Asurbanipalova biblioteka
Osnivanje | 7. vek pne |
---|---|
Lokacija | Niniva, prestonica Asirije |
Obim | preko 30.000 pločica ispisanih klinastim pismom[1] |
Asurbanipalova biblioteka je kraljevska biblioteka Asurbanipala, posljednjeg velikog kralja Novoasirskog kraljevstva. Riječ je kolekciji približno 25.000 glinenih pločica i fragmenata koji sadrže tekstove svih vrsta iz 7. vijeka p. n. e.[2] Među njih spada i Ep o Gilgamešu.[2][3] Zbog lošeg rukovanja izvornog materijala mnogi su tekstovi biblioteke nepopravljivo u neredu, što onemogućuje naučnicima razabiranje i rekonstrukciju mnogih izvornih tekstova, iako su neki preživjeli netaknuti. Materijali su pronađeni na arheološkom nalazištu Kounjik (tadašnja drevna Niniva) u sjevernoj Mesopotamiji. Nalazište je, inače, smješteno u današnjem Iraku. Stare persijske i armenske predaje upućuju na činjenicu da je Aleksandar Veliki, kad je vidio veliku biblioteku Asurbanipala u Ninivi, bio inspirisan da osnuje svoje vlastite biblioteke. Aleksandar je, međutim, umro prije negoli je uspio osnovati svoju biblioteku, ali je njegov prijatelj i nasljednik Ptolemej nadzirao osnivanje Aleksandrijske biblioteke — projekat iz kojeg će izrasti jedna od najpoznatijih biblioteka svijeta.
Biblioteka je arheološko otkriće koje se pripisuje Ostinu Henriju Lajardu. Većina pločica je odneta u Englesku i sada se nalaze u Britanskom muzeju.[2] Međutim, do prvog otkrića došlo je kasne 1849. u tzv. Jugozapadnoj palati, koja je bila Kraljevska palata kralja Senaheriba (705.-681. p. n. e.).[4] Tri godine kasnije, Hormuzd Rasam, Lajardov pomoćnik, otkrio je sličnu „biblioteku“ u palati kralja Asurbanipala (668.-627. p. n. e.), na suprotnoj strani nasipa. Nažalost, nije načinjen zapis o pronalasku, a ubrzo nakon transporta u Evropu, pločice su nepovratno međusobno pomiješane i sa pločicama s drugih nalaza. Stoga, danas je gotovo nemoguće rekonstruisati izvorni sadržaj svake od dve glavnih „biblioteka“.
Asurbanipal je uposlio učenjake i prepisivače koji su prepisali starije tekstove, uglavnom iz vavilonskih izvora. Fragmenti te kraljevske biblioteke uključuju kraljevske natpise, hronike, mitološke i religijske tekstove, ugovore, kraljevske potpore i uredbe, kraljevska pisma, i različite administrativne dokumente. Neki od spomenutih tekstova sadrže divinacije, znamenja, inkantacije i himne raznih bogova, dok se drugi odnose na medicinu, asrtonomiju i književnost. Ep o Gilgamešu, remek djelo drevnog vavilonskog pjesništva, pronađen je u biblioteki zajedno s Enuma Eliš, pričom o stvaranju, i mitom o Adapi, prvom čovjeku, i pričama poput Siromaha iz Nipura. Tekstovi su napisani klinastim pismom uglavnom na akadskom jeziku.
