Alvaro Kunjal
Alvaro Kunjal | |||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||
Datum rođenja | 10. novembar 1913. | ||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Koimbra (Portugalija), | ||||||||||||||||||
Datum smrti | 13. jun 2005.91 god.) ( | ||||||||||||||||||
Mesto smrti | Lisabon (Portugalija), | ||||||||||||||||||
Religija | nijedna (ateizam) | ||||||||||||||||||
Profesija | političar | ||||||||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||||||||
Politička stranka | Komunistička partija Portugalije | ||||||||||||||||||
|
Alvaro Bareirinjas Kunjal (port. Álvaro Barreirinhas Cunhal; 10. novembar 1913 — 13. jun 2005) bio je portugalski komunistički vođa. Bio je jedan od glavnih protivnika portugalske konzervativne vlade tzv. Nove države i sekretar KP Portugalije od 1961. do 1992. godine. Bio je jedan od najvećih pristalica SSSR-a od svih zapadnjačkih komunističkih vođa.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1913. godine u Koimbri, kao sin Avelina i Mersedes. Otac mu je kao advokat radio u mnogim mestima, na kraju došavši i u Lisabon. Alvaro je takođe studirao pravo, a kao mladić bio je i u sovjetskoj Rusiji.
Centralnom komitetu KP Portugalije priključio se 1936. u 22. godini. Naredne godine prvi put je bio uhapšen i bačen u zatvor. U zatvoru nije gubio vreme, nego je napisao diplomski rad na temu pobačaja i dobio diplomu iz prava. Među članovima komisije za odbranu rada bio je i budući premijer Marselo Kajetano. Od 1941. do 1949. delovao je ilegalno i postao je de fakto vođa partije.
Pre robijanja 1949. godine, nakratko je predavao na raznim ustanovama. Jedan od njegovih učenika bio je i Mario Soares, socijalistički vođa, budući predsednik Portugalije i Kunjalov veliki politički protivnik.
Od 1949. do 1960. bio je u zatvoru, odakle je pobegao. Naredne, 1961. godine, postao je treći glavni sekretar KPP budući da je njegov prethodnik umro u logoru za političke zatvorenike na Zelenortskim ostrvima. Podupro je invaziju Varšavskog pakta na Čehoslovačku 1968. godine.
Od 1961. do 1974, kada je izbila karanfilska revolucija, Kunjal je živeo u progonstvu u Moskvi. Nakon povratka u zemlju, bio je ministar u nekoliko privremenih postrevolucionarnih vlada. Postojale su i optužbe da KPP preko vojske želi doći na vlast. Zbog njegovog rivalstva sa Soaresom, posle revolucije nije stvorena ujedinjena levica. Podržao je državni udar avgusta 1991. u Sovjetskom Savezu. Na funkciju sekretara KPP dao je ostavku 1992. godine. Uprkos tome, i dalje je zadržao ugled u ortodoksnom krilu partije.
Priznao je da je kao Manuel Tijago napisao nekoliko romana.
Umro je u 92. godini, a na njegovoj sahrani učestvovalo je 500.000 ljudi.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- José Pacheco Pereira (1999). Álvaro Cunhal – Uma biografia política. Lisbon: Temas & Debates. ISBN 978-972-759-150-3.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]