Пређи на садржај

Istorija Islanda — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Новија измена →
Садржај обрисан Садржај додат
ВизуелноВикитекст
.
(нема разлике)

Верзија на датум 4. март 2019. у 05:01

Olaus Magnus, Island na mapi Carta Marina iz 1539. godine, detalj, 1,70 x 1,25 cm, Karolina Rediviva, Švedska.

Zabeležena istorija Islanda počinje sa naseljavanjem Vikinga explorers and their slaves from the east, particularly Norway and the British Isles, in the late ninth century. Iceland was still uninhabited long after the rest of Western Europe had been settled. Recorded settlement has conventionally been dated back to 874, although archaeological evidence indicates Gaelic monks from Ireland, known as papar according to sagas, had settled Iceland before that date.

The land was settled quickly, mainly by Norwegians who may have been fleeing conflict or seeking new land to farm. By 930, the chieftains had established a form of governance, the Althing, making it one of the world's oldest parliaments. Towards the end of the tenth century, Christianity came to Iceland through the influence of the Norwegian king Olaf Tryggvason. During this time, Iceland remained independent, a period known as the Old Commonwealth, and Icelandic historians began to document the nation's history in books referred to as sagas of Icelanders. In the early thirteenth century, the internal conflict known as the age of the Sturlungs weakened Iceland, which eventually became subjugated to Norway through the Old Covenant (1262–1264), effectively ending the commonwealth. Norway, in turn, was united with Sweden (1319) and then Denmark (1376). Eventually all of the Nordic states were united in one alliance, the Kalmar Union (1397–1523), but on its dissolution, Iceland fell under Danish rule. The subsequent strict Danish–Icelandic Trade Monopoly in the 17th and 18th centuries was detrimental to the economy. Iceland's resultant poverty was aggravated by severe natural disasters like the Móðuharðindin or "Mist Hardships". During this time, the population declined.

Iceland remained part of Denmark, but in keeping with the rise of nationalism around Europe in the nineteenth century, an independence movement emerged. The Althing, which had been suspended in 1799, was restored in 1844, and Iceland gained sovereignty after World War I, on 1 December 1918. However, Iceland shared the Danish Monarchy until World War II. Although Iceland was neutral in the Second World War, the United Kingdom invaded and peacefully occupied it in 1940 to forestall a Nazi occupation, after Denmark was overrun by the German Wehrmacht.[1] Because of the island's strategic position in the North Atlantic, the allies occupied the island until the end of the war, the United States taking over occupation duties from the British in 1941. In 1944, Iceland severed its remaining ties with Denmark (then still under Nazi occupation) and declared itself a fully independent nation. Following the Second World War, Iceland was a founding member of both the United Nations and the North Atlantic Treaty Organization. Its economy grew rapidly largely through fishing, although this was marred by disputes with other nations.

Following rapid financial growth, the 2008–11 Icelandic financial crisis occurred. Iceland continues to remain outside the European Union.

Because of its remoteness, Iceland has been spared the ravages of European wars but has been affected by other external events, such as the Black Death and the Protestant Reformation imposed by Denmark. Iceland's history has also been marked by a number of natural disasters.

Iceland is a relatively young country in the geological sense, being formed about 20 million years ago by a series of volcanic eruptions in the Mid-Atlantic Ridge, but it is still growing from fresh volcanic eruptions. The oldest stone specimens found in Iceland date back to ca. 16 million years ago.


Naseljavanje i samouprava

Þingvellir ili Stena zakona bilo je sedište Altinga.

Prvi useljenici na ostrvo su bili irski redovnici koji dolaze potkraj 7. veka. U 9. st. otkrivaju ga Vikinzi (874. god. spominje se dolazak norveških Vikinga Ingólfura Arnarsona) koji ga nazivaju Ísland (islandski: Ledena zemlja)[2]. Od 9. do 10. st. otok nastanjuju iseljenici iz Norveške, Irske i Škotske te s obližnjeg otočja. U 10. st. Vikinzi s Islanda otkrivaju Grenland i obale Sjeverne Amerike (Leif Eriksson). Istodobno na Island prodire kršćanstvo, a uspostavljena crkvena organizacija pod izravnom je upravom norveških nadbiskupa. Tada se postupno ustrojava društveni sustav, a oko 930. osnovano je predstavničko tijelo Althing (Alþingi) (jedno od najranijih u Europi) u kojemu prevagu imaju predstavnici vojničkih klanova. God. 1262. Island dolazi pod vrhovništvo norveških vladara (Haakon IV.), a proglašenjem Kalmarske unije (1397.) dolazi pod vlast Danske.

Danska uprava

Za danske vladavine ukinuta je samouprava, otokom upravljaju namjesnici iz Danske, a gospodarstvo stagnira. Stanje se djelomično popravlja tek kada je Danska svojim namjesnikom na Islandu imenovala Islanđanina Skúlija Magnússona (1711.-1794.). God. 1784. danska uprava ukida Althing.

Najveća vulkanska katastrofa u povijesti Islanda zabilježena je 1783.-1784. godine, kada je vulkan Laki pokrio 500 kvadratnih kilometara otoka lavom, pri čemu je izginula stoka, nakon čega je od gladi umrlo 9,000 ljudi[3].