Ašurbanipalova biblioteka daje savremenim istoričarima informacije o ljudima drevnog Bliskog istoka. U svom Pregledu istorije, H. G. Vels naziva ovu biblioteku „najdragocenijim izvorom istorijske građe na svetu“.[5]
Materijali su pronađeni na arheološkom nalazištu Kodžunjik (drevna Niniva, glavni grad Asirije) u severnoj Mesopotamiji. Lokacija se nalazi u današnjem severnom Iraku, u okviru grada Mosula.[6][7]
Sadržaj[uredi | uredi izvor]
Ašurbanipal je bio poznat kao istrajan vojni komandant; međutim, bio je i priznati intelektualac koji je bio pismen, i strastveni sakupljač tekstova i tablica.[8] Prikupljajući tekstove za svoju biblioteku, pisao je gradovima i centrima učenja širom Mesopotamije, nalažući im da mu pošalju kopije svih dela napisanih u regionu.[9] Kao šegrt pisara savladao je akadski i sumerski jezik.[8] On je poslao pisare u svaki region Neoasirskog carstva da sakupljaju drevne tekstove. Angažovao je naučnike i pisare da kopiraju tekstove, uglavnom iz vavilonskih izvora.[6][7]
Ašurbanipal je koristio ratni plen kao sredstva za opskrbljivanje svoje biblioteke. Pošto je bio poznat po tome što je bio okrutan prema svojim neprijateljima, Ašurbanipal je mogao da koristi pretnje da bi došao do materijala iz Vavilonije i okolnih područja.[12] Ašurbanipalovo intenzivno interesovanje za prikupljanje proročkih tekstova bio je jedan od njegovih pokretačkih motiva za prikupljanje dela za svoju biblioteku. Njegov prvobitni motiv je možda bio da „osvoji rituale i zagonetke koji su bili od vitalnog značaja za održavanje njegove kraljevske moći“.[13]
Kraljevska biblioteka se sastoji od približno 30.000 tabli i ploča za pisanje, pri čemu je većina njih ozbiljno fragmentovana.[14] Mnoge od ovih ploča sadrže pečat da su pripadale njegovoj palati.[15] Iz konzervacije fragmenata može se zaključiti da je broj ploča koje su postojale u biblioteci u vreme uništenja bio blizu dve hiljade, a da se broj tabli za pisanje u biblioteci može postaviti na ukupno tri stotine.[14] Većina tabličnog korpusa (oko 6.000) obuhvatala je kolokvijalne kompozicije u vidu zakonodavstva, inostrane prepiske i angažmana, aristokratskih deklaracija i finansijskih pitanja.[14] Preostali tekstovi sadržavali su proricanja, predskazanja, zagonetke i himne raznim bogovima, dok su se drugi bavili medicinom, astronomijom i književnošću. Od svih ovih tekstova u biblioteci samo deset sadrži ekspresivna ritmička književna dela kao što su epovi i mitovi.[14]
Vavilonski tekstovi Asurbanipalovih biblioteka mogu se podeliti u dve različite grupe: književne kompozicije kao što su proricanje, verski, leksički, medicinski, matematički i istorijski tekstovi, kao i epovi i mitovi, s jedne strane, i pravni dokumenti sa jedne strane. Grupa pravnih dokumenata obuhvata pisma, ugovore i administrativne tekstove i sastoji se od 1128 vavilonskih ploča i fragmenata. U okviru grupe književnih sastava, od kojih je do sada klasifikovana 1331 ploča i fragment, gatački tekstovi se dalje mogu razlikovati između 759 tzv. bibliotečkih tekstova, kao što su tablice raznih serijala predznaka i njihovi komentari, i 636 takozvanih arhivskih tekstova, kao što su izveštaji o znamenjima, proročanstvima i slično.[16]
Ep o Gilgamešu, remek-delo drevne vavilonske poezije, pronađen je u biblioteci, kao i priča o stvaranju Enume Eliša, mit o Adapi, prvom čoveku, i priče kao što je Siromah iz Nipura.[17][18][19]
Ploče su često bile organizovane prema obliku: četvorostrane ploče su bile za finansijske transakcije, dok su okrugle tablice beležile poljoprivredne informacije. (U ovo doba, neki pisani dokumenti su takođe bili na drvetu, a drugi na voštanim pločama.) Table su bile odvojene u skladu sa svojim sadržaje i smeštene u različite prostorije: vlada, istorija, pravo, astronomija, geografija i tako dalje. Sadržaj je identifikovan obojenim oznakama ili kratkim pisanim opisima, a ponekad i „početkom”, ili prvih nekoliko reči koje su započinjale tekst.[3]
Ninivu je 612. p. n. e. uništila koalicija Vavilonaca, Skita i Medijaca, drevnog iranskog naroda. Veruje se da je tokom paljenja palate veliki požar opustošio biblioteku, zbog čega su se glinene klinaste ploče delimično ispečene.[18] Ovaj potencijalno destruktivan događaj pomogao je u očuvanju tableta. Kao i tekstovi na glinenim pločama, neki od tekstova su možda bili ispisani na voštanim pločama koje su zbog svoje organske prirode izgubljene.
