Bela Bartok

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bela Bartok
Bela Bartok, 1927.
Lični podaci
Puno imeBela Viktor Janoš Bartok
Datum rođenja(1881-03-25)25. mart 1881.
Mesto rođenjaVeliki Semikluš, Austrougarska
Datum smrti26. septembar 1945.(1945-09-26) (64 god.)
Mesto smrtiNjujork, SAD
Kompozitorski rad
Period1890–1945
Uticaji odnemački klasicizam i romantizam

Bela Viktor Janoš Bartok (mađ. Béla Viktor János Bartók; Veliki Semikluš, 25. mart 1881Njujork, 26. septembar 1945) je bio mađarski kompozitor, pijanista i etnomuzikolog. [1]Za Bartoka se kaže da je jedan on najeminentnijih kompozitora dvadesetog veka. Jedan je od osnivača etnomuzikologije, antropologije i etnografije u muzici. Radio je kao profesor na Muzičkoj Akademiji Franca Lista, a istovremeno bio strastveni kolekcionar folk muzike iz zemalja Centralne Evrope. Njegov doprinos nije značajan samo za mađarsku ili evropsku istoriju muzike, već se njegov značaj ogleda univerzalno od epohalne važnosti.[2]

Poreklom iz muzičke porodice: njegov otac, Bela Bartok je bio bivši direktor gradske škole, pijanista i svirao je u violončelo u orkestrima, čak se bavio i komponovanjem; njegova majka ga je podučavala, a istovremeno bila vrlo dobra pijanistkinja. Njegov stil je imao odlučujuću ulogu u razvoju nemačkog klasicizma i romantizma, a njegov uzor je bio Brams. Uz podršku i pomoć Zoltana Kodalja, intenzivno se bavio istraživanjem narodne muzike, kako mađarske, tako i drugih naroda.[3][1]

Pod uticajem Lista i R. Štrausa a zatim i Debisija oduševljeno je prihvatio folklornu muziku. Taj uticaj je bio odlučujući za njegovu estetiku. Uspešno je ostvario sintezu između narodne muzike i učenog stila. Pošto je dospeo do preterane apstraktnosti, vratio se, pri kraju života, romantičarskom postupku kome ima da zahvali za svoje velike uspehe. Njegov opus obuhvata mnoga dela raznovrsnih žanrova i oblika, iz kojih se izdvaja opera Zamak kneza Mudrofuza.

Godine 1940. zbog rata napušta svoj dom[1] na duži period i predavao je na Univerzitetu na Hardvaru u SAD, predmet mađarske muzike. Uprkos želji da se vrati u rodnu zemlju, umire 26. septembra 1945. godine, sa 64 godine, od leukemije, u Njujorku. Posthumno je nagrađen Košut nagradom 1948. godine. Biografiju Bele Bartoka je napisao njegov sin inženjer, Bela Bartok mlađi.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bela Bartok je rođen 25. marta 1881. godine, u malom banatskom gradu, Velikom Semiklušu (danas u Rumuniji, tada u Austrougarskoj. Bartok je odrastao u etnološko i kulturološko različitoj sredini. Njegov otac je sebe i svoju porodicu smatrao potpuno mađarskom, jer je sa njegove strane Bartok porodica bila nižeg plemićkog porekla iz okruga Borsod. Bartokovoj majci je maternji jezik bio nemački, ali je imala pojedine rodbinske veze sa strane Mađara, Poljaka i Slovaka.

