Фермиони — разлика између измена
мНема описа измене |
. |
||
Ред 1: | Ред 1: | ||
[[Датотека:Standard Model of Elementary Particles.svg|thumb|300px|[[Стандардни модел]] елементарних честица, са баждареним бозонима у четвртој колони приказаној црвеном бојом ]] |
|||
'''Фермиони''' су честице које подлежу [[Паулијев принцип|Паулијевом принципу]] искључења, што подразумева да у датом систему не постоје два идентична фермиона која се истовремено налазе у потпуно истом стању. Расподела фермиона у систему описана је [[Ферми-Диракова расподела|Ферми-Дираковом статистиком]], а таласна функција која описује кватно стање у ком се фермион може налазити је антисиметрична. Све [[Елементарна честица|елементарне честице]] се према [[Спин|спину]] могу поделити на фермионе и бозоне. Фермиони су честице чији [[спин]] има полуцелу вредност <math>(\frac{1}{2}, \frac{3}{2}, \frac{5}{2}, \dots)</math>, а бозони су честице целог спина и описани су [[Бозе-Ајнштајнова расподела|Бозе-Ајнштајновом статистиком]] и који су описани симетричном таласном функцијом. |
|||
[[Датотека:Asymmetricwave2.png|мини|Антисиметрична таласна функција која описује стање два фермиона у бесконачној квадратној потенцијалној јами]] |
|||
Фермиони су назив добили по италијанском физичару [[Енрико Ферми|Енрику Фермију]]. Фермионске елементарне честице се деле на [[кварк]]ове и [[лептон]]е. Најпознатија фермионска честица је [[електрон]]. |
'''Фермиони''' су честице које подлежу [[Паулијев принцип|Паулијевом принципу]] искључења, што подразумева да у датом систему не постоје два идентична фермиона која се истовремено налазе у потпуно истом стању. Расподела фермиона у систему описана је [[Ферми-Диракова расподела|Ферми-Дираковом статистиком]], а таласна функција која описује кватно стање у ком се фермион може налазити је антисиметрична. Све [[Елементарна честица|елементарне честице]] се према [[Спин|спину]] могу поделити на фермионе и бозоне. Фермиони су честице чији [[спин]] има полуцелу вредност <math>(\frac{1}{2}, \frac{3}{2}, \frac{5}{2}, \dots)</math>, а бозони су честице целог спина и описани су [[Бозе-Ајнштајнова расподела|Бозе-Ајнштајновом статистиком]] и који су описани симетричном таласном функцијом. Фермиони су назив добили по италијанском физичару [[Енрико Ферми|Енрику Фермију]]. Фермионске елементарне честице се деле на [[кварк]]ове и [[лептон]]е. Најпознатија фермионска честица је [[електрон]]. |
||
[[Датотека:Asymmetricwave2.png|мини|250px|Антисиметрична таласна функција која описује стање два фермиона у бесконачној квадратној потенцијалној јами]] |
|||
[[Датотека:Quark structure proton.svg|мини|десно|250px|[[Протон]] је грађен од два [[Горњи кварк|горња (-{u}-) кварка]] и једнога [[доњи кварк|доњег (-{d}-) кварка]]. Одабир боја појединих кваркова је произвољан, али све три боје морају бити присутне. [[Јака нуклеарна сила|Јаке нуклеарне силе]] између кваркова посредоване су [[глуон]]има.]] |
|||
[[Датотека:Temeljne čestice 1.png|мини|десно|250px|Преглед међуделовања између [[Субатомска честица|субатомских честица]] описаних [[Стандардни модел|стандардним моделом]].]] |
|||
[[Датотека:Quark structure neutron.svg|мини|десно|250px|[[Неутрон]] је грађен од једног [[горњи кварк|горњег (-{u}-) кварка]] и два [[Доњи кварк|доња (-{д}-) кварка]]. [[Јака нуклеарна сила|Јаку нуклеарну силу]] посредују [[глуон]]и (таласи). Јака нуклеарна сила има три врсте набоја, црвено, зелено и плаво. Треба имати на уму да је избор плаве боје за горњи кварк произвољан; претпоставља се да „набој у боји” кружи између 3 кварка.]] |
|||
[[Датотека:Electrona in crystallo fluentia.svg|мини|десно|250px|[[Електрична струја]] је усмерено кретање слободних [[електрон]]а.]] |
|||
[[Датотека:FirstNeutrinoEventAnnotated.jpg|мини|десно|250px|Употребом [[Комора на мехуриће|коморе на мехуриће]] први пут је откривен [[неутрино]] 13. децембра 1970. Неутрино је ударио [[протон]] у [[водоник]]овом [[атом]]у. [[Судари]] се виде на десној страни, где се секу 3 линије.]] |
|||
[[Датотека:FusionintheSun.svg|мини|десно|250px|[[Низ протон-протон]] или -{p-p}- низ превладава код [[звезда]] величине нашег [[Сунце|Сунца]] или мањих.]] |
|||
На пример спин је [[лептон]]а и [[кварк]]ова једнак броју 1/2. Они се подвргавају се [[Паулијев принцип искључења|Паулијевом начелу искључења]]. Честице сложене од непарног броја елементарних фермиона такође су фермиони (на пример [[протон]], [[неутрон]], [[атомско језгро|атомска језгра]] [[трицијум]]а -{³H}-, језгра [[хелијум]]а <sup>3</sup>-{He}-, језгра [[угљеник]]а <sup>13</sup>-{C}-), а честице сачињене од парног броја фермиона су [[бозон]]и (на пример језгра [[деутеријум]]а <sup>2</sup>-{H}-, језгра [[хелијум]]а <sup>4</sup>-{He}-, језгра угљеника <sup>12</sup>-{C}-).<ref>'''Fermion''', [https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=19312] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 3. veljače 2020.</ref> Сва позната [[материја]] данашњег [[свемир]]а састављена је од фермиона: бариона и лептона. |