Baza podataka o zbirkama Britanskog muzeja broji 30.943 „tableta“ u celoj bibliotečkoj kolekciji Ninive, a poverenici Muzeja predlažu izdavanje ažuriranog kataloga kao deo projekta Ašurbanipalove biblioteke.[20] Ako se oduzmu svi manji fragmenti koji zapravo pripadaju istom tekstu, verovatno je da je „biblioteka“ prvobitno obuhvatala oko 10.000 tekstova. Međutim, originalni bibliotečki dokumenti, koji bi uključivali kožne svitke, voštane ploče i možda papiruse, sadržali su možda mnogo širi spektar znanja od onog poznatog iz sačuvanih klinastih tekstova na glinenoj podlozi. Veliki deo Ašurbanipalovih biblioteka sastojao se od ploča za pisanje, a ne od glinenih ploča.[16]
Projekat Ašurbanipalove biblioteke[uredi | uredi izvor]
Stvoren u saradnji sa Univerzitetom u Mosulu i finansiran od strane Taunli grupe, Britanski muzej od 2002. godine sastavlja katalošku evidenciju artefakata iz Ašurbanipalove biblioteke. Cilj je da se biblioteka dokumentuje što je moguće detaljnije u tekstovima i slikama, uključujući transliteracije znakova, rukom nacrtane kopije, prevodi i visokokvalitetne digitalne slike. Projekat je sproveden u tri faze sa objavljenim rezultatima 2003, 2004. i 2014. Dr Jeanet K. Finke, koja je studirala antičke orijentalne studije, hetitologiju i egiptologiju na Univerzitetu u Hamburgu, bila je u velikoj meri uključena tokom prve dve faze. Tokom prve faze, Finke je sastavila autoritativan spisak od 3500 bibliotečkih tablica na vavilonskom pismu.[21] Tokom druge faze, Finke je takođe sastavila nekoliko astroloških tekstova iz Ninive. Treća faza je završena uz pomoć profesorke Rikel Borger, koja je preminula tokom izrade kataloga u decembru 2010. godine, te je ovaj poduhvat završen uz pomoć Endru Melon fondacije od 2009. do 2013. pod upravom Džona Tejlora. Tokom ove poslednje faze, biblioteka je proizvela digitalne slike visoke rezolucije svih bibliotečkih tabli. Svaka slika je kreirana pomoću 14 slika što omogućava virtuelnu dvodimenzionalnu predstavu trodimenzionalnih tableta. Slike su objavljene na veb stranici Klinaste digitalne bibliotečke inicijative i na sajtu Britanske muzejske zbirke.[21] Od 2020. godine, projekat se fokusirao na dva poduhvata: prvi se bavi rekonstruisanjem medicinskih tekstova iz katalogizovanih tableta, a drugi je projekat koji koristi zapisnike na dnu svake tablete da bi ekstrapolirao razmere i opseg kolekcija tableta.[22] Katalog se još uvek ažurira, što je omogućeno doprinosom materijala nekoliko saradnika i projekata uključujući: Državni arhiv Asirije, Projekat klinastih komentara, Digitalni korpus klinastih leksičkih tekstova i Kraljevski natpisi neoasirskog perioda.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ashurbanipal Library Project (phase 1) from the British Museum
- ^ a b v „Najpoznatije biblioteke antičkog sveta”. Novosti. Pristupljeno 18. 1. 2020.
- ^ a b Murray, Stuart A.P. (2009) The Library: An Illustrated History. Chicago, IL: Skyhorse Publishing (p. 9)
- ^ „Asirija: Niniva -zaboravljeni grad i neverovatne biblioteke”. Opušteno. Pristupljeno 18. 1. 2020.[mrtva veza]
- ^ Wells, H. G. (1961). The Outline of History: Volume 1. Doubleday. str. 177.
- ^ a b Polastron, Lucien X.: "Books On Fire: The Tumultuous Story Of The World's Great Libraries" 2007, pp. 2–3, Thames & Hudson Ltd, London
- ^ a b Menant, Joachim: "La bibliothèque du palais de Ninive" 1880, Paris: E. Leroux
- ^ a b Roaf, M. (1990). Cultural atlas of Mesopotamia and the ancient Near East. New York: Facts on File.
- ^ „Ashurbanipal”. World History Encyclopedia (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-10-28.
- ^ Luckenbill, Daniel David (1927). Ancient Records of Assyria and Babylonia (PDF). University of Chicago Press. str. 290—296.
- ^ „Rassam cylinder British Museum”. The British Museum (na jeziku: engleski).