Kao veoma mali, Bela je pokazao zavidan muzički talenat: prema rečima njegove majke, on je mogao da razlikuje različite ritmove koje je ona svirala na klaviru pre nego što je uspeo da sastavlja pune rečenice. Sa četiri godine, znao je da svira četrdesetak jednostavnijih komada na klaviru, te ga je njegova majka zvanično počela podučavati iduće godine.[4]

Bela je bio sitno i bolešljivo dete, te je sa manje od pet godina patio od par ekcema. Godine 1888, kada je Bela bio sedmogodišnjak, njegov otac, direktor poljoprivredne škole, je iznenadno umro. Belina majka je odvela njega i njegovu sestru, Eržebet, da žive u Nađsulušu (danas Vinogradivu, Ukrajina) i Požonju, (danas Bratislavu, Slovačka). Tamo je Bela sa 11 godina imao prvi nastup koji je bio dobro prihvaćen od strane publike. Između ostalog, tamo je svirao svoju prvu komponovanu kompoziciju, koje je napisao dve godine ranije. Reč je o kraćem komadu pod nazivom Tok Dunava. Ubrzo nakon toga, Laslo Erkel ga je uzeo za svog učenika.

Bio je član Mađarske akademije. Studirao je od 1892. do 1896. u Bratislavi (tada Požunu), kod Lasla Erkela, a od 1899. na Muzičkoj akademiji u Budimpešti. Po ugledu na Johanesa Bramsa, počeo je sa komponovanjem, da bi se sa Zoltanom Kodaljem okrenuo narodnoj muzici. 1940. godine se preselio u SAD gde je umro u nemaštini i bolesti.[5] Najznačajnija dela su mu tri koncerta za klavir, violinski koncert, tri gudačka kvarteta, koncert za violu i orkestar (po mnogima najlepši violski koncert, inače Bartokovo poslednje delo) itd.

Porodični život[uredi | uredi izvor]

Godine 1909, sa 28 godina, Bartok se oženio Martom Cejgler (1893–1967), kada je ona imala tek 16 godina. Njihov sin, Bela III, se rodio 22. avgusta 1910. godine. Nakon približno 15 godina braka, razišli su se u junu 1923. godine.

Dva meseca kasnije, oženio se Ditom Pastori (1903–1982), studentkinjom klavira, deset dana nakon što je zaprosio. Tada je ona imala 19, a on 42 godine. Sa njom je dobio sina Petra, koji je rođen 1924.[6]

Statue i biste[uredi | uredi izvor]

Bartokova statua u Maku, Mađarska.
  • Bartokova statua stoji u Briselu, u Belgiji, blizu glavne železničke stanice na jednom javnom trgu, Spanjeplein-Place d'Espagne
  • Statua stoji na Malvern Kurtu, na samom jugu Južnog Kensingtona u podzemnoj železnici i na tačno na mestu gde je stajao dok je nastupao u Londonu.[7]
  • Statua je postavljena ispred kuće u kojoj je Bartok proveo poslednjih osam godina u Mađarskoj, koja je danas pretvorena u memorijalnu kuću Bele Bartoka.
  • Bista Bartoka je postavljena na mesto ispred kuće gde je umro, u Njujorku.
  • Njegova bista se nalazi i ispred prednjeg dvorišta Državnog konzervatorijuma u Ankari, u Turskoj.
  • Bartokova statua koju je izvajao Imre Varga, stoji na obali reke Sene, na javnom parku, na Trgu Bele Bartoka, u Parizu.[8]

Dela[uredi | uredi izvor]

Muzika za klavir[uredi | uredi izvor]

  • Velika fantazija za klavir, 1897.
  • Allegro barbaro, 1911.
  • Mikrokozma, 1932-1939.

Kamerna muzika[uredi | uredi izvor]

  • Gudački kvartet br. 1, 1909.
  • Gudački kvartet br. 2, 1917.
  • Gudački kvartet br. 3, 1927.
  • Gudački kvartet br. 4, 1928.
  • Gudački kvartet br. 5, 1934.
  • Gudački kvartet br. 6, 1939.
  • Kontrast za klarinet, violinu i klavir, 1938.

Muzika za orkestar[uredi | uredi izvor]

  • Skerco za orkestar, 1901.
  • Simfonija „Košut“, 1903.
  • Četiri komada za orkestar, 1921.
  • Muzika za gudače, udaraljke i čelo 1936.
  • Koncert za orkestar, 1943.

