. Classical and Quantum Gravity. 22 (14): 2971—2989. Bibcode:2005CQGra..22.2971C. arXiv:gr-qc/0408079Слободан приступ. doi:10.1088/0264-9381/22/14/008. 
  10. ^ Witten, E. (1993). „Quantum Background Independence In String Theory”. arXiv:hep-th/9306122Слободан приступ. 
  11. ^ Smolin, L. (2005). „The case for background independence”. arXiv:hep-th/0507235Слободан приступ. 
  12. ^ Kaku, Michio (2006) Parallel Worlds – The science of alternative universes and our future in the Cosmos. Doubleday. pp. 218–221. ISBN 978-0385509862..
  13. ^ Ali, Ahmed Farag (2014). „Cosmology from quantum potential”. Physics Letters B. 741: 276—279. Bibcode:2015PhLB..741..276F. arXiv:1404.3093v3Слободан приступ. doi:10.1016/j.physletb.2014.12.057. 
  14. ^ Das, Saurya (2014). „Cosmic coincidence or graviton mass?”. International Journal of Modern Physics D. 23 (12): 1442017. Bibcode:2014IJMPD..2342017D. arXiv:1405.4011Слободан приступ. doi:10.1142/S0218271814420176. 
  15. ^ Das, Saurya (2015). „Bose–Einstein condensation as an alternative to inflation”. International Journal of Modern Physics D. 24 (12): 1544001—219. Bibcode:2015IJMPD..2444001D. arXiv:1509.02658Слободан приступ. doi:10.1142/S0218271815440010. 

Spoljašnje veze