- ^ "Assurbanipal's Library" Arhivirano 2012-07-24 na sajtu Wayback Machine, Knowledge and Power in the Neo-Assyrian Empire, British Museum
- ^ Fincke, Jeanette (2004). „The British Museum's Ashurbanipal Library Project”. Iraq, 66, Ninevah. 66: 55—60. S2CID 190727609. doi:10.1017/S0021088900001637.
- ^ a b v g Parpola, S. (1983). "Assyrian Library Records". Journal of Near Eastern Studies, 42(1), 1–29.
- ^ Taylor, Jonathan (25. 10. 2018). „A Library Fit for a King”. The British Museum.
- ^ a b Jeanette C., Fincke. "The British Museum's Ashurbanipal Library Project." Iraq, 2004, p. 55.
- ^ Jeanette C. Fincke (2003-12-05). „Nineveh Tablet Collection”. Fincke.uni-hd.de. Arhivirano iz originala 2011-12-29. g. Pristupljeno 2012-05-30.
- ^ a b Polastron, Lucien X.: "Books On Fire: The Tumultuous Story Of The World's Great Libraries" 2007, p. 3, Thames & Hudson Ltd, London
- ^ Menant, Joachim: "La bibliothèque du palais de Ninive" 1880, p. 33, Paris: E. Leroux, "Quels sont maintenant ces livres qui étaient recueillis et conservés avec tant de soin par les rois d'Assyrie dans ce précieux dépôt ? Nous y trouvons des livres sur l'histoire, la religion, les sciences naturelles, les mathématiques, l'astronomie, la grammaire, les lois et les coutumes; ..."
- ^ „Ashurbanipal Library Phase 1”. Britishmuseum.org. Pristupljeno 2012-05-30.
- ^ a b Taylor, Jon (2021-02-21), „The Ashurbanipal Library Project at the British Museum”, Law and (Dis)Order in the Ancient Near East, Penn State University Press, str. 291—296, ISBN 978-1-64602-120-8, doi:10.5325/j.ctv1g80975.27, Pristupljeno 2021-04-26
- ^ Taylor, Jon (2022), "History of the project", Ashurbanipal Library Project, The Ashurbanipal Library Project, Department of the Middle East, The British Museum, Great Russell Street, London WC1B 3DG, 2022. http://oracc.museum.upenn.edu/asbp/abouttheproject/historyoftheproject/. Retrieved 2023-03-21
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Johnson, Elmer D. (1965) A History of Libraries in the Western World. Scarecrow Press NY
- Casson, Lionel (2001). Libraries in the ancient world. New Haven: Yale University Press. ISBN 9780300088090.
- Ahmed, Sami Said (2018). Southern Mesopotamia in the time of Ashurbanipal. The Hague: Walter de Gruyter GmbH & Co KG. ISBN 978-3111033587.
- Albenda, Pauline (2014). „Thoughts on some images of King Ashurbanipal”. Nouvelles Assyriologiques Brèves et Utilitaires (4): 153—154.
- Bagg, Ariel (2016). „Where is the Public? A New Look at the Brutality Scenes in Neo-Assyrian Royal Inscriptions and Art”. Ur.: Battini, Laura. Making Pictures of War: Realia et Imaginaria in the Iconology of the Ancient Near East. Archaeopress Ancient Near Eastern Archaeology. Oxford: Archaeopress. ISBN 978-1784914035. doi:10.2307/j.ctvxrq18w.12.
- Bahrani, Zainab (2006). „Race and Ethnicity in Mesopotamian Antiquity”. World Archaeology. 38 (1): 48—59. JSTOR 40023594. S2CID 144093611. doi:10.1080/00438240500509843.
- Bartlett, W. B. (2015). The Story of the World: From Prehistory to the Present. Stroud: Amberley Publishing. ISBN 978-1445646992.
- Bauer, Susan Wise (2007). The History of the Ancient World: From the Earliest Accounts to the Fall of Rome. New York: W. W. Norton & Company. ISBN 978-0-393-05974-8.
- Bedford, Peter R. (2009). „The Neo-Assyrian Empire”. Ur.: Morris, Ian; Scheidel, Walter. The Dynamics of Ancient Empires: State Power from Assyria to Byzantium. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-537158-1.
- Binetti, Christopher Ronald (2016). A Better Place to Be: Republicanism as an Alternative to the Authoritism-Democracy Dichotomy (Teza). University of Maryland. doi:10.13016/M2J782.