Koncertna muzika[uredi | uredi izvor]

  • Rapsodija za klavir i orkestar, 1904.
  • Skerco za klavir i orkestar - Burleska, 1904.
  • Koncert za klavir i orkestar br. 1, 1926.
  • Koncert za klavir i orkestar br. 2, 1931.
  • Koncert za klavir i orkestar br. 3, 1945.
  • Koncert za violinu i orkestar br. 1, 1908.
  • Koncert za violinu i orkestar br. 2, 1938.
  • Koncert za violu i orkestar

Balet[uredi | uredi izvor]

  • Čudesni mandarinski, balet-pantomima, 1927.
  • Drveni princ

Opera[uredi | uredi izvor]

  • Zamak kneza Mudrofuza

Ostalo[uredi | uredi izvor]

  • veliki broj raznovrsnih narodnih pesama i igara različitog porekla

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 111. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ Gillies 2001.
  3. ^ . Pristupljeno 23. avgusta 2014.
  4. ^ Bela Bartok - biografija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. april 2007), Džun od Tota, bartokcds.com. Pristupljeno 23. avgusta 2014.
  5. ^ Artist Biography - Béla Bartók(Biografija umetnika - Bela Bartok), Majkl Rodman, allmusic.com. Pristupljeno 23. avgusta 2014.
  6. ^ Bela Bartok Dies In Hospital Here (Bela Bartok umire ovde, u bolnici), Njujork tajms, 27. septembar 1945. Pristupljeno 23. avgusta 2014.
  7. ^ Vidi Belu Bartoka, tiredoflondontiredoflife.com, 8. oktobar 2012. Pristupljeno 23. avgusta 2014.
  8. ^ Trg Bele Bartoka u Parizu, eutouring.com. Pristupljeno 23. avgusta 2014.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 111. ISBN 86-331-2075-5. 
  • Antokoletz, Elliott. 1984. The Music of Béla Bartók: A Study of Tonality and Progression in Twentieth-Century Music. Berkeley and Los Angeles: University of California Press. ISBN 978-0-520-04604-7.
  • Babbitt, Milton (1949). „The String Quartets of Bartók”. The Musical Quarterly. 35 (3): 377—385. JSTOR 739623. doi:10.1093/mq/XXXV.3.377. . Reprinted in Stephen Peles, ur. (2003). The Collected Essays of Milton Babbitt. Princeton: Princeton University Press. ISBN 978-0-691-08966-9. 
  • Bartók, Béla. 1948. Levelek, fényképek, kéziratok, kották. [Letters, photographs, manuscripts, scores], ed. János Demény, 2 vols. A Muvészeti Tanács könyvei, 1.–2. sz. Budapest: Magyar Muvészeti Tanács. English edition, as Béla Bartók: Letters, translated by Péter Balabán and István Farkas; translation revised by Elisabeth West and Colin Mason (London: Faber and Faber Ltd.; New York: St. Martin's Press, 1971). ISBN 978-0-571-09638-1
  • Bartók, Béla. 1976. Essays, selected and edited by Benjamin Suchoff. The New York Bartók Archive Studies in Musicology, No. 8. London: Faber & Faber; New York: St. Martin's Press. ISBN 978-0-571-10120-7.
  • Bartók, Béla. 2018. Romanian Folk Dances (Sheet music), London: Chester Music .
  • Bartók: Complete Works. Decca Records. 2016. OCLC 945742125. 
  • Botstein, Leon. [n.d.] "Modernism", Grove Music Online, ed. L. Macy (Accessed 29 April 2008), (subscription access).
  • Chalmers, Kenneth. 1995. Béla Bartók. 20th-Century Composers. London: Phaidon Press. ISBN 978-0-7148-3164-0 (pbk).
  • Citron, Pierre (1963). Bartok. (na jeziku: engleski). Paris: Editions du Seuil. OCLC 1577771. 
