Ja Džasi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ja Džasi
Ja Džasi
Lični podaci
Puno imeYaa Gyasi
Datum rođenja(1989{{month}}{{{day}}})1989. (34/35 god.)
Mesto rođenjaMampong, Gana
Književni rad
Najvažnija delaHomegoing
Transcendent Kingdom

Ja Džasi (engl. Yaa Gyasi, Mampong, Gana, 1989) je ganski-američki romanopisac. Njen debitantski roman Homegoing (Povratak kući), objavljen 2016. godine, sa kojim je sa 26 godina osvojila: Nacionalnu nagradu kruga književnih kritičara, Nagradu Džona Leonarda za najbolju prvu knjigu, nagradu PEN/Hemingvej fondacije za prvu knjigu beletristike, Nagradu nacionalne fondacija za knjigu, "5 do 35 godina " priznanja za 2016. i Američku nagradu za knjigu. Nagrađena je Vilcekovom nagradom za kreativno obećanje u književnosti 2020.[1]

Rani život i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Rođena u Mampongu, u Gani, [2] ćerka Kvakua Džasija, profesora francuskog na Univerzitetu Alabama u Hantsvilu, i Sofije, koja je medicinska sestra. [3] [4] Njena porodica se preselila u Sjedinjene Države 1991. godine kada je njen otac završavao doktorat na Državnom univerzitetu Ohajo. [2] [5] Porodica je takođe živela u Ilinoisu i Tenesiju, a od 10. godine Džasi je odrastala u Hantsvilu u Alabami. [2] [6]

Džasi se priseća da je bila stidljiva kao dete, osećala se bliskom sa svojom braćom zbog zajedničkih iskustava dece imigranta u Alabami i obraćala se knjigama kao svojim „najbližim prijateljima“.[5] Bila je ohrabrena dobijanjem sertifikata o uspehu koji je potpisao LeVar Burton za prvu priču koju je napisala, a koju je prijavila na takmičenje mladih pisaca i ilustratora Reading Rainbow. Sa 17 godina, dok je pohađala srednju školu Grisom, Džasi je bila inspirisana čitanjem Solomonove pesme Tonija Morisona da se bavi pisanjem kao karijerom. [5]

Diplomirala je engleski jezik na Univerzitetu Stenford i magistrirala likovne umetnosti na Radionici pisaca u Ajovi, programu kreativnog pisanja na Univerzitetu u Ajovi. [6][7]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Ubrzo nakon što je diplomirala na Stanfordu, započela je svoj debitantski roman i radila u startap kompaniji u San Francisku, ali nije uživala u poslu i dala je ostavku nakon što je primljena u Ajovu 2012.[7]

Njen debi roman Homegoing Povratak kući inspirisan je putovanjem u Ganu 2009. godine, prvim putovanjem Džasi otkako je kao dete napustila zemlju. Roman je završen 2015. godine i nakon prvih čitanja od strane izdavača, naišao je na brojne ponude pre nego što je prihvatila sedmocifren avans od Knopf-a. [7] Ta-Nehisi Coates odabrao je Povratak kući za nagradu Nacionalne fondacije za knjigu „5 ispod 35“ 2016,[6]a roman je takođe izabran za nagradu Džon Leonard Nacionalnog kruga kritičara knjige, nagrad PEN/Hemingvej fondacije za najbolju prvu knjigu i Američka književna nagrada za doprinos raznolikosti u američkoj književnosti. [8][9][10][11]

Njeno pisanje se takođe pojavljivalo u publikacijama kao što su African American Review, [12] Callaloo, [13] Guernica [14] The Guardian, [15] i Granta. [16]

Džasi citira Toni Morison (Pesma o Solomonu), Gabrijela Garsiju Markeza (Sto godina samoće), Džejmsa Boldvina (Idi i reci to na gori), Edvarda P. Džonsa (Izgubljeni u gradu) i Džumpu Lahiri (Nenaviknuta zemlja) kao inspiracije. [5][7] [17]