|||
{| class="wikitable" |
|||
|- |
|||
! Фермион !! Знак !! Античестица !! Електрични набој -{''Q/e''}- !! Спин !! Маса мировања (-{MeV/c}-<sup>2</sup>) |
|||
|- |
|||
| [[електрон]] || -{e}-<sup>-</sup> || [[pozitron|-{e}-<sup>+</sup>]] || -1 || 1/2 || 0,5 |
|||
|- |
|||
| [[мион]] || ν<sup>-</sup> || ν<sup>+</sup> || -1 || 1/2 || 106 |
|||
|- |
|||
| [[Tau lepton|тауон]] || τ<sup>-</sup> || τ<sup>+</sup> || -1 || 1/2 || 1,78 |
|||
|- |
|||
| електронски [[неутрино]] || ν<sub>-{e}-</sub> || {{overline|''ν}}''<sub>-{e}-</sub> || 0 || 1/2 || < 2,2 |
|||
|- |
|||
| мионски [[неутрино]] || ν<sub>μ</sub> || {{overline|''ν}}''<sub>μ</sub> || 0 || 1/2 || < 1,7 |
|||
|- |
|||
| тауски [[неутрино]] || ν<sub>τ</sub> || {{overline|''ν}}''<sub>τ</sub> || 0 || 1/2 || < 15,5 |
|||
|- |
|||
| [[протон]] || -{p}- || {{overline|-{p}-}} || +1 || 1/2 || 938,3 |
|||
|- |
|||
| [[неутрон]] || -{n}- || {{overline|-{n}-}} || 0 || 1/2 || 939,6 |
|||
|} |
|||
== Кваркови и лептони == |
|||
{{Главни|Кварк|Лептон}} |
|||
Занимљива је чињеница да попис свих [[Елементарна честица|елементарних честица]] које изграђују сву [[материја|материју]] у [[свемир]]у једноставно стане на један лист [[папир]]а. Према [[Стандардни модел|стандардном моделу]] тих елементарних честица има укупно 12. Оне су подијељене у две групе честица које се називају кваркови и лептони. Постоји 6 кваркова и 6 лептона (једним именом се називају фермиони). |
|||
{{rut}} |
|||
{| class="wikitable" |
|||
|+ Popis kvarkova i leptona |
|||
|- |
|||
! scope="col" | Kvarkovi |
|||
! scope="col" | Leptoni |
|||
|- |
|||
| [[Gornji kvark|Gornji (u – eng. ''up'')]] |
|||
| [[Elektron]] (e<sup>-</sup>) |
|||
|- |
|||
| [[Donji kvark|Donji (d – eng. ''down'')]] |
|||
| [[Elektronski neutrino]] (𝜈<sub>𝑒</sub>) |
|||
|- |
|||
| [[Čarobni kvark|Čarobni (c – engl. ''charm'')]] |
|||
| [[Mion]] (𝜇<sup>−</sup>) |
|||
|- |
|||
| [[Strani kvark|Strani (s – engl. ''strange'')]] |
|||
| [[Mionski neutrino]] (𝜈<sub>𝜇</sub>) |
|||
|- |
|||
| [[Vršni kvark|Vršni (t – engl. ''top'')]] |
|||
| [[Tauon]] (𝜏) |
|||
|- |
|||
| [[Dubinski kvark|Dubinski (b – engl. ''bottom'')]] |
|||
| [[Tau neutrino]] (𝜈<sub>𝜏</sub>) |
|||
|} |
|||
Poznato nam je da je [[elektron]] jedan od graditelja [[atom]]a i [[čestica]] koja je odgovorna za [[električna struja|električnu struju]] u [[Električni vodič|električnom vodiču]]. Elektron je elementarna čestica što znači da nema unutrašnju podstrukturu. Svih 12 čestica u tablici gore smatraju se elementarnim česticama. Iznenađujuće je to da se [[proton]] i [[neutron]] ne spominju u toj tablici. |
|||
Sva materija sačinjena je od atoma, svaki atom je sačinjen od negativno nabijenih elektrona koji kruže oko male, teške, pozitivno nabijene [[atomska jezgra|atomske jezgre]]. S druge strane, jezgra atoma se sastoji od protona, koji imaju pozitivan [[električni naboj]], i neutrona, koji su bez naboja. Ako je iznos naboja protona isti kao i kod elektrona (ali suprotnog predznaka), neutralni atom će sadržavati jednak broj protona u jezgri i elektrona u orbiti. Broj neutrona je obično isti kao i broj protona, no može biti malo drugačiji dajući tako različite [[izotop]]e atoma. |
|||
Kao što se prije vjerovalo da je atom osnovna građevna jedinica materije, a zatim je otkriveno da se sastoji od još elementarnijih čestica: elektrona, protona i neutrona, isto tako sada znamo da protoni i neutroni nisu elementarne čestice, ali elektron je bio i ostao elementaran. Protoni i neutroni su sačinjeni od kombinacije gornjih i donjih [[kvark]]ova. Budući da imaju unutrašnju podstrukturu, ne mogu se smatrati elementarnim česticama. Proton se sastoji od dva gornja i jednog donjeg kvarka, a neutron od dva donja i jednog gornjeg kvarka. To možemo prikazati na sljedeći način: |
|||
:<math> \mbox{p} = \mbox{u} \mbox{u} \mbox{d} </math> |
|||
:<math> \mbox{n} = \mbox{d} \mbox{d} \mbox{u} </math> |
|||
Budući da proton nosi [[električni naboj]], neki od kvarkova također moraju biti nabijeni. Međutim, isti kvarkovi, samo u drugoj kombinaciji, postoje i unutar neutrona koji je bez naboja. Zbog toga se naboji kvarkova moraju zbrojiti u kombinaciji koja čini proton, a poništiti u kombinaciji koja čini neutron. Označimo li naboj gornjeg kvarka sa 𝑄<sub>𝑢</sub> i naboj donjeg kvarka sa 𝑄<sub>𝑑</sub>, dobivamo sljedeće: |
|||
:<math> \mbox{p} (\mbox{u} \mbox{u} \mbox{d})_{naboj} = Q_u + Q_u + Q_d = 1 </math> |
|||
:<math> \mbox{n} (\mbox{d} \mbox{d} \mbox{u})_{naboj} = Q_d + Q_d + Q_u = 0 </math> |
|||
Ove dvije jednadžbe su jednostavne za riješiti, uzimajući u obzir da su naboji gornjeg i donjeg kvarka redom: |
|||
:<math> Q_u = + \frac{2}{3} </math> |
|||
:<math> Q_d = - \frac{1}{3} </math> |
|||
Treba samo napomenuti da je u gornjim jednadžbama korišten dogovor koja postavlja da naboj protona iznosi +1, dok u standardnim jedinicama približno iznosi 1,6∙10<sup>−19</sup> C ([[kulon]]). Ovaj naboj protona naziva se još i [[Elementarni naboj|elementarnim nabojem]] i označava se slovom 𝑒. |
