Aleksandar A. Konstantinović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksandar Konstantinović
Komandant Kraljeve garde pukovnik Aleksandar Konstantinović (1898)
Lični podaci
Datum rođenja(1848-07-15)15. jul 1848.
Mesto rođenjaVršac, Austrijsko carstvo
Datum smrti1914.(1914-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (65/66 god.)
Porodica
RođaciAleksandar Konstantinović (otac)
Anka Obrenović (majka)
Katarina Konstantinović (sestra)
Jevrem Obrenović (deda)
Tomanija Obrenović (baba)
Vojna karijera
Vojska Vojska Kneževine Srbije
Vojska Kraljevine Srbije
Činpukovnik
JedinicaKraljeva garda
OdlikovanjaOrden Miloša Velikog
Orden Takovskog krsta
Orden knjaza Danila I

Aleksandar Konstantinović (Vrščani, 15. jul 18481914) je bio srpski gardijski pukovnik, komandant Kraljeve garde i unuk gospodar Jevrema Obrenovića.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Rođen je 15. jula 1848. godine u Vršcu, kao sin Aleksandra Konstantinovića i Anke Konstantinović (rođene Obrenović), kćerke gospodar Jevrema Obrenovića i Tomanije. Imao je i rođenu sestru Katarinu, koju je majka pokušala da uda za kneza Mihaila Obrenovića. Obe su se nalazile uz kneza Mihaila prilikom atentata u Košutnjaku 1868. godine, a Anka je tada smrtno ranjena.

Sestra Katarina se iste godine udala za generala Milivoja Petrovića Blaznavca i sa njim rodila sina Vojislava Blaznavca.[1]

Vojna služba[uredi | uredi izvor]

Od 1892. do 1900. godine, pukovnik Konstantinović je bio komandant Kraljeve garde Aleksandra I Obrenovića.[2]

U braku sa Milevom Ostojić iz Trsta, imao je sina kapetana Vladimira Konstantinovića i kćerku Nataliju Konstantinović (1882-1950), koja se udala za kneza Mirka Petrovića Njeguša, sina crnogorskog kralja Nikole I Petrovića. Imali su pet sinova: Stefana, Stanislava, Mihaila, Pavla i Emanuila.

Aleksandrov praunuk, odnosno Natalijin unuk, jeste Nikola Petrović Njegoš.

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Milivoje Blaznavac”. Vojnoobaveštajna agencija. 
  2. ^ „Matica srpska” (PDF).