Od 2016. Džasi živi u Berkliju u Kaliforniji.[7][10]

Godine 2017, Džasi je odabrao Forbes za svoju listu 30 ispod 30 godina. [18]

U februaru 2020. Knopf je objavio drugu Džasijevu knjigu Transcendent Kingdom (Skriveno carstvo). [19] [20] Sara Kolins iz The Guardian-a opisala ga je kao „duboko praćenje Homegoing“, [21] USA Today je rekla „da je prikriveno razorna“, [22] i The Vox [23] Chicago Review of Books, [24] i The New Republic [25] je takođe pozitivno ocenila. U knjizi se nalaze likovi iz kratke priče pod nazivom "Inscape", koju je Džasi objavila u časopisu Gernika 2015. [26] iako su likovi u različitim situacijama.

U martu 2021. napisala je esej o „ovom pitanju ’posla čitanja’, o tome kako čitamo, zašto čitamo i šta čitanje čini za nas i za nas“. Ona je napisala: "Iako iskreno verujem u moć književnosti da izazove, produbi, promeni, takođe znam da je kupovina knjiga crnih autora samo teorijski, teško zakasneli i potpuno osiromašeni odgovor na vekove fizičke i emocionalne štete." [27]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Homegoing (Povratak kući), (2016).
  • Transcendent Kingdom (Skriveno carstvo) (2020).
  • Bad Blood (Loša krv) u projektu 1619: Priča o novom poreklu (2021).