|||
Do otkrića kvarkova, fizičari su smatrali da električni naboj može biti samo cjelobrojni višekratnik elementarnog naboja. Tako elektron ima električni naboj −𝑒, proton +𝑒, jezgra helija +2𝑒 i tako dalje. Kvarkovi, ovisno o vrsti, imaju samo dio elementarnog naboj: +2/3𝑒 ili −1/3𝑒. No, budući da kvarkovi ne postoje samostalno, već dolaze uvijek u kombinaciji dva ili tri kvarka, u prirodi nikad nije zapaženo postojanje čestice s nabojem manjim od jednog elementarnog naboja. Čestice sastavljene od 3 kvarka nazivamo [[barion]]ima, dok [[mezon]]ima nazivamo čestice koje se sastoje od parnog broja kvarkova i antikvarkova. U donjoj tablici, koja pokazuje način na koji su kvarkovi grupirani u generacije, svi kvarkovi u prvom retku imaju naboj +2/3, a u drugom retku −1/3. Ovo grupiranje kvarkova u generacije strogo prati poredak kojim su kvarkovi otkriveni. |
|||
{| class="wikitable" |
|||
|+ Kvarkovska generacija |
|||
|- |
|||
! scope="col" | |
|||
! scope="col" | Prva generacija |
|||
! scope="col" | Druga generacija |
|||
! scope="col" | Treća generacija |
|||
|- |
|||
| +𝟐/𝟑 |
|||
| Gornji (u) |
|||
| Čarobni (c) |
|||
| Vršni (t) |
|||
|- |
|||
| -1/𝟑 |
|||
| Donji (d) |
|||
| Strani (s) |
|||
| Dubinski (b) |
|||
|} |
|||
Sva tvar (materija) u svemiru sastoji se od atoma, dakle od protona i neutrona, stoga su gornji i donji kvarkovi najviše zastupljeni kvarkovi u svemiru. Ostali kvarkovi su puno masivniji ([[masa]] kvarkova raste kako idemo od prve prema drugoj i trećoj generaciji) i puno rjeđi. Međutim, ranije u evoluciji svemira tvar je bila daleko energičnija, stoga su masivniji kvarkovi bili mnogo češći i imali su značajnu ulogu u reakcijama koje su se dogodile. |
|||
Od leptona najpoznatiji je elektron, stoga su leptoni najviše i proučavani budući da se svojstva elektrona zrcale u mionu i tauonu. Ova tri leptona imaju isti [[električni naboj]] i malo toga, osim mase, razlikuje elektron od miona i tauona. Jedina očita razlika je u tome što se mion i tauon mogu raspadati na druge čestice (iz prve i druge generacije leptona i njihove [[Antičestica|antičestice]]), dok je elektron stabilna čestica. |
|||
Donja tablica prikazuje grupiranje leptona u 3 generacije. Isto kao i kod kvarkova, masa leptona se povećava kako idemo prema višoj generaciji, barem što se tiče prvog retka u tablici. |
|||
Ostala 3 leptona se nazivaju [[neutrino|neutrini]] jer su električki neutralni. Treba napomenuti da nije isto reći, na primjer, da je neutron bez naboja i da je neutron neutralan. Neutron se sastoji od 3 kvarka i svaki od njih nosi električni naboj koji se u konačnom zbroju poništi. Neutrini, za razliku od neutrona, su elementarne čestice. Kao takve nisu građene od drugih elementarnijih komponenti – oni su istinski neutralni. Stoga, da bi razlikovali takve čestice od onih kojima se naboji komponenti poništavaju, reći ćemo za neutrine (i slične čestice) da su neutralni, a za neutrone (i čestice slične njima) da su bez naboja. Prema standardnom modelu smatra se da su neutrini čestice bez mase, iako rezultati pokusa ''Super-Kamiokande'' ([[Masatoshi Koshiba|M. Koshiba]]) u Japanu daju naznaku da bi neutrini ipak mogli imati izuzetno malu, ali konačnu masu. Budući da su neutrini bez mase i neutralni, to im uskraćuje bilo kakvo fizičko postojanje. Međutim, neutrini imaju energiju i ta ih [[energija]] čini stvarnima. |
|||
{| class="wikitable" |
|||
|+ Leptonska generacija |
|||
|- |
|||
! scope="col" | |
|||
! scope="col" | Prva generacija |
|||
! scope="col" | Druga generacija |
|||
! scope="col" | Treća generacija |
|||
|- |
|||
| −𝟏 |
|||
| [[Elektron]] (𝑒<sup>−</sup>) |
|||
| [[Mion]] (𝜇<sup>−</sup>) |
|||
| [[Tauon]] (𝜏<sup>−</sup>) |
|||
|- |
|||
| 𝟎 |
|||
| [[Elektronski neutrino]] (𝜈<sub>𝑒</sub>) |
|||
| [[Mionski neutrino]] (𝜈<sub>𝜇</sub>) |
|||
| [[Tau neutrino]] (𝜈<sub>𝜏</sub>) |
|||
|} |
|||
Leptoni, za razliku od kvarkova, postoje u prirodi kao zasebne čestice. Donja tablica pokazuje gdje je sve moguće naći leptone u prirodi. [[Elektron]] je vrlo poznata čestica i njegova svojstva su uspostavljena u osnovama fizike. Njegov partner, [[elektronski neutrino]], je manje poznat ali jednako čest u prirodi. U velikom broju ga proizvode neki [[radioaktivnost|radioaktivni]] procesi i središnje jezgre [[nuklearni reaktor|nuklearnih reaktora]], dok je [[Sunce]] najveći proizvođač. Približno 10<sup>12</sup> elektronskih neutrina prođe kroz naše tijelo svake sekunde, većina nastala u [[nuklearna reakcija|nuklearnim reakcijama]] koje se odvijaju u jezgri Sunca. Budući da jako rijetko međudeluju s materijom veliki broj neutrina koji prođe kroz naše tijelo ne čini nikakvu štetu. |
|||
Leptoni druge generacije su rjeđi, ali ih se može naći u prirodi. [[Mion]]e je lako proizvesti u laboratorijskim pokusima. Osim po masi, vrlo su slični elektronima. Zbog velike mase su nestabilni pa se raspadaju na elektrone i neutrina. Jednostavno se mogu promatrati u pokusima sa [[Kozmičke zrake|kozmičkim zrakama]]. |
