Атлас облака (roman)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Atlas oblaka
Korice knjige srpskog izdanja
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovCloud Atlas
AutorDejvid Mičel
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski jezik
Žanr / vrsta delanaučna fantastika, drama
Izdavanje
Datum2004.
Broj stranica544
Klasifikacija
ISBN?0-340-82277-5

Atlas oblaka (eng. Cloud Atlas) je treći roman britanskog autora Dejvida Mičela iz 2004. godine. Sastoji se od šest različitih, ali povezanih priča koje se dešavaju u rasponu od 19. veka do neke daleke postapokaliptične budućnosti. Sem što je u Engleskoj proglašena za knjigu godine osvojila je i više prestižnih nagrada u svetu, kao što su Bukerova nagrada, Nebula i Artur Klark priznanje.[1]

Roman kombinuje metafikciju, istoriju i naučnu fantastiku koje povezuju priče iz Tihog okeana i Havaja sa dalekom postapokaliptičnom budućnošću. Naslov je inspirisan istoimenim muzičkim delom japanskog kompozitora Tošija Ičijanagija.

Sažetak[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Knjiga hronološki prati šest priča koje se nastavljaju do glavne šeste priče. Prvih pet priča se prekidaju u ključnom trenutku, da bi se nakon šeste priče rešile i ostale samo obrnutim hronološkim redom.[2]

Radnja i smisao knjige ukazuju kako je sve na svetu povezano i kako postupci i odluke pojedinca mogu da promene svet.[3]

Pacifički dnevnik Adama Evinga (1. deo)[uredi | uredi izvor]

Prva priča počinje na ostrvima Čatam u blizini Novog Zelanda sredinom 19. veka gde advokat Adam Eving poreklom iz San Franciska čeka popravku svog broda, radnja se dešava za vreme zlatne groznice u Kaliforniji. Dok je čekao opravku broda Eving se penje na brdo Tor i upada u krater. Nakon polaska broda doktor Gas koji je ujedno i jedini Evingov prijatelj na brodu sanira povrede nastale padom u krater. Eving na brodu upoznaje i roba Autua, koji pripada Moriori narodu, zadnjeg od svog naroda koji su istrebili Maori i spašava ga sigurne smrti, da bi se pokazalo da je rob bio odličan moreplovac koji im pomaže tokom puta do Havaja.

Pisma iz Zedelgema (1. deo)[uredi | uredi izvor]

Radnja sledeće priče je smeštena u Zedelgem u Belgiji, mesto u blizini Briža tokom 1931. godine. Ispričana je u obliku pisama mladog engeskog muzičara Roberta Frobišera, biseksualca koja upućuje svom ljubavniku Rufusu Siksmitu nakon što je Robert doputovao u Zedelhem da bi bio prepisivač poznatom kompozitoru Vivijanu Ersu koji je skoro slep i umire od sifilisa. Robert ubrzo komponuje novu kompoziciju pod nazivom Ptica smrti, čiju je osnovu dobio na poklon od Ersa i počinje da je izvodi u Krakovu. Robert u Ersovim starim knjigama nalazi prvi deo knjige Pacifičkog dnevnika Adama Evinga kojom je zaintrigiran i pita svog ljubavnika da li bi mogao da mu nađe drugi deo knjige kako bi je pročitao do kraja. Pred kraj leta Jokasta, Ersova žena se zahvaljuje Robertu što je vratio Vivijanu njegovu muziku, nakon čega Robert odlučuje da ostane kod Vivijana do sledećeg leta.