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • 2016: Nagrada Nacionalnog kruga kritičara knjige Džon Leonard za najbolju prvu knjigu. [28]
  • 2016: Nacionalna fondacija za knjigu „5 ispod 35“. [29]
  • 2017: Američka nagrada za knjigu. [30]
  • 2017: Granta najbolji od mladih američkih romanopisaca. [31] [32] [33]
  • 2017: PEN/Hemingvej nagrada za prvu knjigu beletristike. [34]
  • 2020: Vilcekova nagrada za kreativno obećanje u književnosti, Vilcekova fondacija.[1]
  • 2021: Ženska nagrada za beletristiku, u užem izboru za Skriveno carstvo. [35]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Yaa Gyasi”. Vilcek Foundation (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-02-03. 
  2. ^ a b v Maloney, Jennifer (26. 5. 2016). „Homegoing by Yaa Gyasi, Born in Ghana and Raised in the U.S.”. Wall Street Journal. ISSN 0099-9660. Pristupljeno 2. 12. 2016. 
  3. ^ Anderson-Maples, Joyce (2. 12. 2016). „UAH welcomes Yaa Gyasi, author of The New York Times best-selling book Homegoing”. The University of Alabama in Huntsville. Pristupljeno 2. 12. 2016. 
  4. ^ Haskin, Shelly (28. 8. 2016). „How an Alabama author's debut novel landed her on 'The Daily Show'”. AL.com. Pristupljeno 4. 12. 2016. 
  5. ^ a b v g Begley, Sarah (5. 6. 2016). „A 26-Year-old Looks to the Past for Her Literary Debut”. TIME.com. Arhivirano iz originala 26. 09. 2020. g. Pristupljeno 2. 12. 2016. 
  6. ^ a b v „Yaa Gyasi, author of Homegoing, 5 Under 35, 2016, National Book Foundation”. www.nationalbook.org. Arhivirano iz originala 3. 12. 2016. g. Pristupljeno 2. 12. 2016. 
  7. ^ a b v g d Wolfe, Eli (28. 6. 2016). „How Yaa Gyasi found her story in slavers' outpost”. San Francisco Chronicle. Pristupljeno 1. 3. 2017. 
  8. ^ „Debut novelist among winners of American Book Awards”. The Washington Times (na jeziku: engleski). Associated Press. 4. 8. 2017. ISSN 0190-8286. 
  9. ^ Alter, Alexandra (January 17, 2017), "Zadie Smith and Michael Chabon Among National Book Critics Circle Finalists", The New York Times.
  10. ^ a b „PEN/Hemingway Award for Debut Fiction”. PEN New England (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 15. 05. 2017. g. Pristupljeno 23. 4. 2017. 
  11. ^ „100 Notable Books of 2016”. The New York Times. 21. 11. 2016. ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2. 12. 2016. 
  12. ^ AAR African American Review.
  13. ^ "Yaa Gyasi", National Book Festival, Library of Congress.
  14. ^ Yaa Gyasi, "Inscape", Guernica, June 15, 2015.
  15. ^ "Yaa Gyasi: ‘I write a sentence. I delete it. I wonder if it’s too early for lunch’", The Guardian, October 28, 2017.
  16. ^ Gyasi, Yaa, "Leaving Gotham City", Granta 139: Best of Young American Novelists 3, April 25, 2017.
  17. ^ „Five books: The books that influenced Yaa Gyasi”. Penguin. 2016. Arhivirano iz originala 30. 1. 2018. g. Pristupljeno 1. 3. 2017. 
  18. ^ „30 Under 30 2017: Media”. Forbes (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-10-14. 
  19. ^ „Transcendent Kingdom by Yaa Gyasi”. www.penguin.com.au (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-10-27. 
  20. ^ „Transcendent Kingdom”. thankyoubookshop.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-10-27. 
  21. ^ Collins, Sara (2021-02-24). „Transcendent Kingdom by Yaa Gyasi review – a profound follow-up to Homegoing”. The Guardian (na jeziku: engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 2023-10-27. 
  22. ^ VanDenburgh, Barbara. „Review: Yaa Gyasi’s 'Transcendent Kingdom' a profound story of faith, addiction and loss”. USA TODAY (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-10-27. 
  23. ^ Grady, Constance (2020-09-09). „In the lovely new novel Transcendent Kingdom, a neuroscientist searches for the soul”. Vox (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-10-27. 
  24. ^ „Generational Trauma and Reconciliation in Transcendent Kingdom”. Chicago Review of Books (na jeziku: engleski). 2020-09-10. Pristupljeno 2023-10-27. 
  25. ^ Wilson, Jennifer (2020-11-06). „Yaa Gyasi Versus the Identity Trap”. The New Republic. ISSN 0028-6583. Pristupljeno 2023-10-27. 
  26. ^ Gyasi, Yaa (2015-06-15). „Inscape”. Guernica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-10-27. 
  27. ^ Gyasi, Yaa (2021-03-20). „White people, black authors are not your medicine”. the Guardian (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-21. 
  28. ^ Admin (16. 3. 2017). „National Book Critics Circle: National Book Critics Circle Announces 2016 Award Winners - Critical Mass Blog”. bookcritics.org. Arhivirano iz originala 17. 3. 2017. g. Pristupljeno 9. 2. 2019. 
  29. ^ „5 Under 35 2016”. National Book Foundation (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-05-15. 
  30. ^ „2017 American Book Awards announced” (na jeziku: engleski). Before Columbus Foundation. Arhivirano iz originala 9. 2. 2019. g. Pristupljeno 9. 2. 2019. 
  31. ^ Kellogg, Carolyn, and Michael Schaub (April 26, 2017), "Granta names 21 of the best young American novelists" Arhivirano septembar 24, 2019 na sajtu Wayback Machine, The Los Angeles Times.
  32. ^ "Granta’s list of the best young American novelists", The Guardian, April 26, 2017.
  33. ^ Onwuemezi, Natasha (April 26, 2017), "Granta reveals its Best of Young US Novelists 2017", The Bookseller.
  34. ^ Catan, Wayne (31. 5. 2017). „Interview with Yaa Gyasi, 2017 PEN/Hemingway Award Winner”. www.hemingwaysociety.org. The Hemingway Society. Pristupljeno 9. 2. 2019. 
  35. ^ Flood, Alison (2021-04-29). „Women's prize for fiction shortlist entirely first-time nominees”. the Guardian (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-04-29. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Vikicitat ima citate vezane za članak Ja Džasi.
Ja Džasi na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ја_Џаси&oldid=27067829”