|||
{| class="wikitable" |
|||
|+ Prisutnost leptona u prirodi |
|||
|- |
|||
! scope="col" | Prva generacija |
|||
! scope="col" | Druga generacija |
|||
! scope="col" | Treća generacija |
|||
|- |
|||
| [[Elektron]]: <br> - nalazi se u [[atom]]ima; <br> - važan u [[električna struja|električnoj struji]]; <br> - nastaje [[Beta raspad|beta-raspadom]]. |
|||
| [[Mion]]: <br> - nastaje u velikom broju <br> udarom [[Kozmičke zrake|kozmičkih zraka]] <br> o gornje slojeve [[atmosfera|atmosfere]]. |
|||
| [[Tauon]]: <br> - do sada viđen samo <br> u [[laboratorij]]ima. |
|||
|- |
|||
| [[Elektronski neutrino]]: <br> - nastaje [[Beta raspad|beta-raspadom]]. |
|||
| [[Mionski neutrino]]: <br> - nastaje u [[nuklearni reaktor|nuklearnim reaktorima]], <br> - nastaje udarom [[Kozmičke zrake|kozmičkih zraka]] <br> o gornje slojeve [[atmosfera|atmosfere]]. |
|||
| [[Tau neutrino]]: <br> - do sada viđen samo <br> u [[laboratorij]]ima. |
|||
|} |
|||
Članovi treće generacije nisu viđeni u nikakvim prirodnim procesima, barem ne u ovom stadiju evolucije svemira. Mnogo ranije, kada je svemir bio topliji i kada su čestice imale daleko više energije, leptoni treće generacije su često nastajali u prirodnim reakcijama. To je međutim bilo prije nekoliko milijardi godina. Danas se tauon može promatrati samo u laboratorijskim pokusima, dok tau neutrino nije izravno viđen u pokusima već se njegovo prisustvo daje zaključiti iz određenih reakcija. <ref> Svetlana Veselinović: "Elementarne čestice", [http://www.mathos.unios.hr/~mdjumic/uploads/diplomski/VES07.pdf], završni rad, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek 2014., pristupljeno 27. siječnja 2020.</ref> |
|||
== Види још == |
== Види још == |
||
Ред 9: | Ред 161: | ||
* [[Субатомске честице]] |
* [[Субатомске честице]] |
||
* [[Ферми-Диракова статистика]] |
* [[Ферми-Диракова статистика]] |
||
== Референце == |
|||
{{reflist}} |
|||
== Литература == |
|||
{{refbegin|30em}} |
|||
* {{cite book |
|||
| author=B.A. Schumm |
|||
| year=2004 |
|||
| title=Deep Down Things: The Breathtaking Beauty of Particle Physics |
|||
| publisher=Johns Hopkins University Press |
|||
| isbn=978-0-8018-7971-5 |
|||
| url-access=registration |
|||
| url=https://archive.org/details/deepdownthingsbr00schu |
|||
}} |
|||
* {{cite web |
|||
|url = http://www.symmetrymagazine.org/standard-model/ |
|||
|title = The Standard Model of Particle Physics Interactive Graphic |
|||
}} |
|||
* {{cite book |
|||
| author1=I. Aitchison |
|||
| author2=A. Hey |
|||
| year=2003 |
|||
| title=Gauge Theories in Particle Physics: A Practical Introduction. |
|||
| publisher=Institute of Physics |
|||
| isbn=978-0-585-44550-2 |
|||
}} |
|||
* {{cite book |
|||
| author1=W. Greiner |
|||
| author2=B. Müller |
|||
| year=2000 |
|||
| title=Gauge Theory of Weak Interactions |
|||
| publisher=Springer |
|||
| isbn=978-3-540-67672-0 |
|||
}} |
|||
* {{cite book |
|||
| author1=G.D. Coughlan |
|||
| author2=J.E. Dodd |
|||
| author3=B.M. Gripaios |
|||
| year=2006 |
|||
| title=The Ideas of Particle Physics: An Introduction for Scientists |
|||
| publisher=Cambridge University Press |
|||
}} |
|||
* {{cite book |
|||
| author=D.J. Griffiths |
|||
| year=1987 |
|||
| title=Introduction to Elementary Particles |
|||
| publisher=John Wiley & Sons |
|||
| isbn=978-0-471-60386-3 |
|||
}} |
|||
* {{cite book |
|||
| author=G.L. Kane |
|||
| year=1987 |
|||
| title=Modern Elementary Particle Physics |
|||
| publisher=Perseus Books |
|||
| isbn=978-0-201-11749-3 |
|||
}} |
|||
* {{cite book |
|||
| author1=T.P. Cheng |
|||
| author2=L.F. Li |
|||
| year=2006 |
|||
| title=Gauge theory of elementary particle physics |
|||
| publisher=Oxford University Press |
|||
| isbn=978-0-19-851961-4 |
|||
}} Highlights the [[gauge theory]] aspects of the Standard Model. |
|||
* {{cite book |
|||
| author1=J.F. Donoghue |
|||
| author2=E. Golowich |
|||
| author3=B.R. Holstein |
|||
| year=1994 |
|||
| title=Dynamics of the Standard Model |
|||
| publisher=Cambridge University Press |
|||
| isbn=978-0-521-47652-2 |
|||
}} Highlights dynamical and [[phenomenology (particle physics)|phenomenological]] aspects of the Standard Model. |
|||
* {{cite book |
|||
| author=L. O'Raifeartaigh |
|||
| year=1988 |
|||
| title=Group structure of gauge theories |
|||
| publisher=Cambridge University Press |
|||
| isbn=978-0-521-34785-3 |
|||
}} |
|||
* {{cite book |url = https://books.google.com/books?id=QYlX6AL4CtwC |title=Elementary Particle Physics: Foundations of the Standard Model, Volume 2 |isbn=978-3-527-64890-0 |last1=Nagashima|first1=Yorikiyo|year=2013|publisher=Wiley}} 920 pages. |
|||
* {{cite book |url= https://books.google.com/books?id=HbdEAgAAQBAJ |title=Quantum Field Theory and the Standard Model |isbn=978-1-107-03473-0|last=Schwartz|first=Matthew D.|year=2014|publisher=Cambridge University}} 952 pages. |