- Brereton, Gareth (2018). Brereton, Gareth, ur. I am Ashurbanipal, king of the World, king of Assyria. London: Thames & Hudson. ISBN 978-0-500-48039-7.
- Carter, Elizabeth; Stolper, Matthew W. (1984). Elam: Surveys of Political History and Archaeology. Los Angeles: University of California Press. ISBN 978-0520099500.
- Chaliand, Gérard (2014). A Global History of War: From Assyria to the Twenty-First Century. Oakland: University of California Press. ISBN 978-0-520-28360-2.
- Cline, Eric H.; Graham, Mark W. (2011). Ancient Empires: From Mesopotamia to the Rise of Islam. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-88911-7.
- Dalley, Stephanie (2003). „The Hanging Gardens of Babylon?”. Herodotus and His World: Essays from a Conference in Memory of George Forrest. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0199253746.
- Delaunay, J. A. (1987). „AŠŠURBANIPAL”. Ur.: Yarshater, Ehsan. Encyclopædia Iranica, Volume II: Anāmaka–Āṯār al-Wozarāʾ. London and New York: Routledge & Kegan Paul. str. 805—806. ISBN 978-0-71009-110-9.
- Dick, Michael B. (2004). „"David's Rise to Power" and the Neo-Babylonian Succession Apologies”. David and Zion: Biblical Studies in Honor of J.J.M. Roberts. Winona Lake: Eisenbrauns. ISBN 978-1575060927.
- Dubovský, Peter (2009). „Ripping Open Pregnant Arabic Women: Reliefs in Room L of Ashurbanipal's North Palace”. Orientalia. 78 (3): 394—419. JSTOR 43077969.
- Elayi, Josette (2017). Sargon II, King of Assyria. Atlanta: Society of Biblical Literature Press. ISBN 978-1-62837-177-2.
- Evans, Sara (2018). When the Last Lion Roars: The Rise and Fall of the King of the Beasts. London: Bloomsbury. ISBN 978-1472916136.
- Finkel, Irving (2013). The Cyrus Cylinder: The Great Persian Edict from Babylon. New York: Bloomsbury Publishing. ISBN 978-1780760636.
- Frahm, Eckart (1999). „Kabale und Liebe: Die königliche Familie am Hof zu Ninive”. Von Babylon bis Jerusalem: Die Welt der altorientalischen Königsstädte. Reiss-Museum Mannheim.
- Frahm, Eckart (2014). „Family Matters: Psychohistorical Reflections on Sennacherib and His Times”. Ur.: Kalimi, Isaac; Richardson, Seth. Sennacherib at the Gates of Jerusalem: Story, History and Historiography. Leiden: BRILL. ISBN 978-9004265615.
- Frahm, Eckart (2017). „The Neo-Assyrian Period (ca. 1000–609 BCE)”. Ur.: E. Frahm. A Companion to Assyria. Hoboken: John Wiley & Sons. ISBN 978-1-444-33593-4.
- Gabriel, Richard A. (2012). Man and Wound in the Ancient World: A History of Military Medicine from Sumer to the Fall of Constantinople. Washington D.C.: Potomac Books. ISBN 978-1-59797-848-4.
- Gerardi, Pamela (1992). „The Arab Campaigns of Aššurbanipal: Scribal Reconstruction of the Past” (PDF). State Archives of Assyria Bulletin. 6 (2): 67—103.
- Hurowitz, Victor Avigdor (2010). „Name Midrashim and Word Plays on Names in Akkadian Historical Writings”. Ur.: Horowitz, Wayne; Gabbay, Uri; Vukosavović, Filip. A Woman of Valor: Jerusalem Ancient Near Eastern Studies in Honor of Joan Goodnick Westenholz. Madrid: Consejo Superior de Investigaciones Científicas. ISBN 978-84-00-09133-0.
- Johns, C. H. W. (1913). Ancient Babylonia. Cambridge: Cambridge University Press. str. 124. OCLC 1027304. „Shamash-shum-ukin.”
- Jursa, Michael (2007). „Die Söhne Kudurrus und die Herkunft der neubabylonischen Dynastie” [The Sons of Kudurru and the Origins of the New Babylonian Dynasty]. Revue d'assyriologie et d'archéologie orientale (na jeziku: German). 101 (1): 125—136. doi:10.3917/assy.101.0125.