  • Cohn, Richard, 1988. "Inversional Symmetry and Transpositional Combination in Bartók." Music Theory Spectrum 10:19–42.
  • Cooper, David. 2015. Béla Bartók. New Haven and London: Yale University Press. ISBN 978-0-300-21307-2.
  • de Toth, June (1999). „Béla Bartók: A Biography”. Béla Bartók: Solo Piano Works (liner notes). Béla Bartók. Eroica Classical Recordings. OCLC 29737219. JDT 3136. Arhivirano iz originala 8. 4. 2007. g. Pristupljeno 14. 4. 2007. 
  • Dicaire, David. 2010. The Early Years of Folk Music: Fifty Founders of the Tradition. Jefferson, N.C.: McFarland. ISBN 978-0-7864-5737-3.
  • Dille, Denijs. 1990. Béla Bartók: Regard sur le Passé. (French, no English version available). Namur: Presses universitaires de Namur. ISBN 978-2-87037-168-8.
  • Einstein, Alfred. 1947. Music in the Romantic Era. New York: W. W. Norton.
  • Fisk, Josiah (ed.). 1997. Composers on Music: Eight Centuries of Writings: A New and Expanded Revision of Morgenstern's Classic Anthology. Boston: Northeastern University Press. ISBN 978-1-55553-279-6.
  • Gagné, Nicole V. 2012. Historical Dictionary of Modern and Contemporary Classical Music. Historical Dictionaries of Literature and the Arts. Lanham, Maryland: Scarecrow Press. ISBN 978-0-8108-6765-9.
  • Getting, Peter. 2020. Zomieral s pocitom, že jeho práca bola daromná. Našťastie nebula. Bartók zanechal monumentálne dielo. SME.sk (accessed 9 May 2020).
  • Gillies, Malcolm (ed.). 1990. Bartók Remembered. London: Faber. ISBN 978-0-571-14243-9 (cased) ISBN 978-0-571-14244-6 (pbk).
  • Gillies, Malcolm (ed.). 1993. The Bartók Companion. London: Faber. ISBN 978-0-571-15330-5 (cloth), ISBN 978-0-571-15331-2 (pbk); New York: Hal Leonard. ISBN 978-0-931340-74-1.
  • Gillies, Malcolm. 2001. "Béla Bartók". The New Grove Dictionary of Music and Musicians, second edition, edited by Stanley Sadie and John Tyrrell. London: Macmillan Publishers. Also in Grove Music Online, ed. L. Macy (Accessed 23 May 2006), (subscription access).
  • Gollin, Edward. 2007. "Multi-Aggregate Cycles and Multi-Aggregate Serial Techniques in the Music of Béla Bartók". Music Theory Spectrum 29, no. 2 (Fall): 143–76.
  • Griffiths, Paul. 1978. A Concise History of Modern Music. London: Thames and Hudson. ISBN 978-0-500-20164-0.
  • Griffiths, Paul. 1988. Bartók. London: JM Dent & Sons Ltd.
  • Hooker, Lynn. 2001. "The Political and Cultural Climate in Hungary at the Turn of the Twentieth Century". In The Cambridge Companion to Bartók, edited by Amanda Bayley, 7–23. Cambridge Companions to Music. Cambridge and New York: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-66010-5 (cloth); ISBN 978-0-521-66958-0 (pbk).
  • Hughes, Peter. 2001. "Béla Bartók" in Dictionary of Unitarian and Universalist Biography. [n.p.]: Unitarian Universalist Historical Society. Archive from 7 December 2013 (accessed 24 October 2017).
  • Hughes, Peter. 2007. "Béla Bartók: Composer (1881–1945)". In Notable American Unitarians 1936–1961, edited by Herbert Vetter, 21–22. Cambridge: Harvard Square Library. ISBN 978-0-615-14784-0.
  • Jones, Tom. 2012. "See Béla Bartók". Tired of London, Tired of Life blog site (8 October) (accessed 4 July 2014).