|||
* {{cite book |url= https://books.google.com/books?id=dpANo3e_pS8C |title=The Standard Model and Beyond |isbn=978-1-4200-7907-4|last=Langacker|first=Paul|year=2009|publisher=CRC Press}} 670 pages. Highlights [[finite group|group-theoretical]] aspects of the Standard Model. |
|||
* {{cite journal |
|||
|author1=E.S. Abers |
|||
|author2=B.W. Lee |
|||
|year=1973 |
|||
|title=Gauge theories |
|||
|journal=[[Physics Reports]] |
|||
|volume=9 |issue=1 |
|||
|pages=1–141 |
|||
|doi=10.1016/0370-1573(73)90027-6 |
|||
|bibcode = 1973PhR.....9....1A }} |
|||
* {{cite journal |
|||
|author=M. Baak |display-authors=etal |
|||
|year=2012 |
|||
|title=The Electroweak Fit of the Standard Model after the Discovery of a New Boson at the LHC |
|||
|journal=[[The European Physical Journal C]] |
|||
|volume=72 |issue=11 |pages=2205 |
|||
|arxiv=1209.2716 |
|||
|doi=10.1140/epjc/s10052-012-2205-9 |
|||
|bibcode = 2012EPJC...72.2205B |
|||
|s2cid=15052448 |
|||
}} |
|||
* {{cite journal |
|||
|author=Y. Hayato |display-authors=etal |
|||
|year=1999 |
|||
|title=Search for Proton Decay through ''p'' → ''νK''<sup>+</sup> in a Large Water Cherenkov Detector |
|||
|journal=[[Physical Review Letters]] |
|||
|volume=83 |issue=8 |pages=1529–1533 |
|||
|arxiv = hep-ex/9904020 |
|||
|bibcode=1999PhRvL..83.1529H |
|||
|doi=10.1103/PhysRevLett.83.1529 |
|||
|s2cid = 118326409}} |
|||
* {{cite arXiv |
|||
|author=S.F. Novaes |
|||
|year=2000 |
|||
|title=Standard Model: An Introduction |
|||
|eprint=hep-ph/0001283 |
|||
}} |
|||
* {{cite arXiv |
|||
|author=D.P. Roy |
|||
|year=1999 |
|||
|title=Basic Constituents of Matter and their Interactions – A Progress Report |
|||
|eprint=hep-ph/9912523 |
|||
}} |
|||
* {{cite journal |
|||
|author=F. Wilczek |
|||
|year=2004 |
|||
|title=The Universe Is A Strange Place |
|||
|doi=10.1016/j.nuclphysbps.2004.08.001 |
|||
|journal=Nuclear Physics B: Proceedings Supplements |
|||
|volume=134 |
|||
|page=3 |
|||
|arxiv=astro-ph/0401347 |
|||
|bibcode = 2004NuPhS.134....3W |
|||
|s2cid=28234516 |
|||
}} |
|||
* {{Citation |first=Howard |last=Georgi |title=Lie algebras in particle physics |year=1999 |publisher=Perseus Books Group |isbn=978-0-7382-0233-4 }}. |
|||
* {{Citation |first=J. Richard |last=Christman |url=http://www.physnet.org/modules/pdf_modules/m283.pdf |title=Colour and Charm |year=2001 |work= www.physnet.org, Project PHYSNET, document MISN-0-283 }}. |
|||
* {{Citation |first=Stephen |last=Hawking |title=A Brief History of Time |year=1998 |publisher=Bantam Dell Publishing Group |isbn=978-0-553-10953-5 }}. |
|||
* {{Citation |first=Frank |last=Close |title=The New Cosmic Onion |year=2007 |publisher=Taylor & Francis |isbn=978-1-58488-798-0 }}. |
|||
* {{cite book |
|||
|last=Wu |first=T.-Y. |
|||
|last2=Pauchy Hwang |first2=W.-Y. |
|||
|year=1991 |
|||
|title=Relativistic quantum mechanics and quantum fields |
|||
|pages=321 |
|||
|publisher=[[World Scientific]] |
|||
|isbn=978-981-02-0608-6 |
|||
}} |
|||
* {{Cite book |
|||
|last=Muta |first=T. |
|||
|year=2009 |
|||
|title=Foundations of Quantum Chromodynamics: An introduction to perturbative methods in gauge theories |
|||
|url=https://books.google.com/books?isbn=9812793534 |
|||
|edition=3rd |
|||
|volume=78 |
|||
|series=[[Lecture Notes in Physics]] |
|||
|publisher=[[World Scientific]] |
|||
|isbn=978-981-279-353-9 |
|||
}} |
|||
* {{Cite book |
|||
|last=Smilga |first=A. |
|||
|year=2001 |
|||
|title=Lectures on quantum chromodynamics |
|||
|url=https://books.google.com/books?isbn=9810243316 |
|||
|publisher=[[World Scientific]] |
|||
|isbn=978-981-02-4331-9 |
|||
}} |
|||
* {{cite journal | last1 = Pauli | first1 = Wolfgang | author-link = Wolfgang Pauli | year = 1941 | title = Relativistic Field Theories of Elementary Particles | url = http://prola.aps.org/abstract/RMP/v13/i3/p203_1 | journal = Rev. Mod. Phys. | volume = 13 | pages = 203–32 | doi=10.1103/revmodphys.13.203| bibcode = 1941RvMP...13..203P }} |
|||
* {{cite journal |author=Yang C. N., Mills R. L. |title=Conservation of Isotopic Spin and Isotopic Gauge Invariance |journal=[[Phys. Rev.]] |volume=96 |year=1954 |pages=191–195 |doi=10.1103/PhysRev.96.191|bibcode = 1954PhRv...96..191Y |doi-access=free }} |
|||
* {{Cite journal |last=Donaldson |first=Simon K. |title=Self-dual connections and the topology of smooth 4-manifolds |journal=[[Bull. Amer. Math. Soc.]] |volume=8 |issue=1 |year=1983 |pages=81–83 |doi=10.1090/S0273-0979-1983-15090-5 | mr=0682827 |doi-access=free }} |
|||
* {{cite book |
|||
|last=Pickering |first=A. |
|||
|title=Constructing Quarks |
|||
|publisher=[[University of Chicago Press]] |
|||
|year=1984 |
|||
|isbn=0-226-66799-5 |
|||
}} |
|||
{{refend}} |
|||
== Спољашње взе == |
|||
{{Commons category|Fermion}} |
|||
* -{[https://www.youtube.com/watch?v=4TX7CcAPF44&feature=related Explanation of gauge boson and gauge fields] by [[Christopher T. Hill]]}- |
|||
{{Честице у физици}} |