- Kalimi, Isaac; Richardson, Seth (2014). „Sennacherib at the Gates of Jerusalem: Story, History and Historiography: An Introduction”. Ur.: Kalimi, Isaac; Richardson, Seth. Sennacherib at the Gates of Jerusalem: Story, History and Historiography. Leiden: Brill Publishers. ISBN 978-9004265615.
- Kertai, David (2013). „The Queens of the Neo-Assyrian Empire”. Altorientalische Forschungen. 40 (1): 108—124. S2CID 163392326. doi:10.1524/aof.2013.0006.
- Kertai, David (2020). „Libbali-sharrat in the Garden: An Assyrian Queen Holding Court”. Source: Notes in the History of Art. 39 (4): 209—218. S2CID 225090268. doi:10.1086/709188.
- Leick, Gwendolyn (2002). Mesopotamia: The Invention of the City. Penguin UK. ISBN 978-0141927114.
- Lipiński, Edward (2006). On the Skirts of Canaan in the Iron Age: Historical and Topographical Researches. Peeters Publishers. ISBN 978-9042917989.
- Lipschits, Oled (2005). The Fall and Rise of Jerusalem: Judah under Babylonian Rule. Winona Lake: Eisenbrauns. ISBN 978-1575060958.
- Lloyd, Alan B. (2001). „Necho I”. Ur.: Redford, Donald B. The Oxford Encyclopedia of Ancient Egypt, vol. II. Oxford: University Press.
- Luckenbill, Daniel David (1927). Ancient Records of Assyria and Babylonia Volume 2: Historical Records of Assyria From Sargon to the End. Chicago: University of Chicago Press. OCLC 926853184.
- Melville, Sarah C. (2011). „The Last Campaign: the Assyrian Way of War and the Collapse of the Empire”. Ur.: Lee, Wayne E. Warfare and Culture in World History. New York: New York University Press. ISBN 978-0814752784.
- Melville, Sarah C. (2012). „Zakutu (Naqi'a)”. The Encyclopedia of Ancient History. London: Wiley-Blackwell. OCLC 785860275.
- Na'aman, Nadav (1991). „Chronology and History in the Late Assyrian Empire (631–619 B.C.)”. Zeitschrift für Assyriologie. 81 (1–2): 243—267. S2CID 159785150. doi:10.1515/zava.1991.81.1-2.243.
- Nardo, Don (2012). Babylonian Mythology. Greenhaven Publishing. ASIN B00MMP7YC8.
- Novotny, Jamie; Singletary, Jennifer (2009). „Family Ties: Assurbanipal's Family Revisited”. Studia Orientalia Electronica. 106: 167—177.
- Novotny, Jamie (2018). „Ashurbanipal's campaigns”. Ur.: Brereton, Gareth. I am Ashurbanipal, king of the World, king of Assyria. London: Thames & Hudson. ISBN 978-0-500-48039-7.
- Parker, Bradley J. (2011). „The Construction and Performance of Kingship in the Neo-Assyrian Empire”. Journal of Anthropological Research. 67 (3): 357—386. JSTOR 41303323. S2CID 145597598. doi:10.3998/jar.0521004.0067.303.
- Price, Robert M. (2001). Nameless Cults: The Cthulhu Mythos Fiction of Robert E. Howard. Ann Arbor: Chaosium. ISBN 978-1568821306.
- Quentin, A. (1895). „INSCRIPTION INÉDITE DU ROI ASSURBANIPAL: COPIÉE AU MUSÉE BRITANNIQUE LE 24 AVRIL 1886”. Revue Biblique (na jeziku: French). 4 (4): 553—562. JSTOR 44100170.
- Radner, Karen (2003). „The Trials of Esarhaddon: The Conspiracy of 670 BC”. ISIMU: Revista sobre Oriente Próximo y Egipto en la antigüedad. Universidad Autónoma de Madrid. 6: 165—183.
- Razmjou, Shahrokh (2018). „Propaganda and symbolism: Representations of the Elamites at the time of Ashurbanipal”. Ur.: Álvarez-Mon, Javier; Basello, Pietro; Wicks, Yasmina. The Elamite World. Oxford: Routledge. ISBN 978-1-138-99989-3.
- Reade, J. E. (1970). „The Accession of Sinsharishkun”. Journal of Cuneiform Studies. 23 (1): 1—9. JSTOR 1359277. S2CID 159764447. doi:10.2307/1359277.
- Reade, J. E. (1998). „Assyrian eponyms, kings and pretenders, 648–605 BC”. Orientalia (NOVA Series). 67 (2): 255—265. JSTOR 43076393.