Poluživoti: Prvi slučaj Luize Rej (1. deo)[uredi | uredi izvor]

Treći deo priče je napisan u obliku trilera gde je radnja smeštena u izmišljeni grad Buenas Jerbas u Kaliforniji. Priča je smeštena u 1975. godinu i prati Luizu Rej, mladu novinarku. Ona jednog dana u liftu koji se pokvario upoznaje Rufusa Siksmita kome priča o svom pokojnom ocu, nepotkupljivom policajcu koji kasnije postaje ratni dopisnik. Kasnije Rufus deli svoju brigu sa Luizom vezanu za nuklearnu elektranu Hidra za koju joj objašnjava da nije bezbedna nakon čega izvršava samoubistvo. Luiza ne veruje u ovu verziju priče i misli da su finansijeri koji stoje iza elektrane Hidra ubili Rufusa i iscenirali samoubistvo. U Rufusovoj hotelsoj sobi Luiza nalazi Robertova pisma, a jedan radnik elektrane joj daje kopiju Rufusovog izveštaja o propustima u radu elektrane. Ona svoja otkrića ne uspeva da prijavi pošto je plaćeni ubica angažovan od strane Hidre u jurnjavi kolima izgurava sa mosta.

Jezive muke Timotija Kavendiša (1. deo)[uredi | uredi izvor]

Ova priča je u suprotnosti sa prethodnom što se žanra tiče i ima komičnih elemenata. Smeštena je u današnje vreme u Britaniji i prati priču Timotija Kavediša, 65-godišnjeg pod izdavača knjiga koji beži od braće svog klijenta, gangstera čiju je knjigu izdao usled nekih neslaganja sa njima oko finansija. Timoti se i ovaj put kao i mnogo puta pre toga kad upadne u nevolju i dugove obraća svom bogatom rođenom bratu koji to više ne želi da sluša. Na prevaru daje papire Timotiju da potpiše, gde mu kaže da se prijavljuje u hotel gde može da ostane dok se stvari ne reše, ali Timoti ustvari potpisuje papire za starački dom za ljude sa posebnim potrebama iz koga ne može da ode bez saglasnosti brata. Kada shvati da je tamo smešten na neodređeno vreme bez mogućnosti da ode i bez komunikacije sa spoljnim svetom on pokušava beg, ali ga zaustavljaju i zatvaraju opet. Dok se navikava na novo okruženje i smišlja način da pobegne čita knjige i naila zi na delo Poluživoti: Prvi slučaj Luize Rej. Jednog dana doživljava moždani udar, čime se završava poglavlje.

Orison Somni 451 (1. deo)[uredi | uredi izvor]

Peta priča je smeštena u distopijsku futurističku izmišljenu državu Nea So Kopros u Koreji. Odrađena je u formi intervjua koji na diktafon beleži Sonmi 451, radnica, fabrikant u najpoznatijem restoranu brze hrane nakon njenog hapšenja i suđenja. Ona otkriva da su svi radnici tu klonovi i služe kao jeftina radna snaga i da posle penzionisanja ne odlaze na odmor na Havaje kako su im pričali, već ih pretvaraju u smesu zvanu sapun. Tada se ona priključuje pokretu otpora, a u sceni kada gleda Jezive muke Timotija Kavendiša jedan od ljudi iz pokreta otpora je obaveštava da su vlasti naredile da Sonmi bude ubijena.

Slošin prelaz i šta je posle bilo[uredi | uredi izvor]

Šeta priča je centralna priča i ona je jedina koja nije prekinuta već je ispričana do kraja. Priča prati Zakrija, starca koji uz logorsku vatru priča priču deci iz svoje mladosti. Priča kako je živeo u postapokaliptičnom periodu na Velikom ostrvu Havaji i kako je njegov narod iz doline koji su sačinjavali većinom farmeri terorisalo pleme Kone, kanibali i robovlasnici. On oseća moralnu odgovornost i delom sebe krivi za očevu smrt i kidnapovanje brata dok su bili deca. Zakrijevo pleme idealizuje boginju zvanu Sonmi koja je živela na zemlji pre pada civilizacije. Veliko ostrvo povremeno posećuju Vidoviti, dugovečni narod koji ima sofisticiranu opremu i lekove, kao i mngo informacija o planeti pre pada civilizacije. Oni obilaze svet i skupljaju i dokumentuju saznanja i informacije o raznim ljudima i rasama koje su preživele. Kada Kone opet napadnu Zakrijev narod i zauzmu njihovu teritoriju ranjavaju ga, ali uspeva da pobegne i Vidoviti ga izleče. Priča se završava kad se Zakrijev sin priseća neverovatnih priča svog oca i njegovu kopiju Sonminog orisona koji često gleda iako ne razume njen jezik.