{{Честице у физици}} |
Верзија на датум 4. јануар 2021. у 00:58
Фермиони су честице које подлежу Паулијевом принципу искључења, што подразумева да у датом систему не постоје два идентична фермиона која се истовремено налазе у потпуно истом стању. Расподела фермиона у систему описана је Ферми-Дираковом статистиком, а таласна функција која описује кватно стање у ком се фермион може налазити је антисиметрична. Све елементарне честице се према спину могу поделити на фермионе и бозоне. Фермиони су честице чији спин има полуцелу вредност , а бозони су честице целог спина и описани су Бозе-Ајнштајновом статистиком и који су описани симетричном таласном функцијом. Фермиони су назив добили по италијанском физичару Енрику Фермију. Фермионске елементарне честице се деле на кваркове и лептоне. Најпознатија фермионска честица је електрон.
На пример спин је лептона и кваркова једнак броју 1/2. Они се подвргавају се Паулијевом начелу искључења. Честице сложене од непарног броја елементарних фермиона такође су фермиони (на пример протон, неутрон, атомска језгра трицијума ³H, језгра хелијума 3He, језгра угљеника 13C), а честице сачињене од парног броја фермиона су бозони (на пример језгра деутеријума 2H, језгра хелијума 4He, језгра угљеника 12C).[1] Сва позната материја данашњег свемира састављена је од фермиона: бариона и лептона.
Фермион | Знак | Античестица | Електрични набој Q/e | Спин | Маса мировања (MeV/c2) |
---|---|---|---|---|---|
електрон | e- | e+ | -1 | 1/2 | 0,5 |
мион | ν- | ν+ | -1 | 1/2 | 106 |
тауон | τ- | τ+ | -1 | 1/2 | 1,78 |
електронски неутрино | νe | νe | 0 | 1/2 | < 2,2 |
мионски неутрино | νμ | νμ | 0 | 1/2 | < 1,7 |
тауски неутрино | ντ | ντ | 0 | 1/2 | < 15,5 |
протон | p | p | +1 | 1/2 | 938,3 |
неутрон | n | n | 0 | 1/2 | 939,6 |
Кваркови и лептони
Занимљива је чињеница да попис свих елементарних честица које изграђују сву материју у свемиру једноставно стане на један лист папира. Према стандардном моделу тих елементарних честица има укупно 12. Оне су подијељене у две групе честица које се називају кваркови и лептони. Постоји 6 кваркова и 6 лептона (једним именом се називају фермиони).
Један корисник управо ради на овом чланку. Молимо остале кориснике да му допусте да заврши са радом. Ако имате коментаре и питања у вези са чланком, користите страницу за разговор.
Хвала на стрпљењу. Када радови буду завршени, овај шаблон ће бити уклоњен. Напомене
|
Kvarkovi | Leptoni |
---|---|
Gornji (u – eng. up) | Elektron (e-) |
Donji (d – eng. down) | Elektronski neutrino (𝜈𝑒) |
Čarobni (c – engl. charm) | Mion (𝜇−) |
Strani (s – engl. strange) | Mionski neutrino (𝜈𝜇) |
Vršni (t – engl. top) | Tauon (𝜏) |
Dubinski (b – engl. bottom) | Tau neutrino (𝜈𝜏) |
Poznato nam je da je elektron jedan od graditelja atoma i čestica koja je odgovorna za električnu struju u električnom vodiču. Elektron je elementarna čestica što znači da nema unutrašnju podstrukturu. Svih 12 čestica u tablici gore smatraju se elementarnim česticama. Iznenađujuće je to da se proton i neutron ne spominju u toj tablici.
Sva materija sačinjena je od atoma, svaki atom je sačinjen od negativno nabijenih elektrona koji kruže oko male, teške, pozitivno nabijene atomske jezgre. S druge strane, jezgra atoma se sastoji od protona, koji imaju pozitivan električni naboj, i neutrona, koji su bez naboja. Ako je iznos naboja protona isti kao i kod elektrona (ali suprotnog predznaka), neutralni atom će sadržavati jednak broj protona u jezgri i elektrona u orbiti. Broj neutrona je obično isti kao i broj protona, no može biti malo drugačiji dajući tako različite izotope atoma.
Kao što se prije vjerovalo da je atom osnovna građevna jedinica materije, a zatim je otkriveno da se sastoji od još elementarnijih čestica: elektrona, protona i neutrona, isto tako sada znamo da protoni i neutroni nisu elementarne čestice, ali elektron je bio i ostao elementaran. Protoni i neutroni su sačinjeni od kombinacije gornjih i donjih kvarkova. Budući da imaju unutrašnju podstrukturu, ne mogu se smatrati elementarnim česticama. Proton se sastoji od dva gornja i jednog donjeg kvarka, a neutron od dva donja i jednog gornjeg kvarka. To možemo prikazati na sljedeći način:
Budući da proton nosi električni naboj, neki od kvarkova također moraju biti nabijeni. Međutim, isti kvarkovi, samo u drugoj kombinaciji, postoje i unutar neutrona koji je bez naboja. Zbog toga se naboji kvarkova moraju zbrojiti u kombinaciji koja čini proton, a poništiti u kombinaciji koja čini neutron. Označimo li naboj gornjeg kvarka sa 𝑄𝑢 i naboj donjeg kvarka sa 𝑄𝑑, dobivamo sljedeće:
Ove dvije jednadžbe su jednostavne za riješiti, uzimajući u obzir da su naboji gornjeg i donjeg kvarka redom:
Treba samo napomenuti da je u gornjim jednadžbama korišten dogovor koja postavlja da naboj protona iznosi +1, dok u standardnim jedinicama približno iznosi 1,6∙10−19 C (kulon). Ovaj naboj protona naziva se još i elementarnim nabojem i označava se slovom 𝑒.