Kielskim mirom 1814. god. Island je ostao pod danskim vrhovništvom, a od 1834. god. zastupan je u Danskom parlamentu.

Borba za nezavisnost

Jon Sigurdson (1811.-1879.)
Vođa islandskog pokreta za nezavisnost.
Spuštanje zastava u Keflaviku.

Sredinom 19. veka pokret za neovisnost Islanda predvodi Jon Sigurdson. Godine 1843. obnovljen je Alting, ali samo kao savetodavno telo danskog kralja. Godien 1851. Island je proglašen sastavnim delom Danske. Pokret za odceplje jača početkom 20. veka i 1918. godine Island je sa Danskom vezan samo personalnom unijom.

U aprilu 1940. ostrvo su zauzele britanske snage kako bi se sprečila nemačka okupacija. Iste godine Island se proglašava nezavisnim. Islandsko ministarstvo, na čelu sa Svejnom Bjornsonom kao regentom, preuzima vlast. Godine 1944. nakon referenduma proglašena je Nezavisna Republika Island, a Svejn Bjornsson je postao njen prvim predsednik.

Nezavisna Republika Island

Godine 1946. na Islandu se podiže velika američka vojna zrakoplovna baza Keflavik, a 1949. god. Island pristupa NATO savezu.

Od 1959. do 1971. na vlasti su koalicijske vlade Stranke neovisnosti i socijaldemokrata, a od 1971. vlade ljevičarskih stranaka. Zbog neriješenih granica teritorijalnih voda (prava na ribolov) Island je vodio sporove s Velikom Britanijom (tzv. Bakalarski rat 1970-ih)[4].

Godine 1991., nakon manjinske pobjede na izborima, Stranka Neovisnosti koju je vodio Davíð Oddsson je formirala koalicijsku vladu sa Socijaldemokratima. Ova vlada je vodila liberalnu politiku, privatizirala je veće i manje državne tvrtke, ostvarila gospodarsku stabilnost i smanjila dotadašnju kroničnu inflaciju. Island je postao članicom EEA 1994. godine.

Finansijska kriza iz 2008.–2009.

U drugoj povolici 2008. godine u islandu je izbila najveća financijska kriza u povijesti te države.

Glavni članak: Islandska financijska kriza 2008.–2009.

Događaji koji su označili kraj finansijske krize u Islandu

Dana 26. januara 2009. dotadašnji premijer Islanda Geir Haarde podnio je ostavku koalicijske vlade predsjedniku Islanda Ólafuru Ragnaru Grímssonu. Ovaj događaj je uslijedio nakon što su u Islandu već 16 tjedana trajali prosvjedi protiv vlade jer se nije uspjela nositi s financijskom krizom koja je izbila u drugoj polovici 2008. godine, a koji su se pojačali nakon 20. siječnja 2009. godine.

Nakon razgovora s vođama 5 stranaka zastupljenih u Althingu predsjednik Islanda je zamolio Socijaldemokratski savez i Lijevo-zeleni pokret da sastave novu vladu, te da se pripreme za izbore na proljeće.

Za novog premijera nove vlade imenovana je dotadašnja thumbstricom socijalnih poslova i socijalne sigurnosti Jóhanna Sigurðardóttir, između ostalog zbog njezine popularnosti u široj javnosti te njezinih dobrih odnosa s Lijevo-zelenim pokretom. Anketa koju je proveo Capacent Gallup u prosincu 2008. pokazala je kako 73% građana Islanda odobrava njezina odluke kao ministrice, i to više nego bilo kojeg drugog člana kabineta. Uz to, ona je bila jedini ministar koji je popravio svoju poziciju u anketama u 2009. godini spram onih koje su provedene u 2008. godini.

Novoj je vlada trebala potpora Progresivne stranke u Althingu. Pregovori su se nastavili sve do večeri 31. siječnja 2009., tako da je nova vlada imenovana 1. veljače 2009. Nezavisne ankete su pokazale kako Jóhanna i Steingrímur J. Sigfússon, vođa lijevo-zelenog pokreta, koja je bila druga stranka u koalicijskoj vladi, uživaju veliku potporu izvan svojih vlastitih stranaka.

Izbor Jóhanne Sigurðardóttir za novog premijera Islanda je povijesni događaj iz više razloga. Prvi razlog je taj što je prva žena koja je došla na ovaj položaj, tj. na čelo ove države u cjelokupnoj povijesti Islanda. Drugi razlog zašto je njezin dolazak na mjesto premijera povijesni događaj je taj što se Jóhanna otvoreno deklarira kao lezbijka, čime je postala prva homoseksualna osoba u modernoj povijesti (novi vijek) koja je došla na čelo neke države.

Vidi još

Reference

  1. ^ "Iceland was therefore peacefully occupied by Britain on 10 May 1940," saysL. Heininen, ed. (2014). Security and Sovereignty in the North Atlantic. Palgrave Macmillan UK. стр. 31. 
  2. ^ Prema knjizi Landnámabók (islandski: landnam = naseljavanje) iz 12. st. u kojoj je opisano naseljavanje Islanda, Árni Magnússon Institut, Reykjavík.
  3. ^ Ekologija Europe
  4. ^ TED Studija: Islandski Bakalarski rat

Literatura

Spoljašnje veze

Istorija Islanda na Vikimedijinoj ostavi.
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Istorija_Islanda&oldid=21669423”