Orison Somni 451 (2. deo)[uredi | uredi izvor]

Pobunjenički antivladin pokret zvani Unija vodi prerušenu Sonmi na brod gde ona vidi da penzionisane fabrikante koji navodno odlaze na Havaje ustvari ubijaju i od njih prave smesu zvanu sapun, glavni izvor hrane fabrikanata. Ona zatim piše abolicionističku deklaraciju koja poziva radnu snagu koja drži korporativnu vladu na vlasti na pobunu. U deklaraciji ona povezuje teme pohlepe i ugnjetavanja koje u svom dnevniku spominje Adam Eving.

Jezive muke Timotija Kavendiša (2. deo)[uredi | uredi izvor]

Nakon što se oporavio od moždanog udara Kevendiš u domu upoznaje manju grupu štićenika koja je tu isto zatvorena na silu i svi oni imaju želju da pobegnu odatle. Na kraju uspevaju da realizuju plan i kolima beže iz doma i odlaze u pab da proslave bekstvo. Kevendiš ubrzo saznaje da zbog spleta okolnosti može da se vrati svom normalnom životu i počinje da razmišlja o tome da svoje nedavne avanture pretvori u filmski scenario.

Poluživoti: Prvi slučaj Luize Rej (2. deo)[uredi | uredi izvor]

Luiza nakon pada sa mosta uspeva da pobegne iz auta koji tone, ali gubi Rufusov izveštaj koji ostaje u autu. Ubrzo saznaje da je avion u kome je bio Isak, radnik elektrane koji joj je dao izveštaj srušen. Ubrzo Hidra kupuje novinsku agenciju u kojoj je radila Luiza i otpuštaju je. Upornošću i sticajem spleta srećnih okolnosti ona dobija kopiju Rufusovog izveštaja i razotkriva finansijere korumpirane korporacije.

Pisma iz Zedelgema (2. deo)[uredi | uredi izvor]

Robert nastavlja saradnju sa Ersom dok razvija i piše sopstveni sekstet pod nazivom Atlas oblaka i zaljubljuje se u Ersovu i Jokastinu ćerku Evu. Ers ga forsira da završi kompoziciju kako bi mogao da ga prevari i sve zasluge pripiše sebi, ali on posle burnih događaja ubrzo odlazi u jedan hotel u blizini gde shvata da ne može da bude sa Evom i da je pored toga njegova kompozicija završena, nakon čega gubi smisao života i izvršava samoubisto u kadi hotela. Pre toga je poslao poslednje pismo Rufusu, kao i njegov sekstet i pacifički dnevnik Adama Evinga.

Pacifički dnevnik Adama Evinga (2. deo)[uredi | uredi izvor]

Eving se tokom putovanja razboli i u poslednjem trenutku shvata kako ga njegov prijatelj doktor Gas truje lekovima kako bi ukrao njegovu imovinu. Autua mu uzvraća uslugu i sad spašava on njega, nakon čega mu se pridružuje u njegovom abolicionističkom pokretu. U zaključku sopstvene knjige Eving iznosi svoja zapažanja i mišljenja i navodi da istorijom upravljaju opaka dela i vrline podstaknutih verom.

Filmska ekranizacija[uredi | uredi izvor]

Po knjizi je 2012. godine snimljen istoimeni film u režiji Toma Tikvera, Endija i Lane Vačovski. Pored ostalih u filmu igraju i Tom Henks, Hali Beri, Hju Grant i Hjugo Viving.[4]


Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]