- Reade, J. E. (2018). „Nineveh Rediscovered”. Ur.: Brereton, Gareth. I am Ashurbanipal, king of the World, king of Assyria. London: Thames & Hudson. ISBN 978-0-500-48039-7.
- Rosa, Maria de Fátima (2019). „The legend of Sardanapalus: From ancient Assyria to European stages and screens”. Ur.: Ming Kong, Mário S.; do Rosário Monteiro, Maria; Pereira Neto, Maria João. Intelligence, Creativity and Fantasy. London: CRC Press. ISBN 978-0-367-27719-2.
- Russell, John Malcolm (1991). Sennacherib's "Palace Without Rival" at Nineveh. Chicago: The University of Chicago Press. ISBN 0-226-73175-8.
- Scurlock, JoAnn (2013). „Images of Tammuz: The Intersection of Death, Divinity, and Royal Authority in Ancient Mesopotamia”. Ur.: Hill, Jane A.; Jones, Philip; Morales, Antonio J. Experiencing Power, Generating Authority: Cosmos, Politics, and the Ideology of Kingship in Ancient Egypt and Mesopotamia. Philadelphia: University of Pennsylvania Press. ISBN 978-1-934536-64-3.
- Simons, Geoff (1996). Iraq: From Sumer to Saddam (2nd izd.). New York: MacMillan Press. ISBN 978-0-333-65169-8.
- Stolper, Matthew W.; André-Salvini, Béatrice (1992). „The Written Record”. Ur.: O. Harper, Prudence; Aruz, Joan; Tallon, Françoise. The Royal City of Susa: Ancient Near Eastern Treasures in the Louvre. New York: The Metropolitan Museum of Art. ISBN 0-87099-651-7.
- Spalinger, Anthony (1976). „Psammetichus, King of Egypt: I”. Journal of the American Research Center in Egypt. 13: 133—147. JSTOR 40001126. doi:10.2307/40001126.
- Svärd, Saana (2015). „Changes in Neo-Assyrian Queenship”. State Archives of Assyria Bulletin. XXI: 157—171.
- Tallqvist, Knut Leonard (1914). Assyrian Personal Names (PDF). Leipzig: August Pries. OCLC 6057301.
- Teppo, Saana (2005). Women and their Agency in the Neo-Assyrian Empire (PDF) (Teza). University of Helsinki.
- Teppo, Saana (2007). „Agency and the Neo-Assyrian Women of the Palace”. Studia Orientalia Electronica. 101: 381—420.
- Tetlow, Elisabeth Meier (2004). Women, Crime and Punishment in Ancient Law and Society: Volume 1: The Ancient Near East. New York: Continuum. ISBN 0-8264-1628-4.
- Trolle Larsen, Mogens (2017). „The Archaeological Exploration of Assyria”. Ur.: E. Frahm. A Companion to Assyria. Hoboken: John Wiley & Sons. ISBN 978-1118325247.
- Van De Mieroop, Marc (2016). A History of the Ancient Near East (3rd izd.). Oxford: Wiley Blackwell.
- Wallis Budge, E. A. (2014). A History of Ethiopia: Volume I: Nubia and Abyssinia. Oxford: Routledge. ISBN 978-1-138-79155-8.
- Zaia, Shana (2019). „My Brother's Keeper: Assurbanipal versus Šamaš-šuma-ukīn” (PDF). Journal of Ancient Near Eastern History. 6 (1): 19—52. S2CID 165318561. doi:10.1515/janeh-2018-2001. hdl:10138/303983 .
Web sources
- „Ashurbanipal”. Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 28. 11. 2019.
- „Assurbanipal Abluting Harpies”. The Israel Museum, Jerusalem. Pristupljeno 5. 12. 2019.
- Bond, Sarah E. (5. 12. 2018). „Stories of an Assyrian King and What Became of His Empire”. Hyperallergic. Pristupljeno 24. 2. 2022.
- Fernandez, Elizabeth (31. 12. 1987). „Statue of Assyrian king in skirt stirs controversy”. The Telegraph. Pristupljeno 5. 12. 2019.
- Pitts, Russ (27. 6. 2013). „Knowing history: Behind Civ 5's Brave New World”. Polygon. Pristupljeno 5. 12. 2019.
External links[uredi | uredi izvor]
- BBC audio file. In our time discussion programme. 45 minutes.