Do otkrića kvarkova, fizičari su smatrali da električni naboj može biti samo cjelobrojni višekratnik elementarnog naboja. Tako elektron ima električni naboj −𝑒, proton +𝑒, jezgra helija +2𝑒 i tako dalje. Kvarkovi, ovisno o vrsti, imaju samo dio elementarnog naboj: +2/3𝑒 ili −1/3𝑒. No, budući da kvarkovi ne postoje samostalno, već dolaze uvijek u kombinaciji dva ili tri kvarka, u prirodi nikad nije zapaženo postojanje čestice s nabojem manjim od jednog elementarnog naboja. Čestice sastavljene od 3 kvarka nazivamo barionima, dok mezonima nazivamo čestice koje se sastoje od parnog broja kvarkova i antikvarkova. U donjoj tablici, koja pokazuje način na koji su kvarkovi grupirani u generacije, svi kvarkovi u prvom retku imaju naboj +2/3, a u drugom retku −1/3. Ovo grupiranje kvarkova u generacije strogo prati poredak kojim su kvarkovi otkriveni.
Prva generacija | Druga generacija | Treća generacija | |
---|---|---|---|
+𝟐/𝟑 | Gornji (u) | Čarobni (c) | Vršni (t) |
-1/𝟑 | Donji (d) | Strani (s) | Dubinski (b) |
Sva tvar (materija) u svemiru sastoji se od atoma, dakle od protona i neutrona, stoga su gornji i donji kvarkovi najviše zastupljeni kvarkovi u svemiru. Ostali kvarkovi su puno masivniji (masa kvarkova raste kako idemo od prve prema drugoj i trećoj generaciji) i puno rjeđi. Međutim, ranije u evoluciji svemira tvar je bila daleko energičnija, stoga su masivniji kvarkovi bili mnogo češći i imali su značajnu ulogu u reakcijama koje su se dogodile.
Od leptona najpoznatiji je elektron, stoga su leptoni najviše i proučavani budući da se svojstva elektrona zrcale u mionu i tauonu. Ova tri leptona imaju isti električni naboj i malo toga, osim mase, razlikuje elektron od miona i tauona. Jedina očita razlika je u tome što se mion i tauon mogu raspadati na druge čestice (iz prve i druge generacije leptona i njihove antičestice), dok je elektron stabilna čestica.
Donja tablica prikazuje grupiranje leptona u 3 generacije. Isto kao i kod kvarkova, masa leptona se povećava kako idemo prema višoj generaciji, barem što se tiče prvog retka u tablici.
Ostala 3 leptona se nazivaju neutrini jer su električki neutralni. Treba napomenuti da nije isto reći, na primjer, da je neutron bez naboja i da je neutron neutralan. Neutron se sastoji od 3 kvarka i svaki od njih nosi električni naboj koji se u konačnom zbroju poništi. Neutrini, za razliku od neutrona, su elementarne čestice. Kao takve nisu građene od drugih elementarnijih komponenti – oni su istinski neutralni. Stoga, da bi razlikovali takve čestice od onih kojima se naboji komponenti poništavaju, reći ćemo za neutrine (i slične čestice) da su neutralni, a za neutrone (i čestice slične njima) da su bez naboja. Prema standardnom modelu smatra se da su neutrini čestice bez mase, iako rezultati pokusa Super-Kamiokande (M. Koshiba) u Japanu daju naznaku da bi neutrini ipak mogli imati izuzetno malu, ali konačnu masu. Budući da su neutrini bez mase i neutralni, to im uskraćuje bilo kakvo fizičko postojanje. Međutim, neutrini imaju energiju i ta ih energija čini stvarnima.
Prva generacija | Druga generacija | Treća generacija | |
---|---|---|---|
−𝟏 | Elektron (𝑒−) | Mion (𝜇−) | Tauon (𝜏−) |
𝟎 | Elektronski neutrino (𝜈𝑒) | Mionski neutrino (𝜈𝜇) | Tau neutrino (𝜈𝜏) |
Leptoni, za razliku od kvarkova, postoje u prirodi kao zasebne čestice. Donja tablica pokazuje gdje je sve moguće naći leptone u prirodi. Elektron je vrlo poznata čestica i njegova svojstva su uspostavljena u osnovama fizike. Njegov partner, elektronski neutrino, je manje poznat ali jednako čest u prirodi. U velikom broju ga proizvode neki radioaktivni procesi i središnje jezgre nuklearnih reaktora, dok je Sunce najveći proizvođač. Približno 1012 elektronskih neutrina prođe kroz naše tijelo svake sekunde, većina nastala u nuklearnim reakcijama koje se odvijaju u jezgri Sunca. Budući da jako rijetko međudeluju s materijom veliki broj neutrina koji prođe kroz naše tijelo ne čini nikakvu štetu.
Leptoni druge generacije su rjeđi, ali ih se može naći u prirodi. Mione je lako proizvesti u laboratorijskim pokusima. Osim po masi, vrlo su slični elektronima. Zbog velike mase su nestabilni pa se raspadaju na elektrone i neutrina. Jednostavno se mogu promatrati u pokusima sa kozmičkim zrakama.
Prva generacija | Druga generacija | Treća generacija |
---|---|---|
Elektron: - nalazi se u atomima; - važan u električnoj struji; - nastaje beta-raspadom. |
Mion: - nastaje u velikom broju udarom kozmičkih zraka o gornje slojeve atmosfere. |
Tauon: - do sada viđen samo u laboratorijima. |
Elektronski neutrino: - nastaje beta-raspadom. |
Mionski neutrino: - nastaje u nuklearnim reaktorima, - nastaje udarom kozmičkih zraka o gornje slojeve atmosfere. |
Tau neutrino: - do sada viđen samo u laboratorijima. |
Članovi treće generacije nisu viđeni u nikakvim prirodnim procesima, barem ne u ovom stadiju evolucije svemira. Mnogo ranije, kada je svemir bio topliji i kada su čestice imale daleko više energije, leptoni treće generacije su često nastajali u prirodnim reakcijama. To je međutim bilo prije nekoliko milijardi godina. Danas se tauon može promatrati samo u laboratorijskim pokusima, dok tau neutrino nije izravno viđen u pokusima već se njegovo prisustvo daje zaključiti iz određenih reakcija. [2]
Види још
Референце
Литература
- B.A. Schumm (2004). Deep Down Things: The Breathtaking Beauty of Particle Physics. Johns Hopkins University Press. ISBN 978-0-8018-7971-5.
- „The Standard Model of Particle Physics Interactive Graphic”.
- I. Aitchison; A. Hey (2003). Gauge Theories in Particle Physics: A Practical Introduction. Institute of Physics. ISBN 978-0-585-44550-2.
- W. Greiner; B. Müller (2000). Gauge Theory of Weak Interactions. Springer. ISBN 978-3-540-67672-0.
- G.D. Coughlan; J.E. Dodd; B.M. Gripaios (2006). The Ideas of Particle Physics: An Introduction for Scientists. Cambridge University Press.
- D.J. Griffiths (1987). Introduction to Elementary Particles. John Wiley & Sons. ISBN 978-0-471-60386-3.
- G.L. Kane (1987). Modern Elementary Particle Physics. Perseus Books. ISBN 978-0-201-11749-3.
- T.P. Cheng; L.F. Li (2006). Gauge theory of elementary particle physics. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-851961-4. Highlights the gauge theory aspects of the Standard Model.
- J.F. Donoghue; E. Golowich; B.R. Holstein (1994). Dynamics of the Standard Model. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-47652-2. Highlights dynamical and phenomenological aspects of the Standard Model.
- L. O'Raifeartaigh (1988). Group structure of gauge theories. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-34785-3.
- Nagashima, Yorikiyo (2013). Elementary Particle Physics: Foundations of the Standard Model, Volume 2. Wiley. ISBN 978-3-527-64890-0. 920 pages.
- Schwartz, Matthew D. (2014). Quantum Field Theory and the Standard Model. Cambridge University. ISBN 978-1-107-03473-0. 952 pages.
- Langacker, Paul (2009). The Standard Model and Beyond. CRC Press. ISBN 978-1-4200-7907-4. 670 pages. Highlights group-theoretical aspects of the Standard Model.
- E.S. Abers; B.W. Lee (1973). „Gauge theories”. Physics Reports. 9 (1): 1—141. Bibcode:1973PhR.....9....1A. doi:10.1016/0370-1573(73)90027-6.
- M. Baak; et al. (2012). „The Electroweak Fit of the Standard Model after the Discovery of a New Boson at the LHC”. The European Physical Journal C. 72 (11): 2205. Bibcode:2012EPJC...72.2205B. S2CID 15052448. arXiv:1209.2716 . doi:10.1140/epjc/s10052-012-2205-9.
- Y. Hayato; et al. (1999). „Search for Proton Decay through p → νK+ in a Large Water Cherenkov Detector”. Physical Review Letters. 83 (8): 1529—1533. Bibcode:1999PhRvL..83.1529H. S2CID 118326409. arXiv:hep-ex/9904020 . doi:10.1103/PhysRevLett.83.1529.
- S.F. Novaes (2000). „Standard Model: An Introduction”. arXiv:hep-ph/0001283 .
- D.P. Roy (1999). „Basic Constituents of Matter and their Interactions – A Progress Report”. arXiv:hep-ph/9912523 .
- F. Wilczek (2004). „The Universe Is A Strange Place”. Nuclear Physics B: Proceedings Supplements. 134: 3. Bibcode:2004NuPhS.134....3W. S2CID 28234516. arXiv:astro-ph/0401347 . doi:10.1016/j.nuclphysbps.2004.08.001.
- Georgi, Howard (1999), Lie algebras in particle physics, Perseus Books Group, ISBN 978-0-7382-0233-4.
- Christman, J. Richard (2001), „Colour and Charm” (PDF), www.physnet.org, Project PHYSNET, document MISN-0-283.
- Hawking, Stephen (1998), A Brief History of Time, Bantam Dell Publishing Group, ISBN 978-0-553-10953-5.
- Close, Frank (2007), The New Cosmic Onion, Taylor & Francis, ISBN 978-1-58488-798-0.
- Wu, T.-Y.; Pauchy Hwang, W.-Y. (1991). Relativistic quantum mechanics and quantum fields. World Scientific. стр. 321. ISBN 978-981-02-0608-6.
- Muta, T. (2009). Foundations of Quantum Chromodynamics: An introduction to perturbative methods in gauge theories. Lecture Notes in Physics. 78 (3rd изд.). World Scientific. ISBN 978-981-279-353-9.
- Smilga, A. (2001). Lectures on quantum chromodynamics. World Scientific. ISBN 978-981-02-4331-9.
- Pauli, Wolfgang (1941). „Relativistic Field Theories of Elementary Particles”. Rev. Mod. Phys. 13: 203—32. Bibcode:1941RvMP...13..203P. doi:10.1103/revmodphys.13.203.
- Yang C. N., Mills R. L. (1954). „Conservation of Isotopic Spin and Isotopic Gauge Invariance”. Phys. Rev. 96: 191—195. Bibcode:1954PhRv...96..191Y. doi:10.1103/PhysRev.96.191 .
- Donaldson, Simon K. (1983). „Self-dual connections and the topology of smooth 4-manifolds”. Bull. Amer. Math. Soc. 8 (1): 81—83. MR 0682827. doi:10.1090/S0273-0979-1983-15090-5 .
- Pickering, A. (1984). Constructing Quarks. University of Chicago Press. ISBN 0-226-66799-5.