  • Kory, Agnes. 2007. "Kodály, Bartók, and Fiddle Music in Bartók's Compositions". Béla Bartók Centre for Musicianship website (accessed 27 September 2018).
  • Lendvai, Ernő. 1971. Béla Bartók: An Analysis of His Music, introduced by Alan Bush. . London: Kahn & Averill. ISBN 978-0-900707-04-9. OCLC 240301. .
  • Martins, José António Oliveira. 2006. "Dasian, Guidonian, and Affinity Spaces in Twentieth-century Music". Ph.D. diss. Chicago: University of Chicago.
  • Matthews, Peter. 2012. "Bartók in New York". Feast of Music website (accessed 26 September 2018).
  • Maurice, Donald. 2004. Bartók's Viola Concerto: The Remarkable Story of His Swansong. Oxford and New York: Oxford University Press. ISBN 9780195348118 (accessed 19 October 2017)
  • Moreux, Serge. 1953. Béla Bartók, translated G. S. Fraser and Erik de Mauny. London: The Harvill Press.
  • Moreux. 1974. Béla Bartók, translated G. S. Fraser and Erik de Mauny, with a preface by Arthur Honegger. Partial reprint of Moreux (1953). New York: Vienna House.
  • Móser, Zoltán. 2006a. "Szavak, feliratok, kivonatok". Tiszatáj 60, no. 3 (March): 41–45.
  • Özgentürk, Nebil. 2008. Türkiye'nin Hatıra Defteri, episode 3. Istanbul: Bir Yudum İnsan Prodüksiyon LTD. ȘTİ. Turkish CNN television documentary series.
  • Perle, George. 1955. "Symmetrical Formations in the String Quartets of Béla Bartók". Music Review 16, no. 4 (November 1955). Reprinted in The Right Notes: Twenty-Three Selected Essays by George Perle on Twentieth-Century Music, foreword by Oliver Knussen, introduction by David Headlam, 189–205. Monographs in Musicology. Stuyvesant, NY: Pendragon Press. ISBN 978-0-945193-37-1.
  • Rockwell, John. 1982. "Kodaly Was More Than a Composer". The New York Times (12 December).
  • Rodda, Richard E. 1990–2018. "String Quartet No. 1 in A minor, Op. 7/Sz 40: About the Work". The Kennedy Center website (accessed 27 September 2018).
  • Schneider, David E. 2006. Bartók, Hungary, and the Renewal of Tradition: Case Studies in the Intersection of Modernity and Nationality. California Studies in 20th-Century Music 5. Berkeley: University of California Press. ISBN 978-0-520-24503-7.
  • Sipos, János (ed.). 2000. In the Wake of Bartók in Anatolia 1: Collection Near Adana. Budapest: Ethnofon Records.
  • Somfai, László. 1996. Béla Bartók: Composition, Concepts, and Autograph Sources. Ernest Bloch Lectures in Music 9. Berkeley: University of California Press. ISBN 978-0-520-08485-8.
  • Stevens, Halsey. 1964. The Life and Music of Béla Bartók, second edition. New York: Oxford University Press. ASIN: B000NZ54ZS
  • Stevens, Halsey. 1993. The Life and Music of Béla Bartók, third edition, prepared by Malcolm Gillies. New York: Oxford University Press. ISBN 9780198163497.
  • Stevens, Halsey. 2018. "Béla Bartók: Hungarian Composer". Encyclopædia Britannica online (accessed 27 September 2018).
  • Suchoff, Benjamin. 2001 Béla Bartók: Life and Work. Lanham, Maryland: Scarecrow Press. ISBN 978-0-8108-4076-8 – via Google Books. (2001) (accessed 29 July 2019).
  • Szabolcsi, Bence. 1974. "Bartók Béla: Cantata profana". In Miért szép századunk zenéje? (Why is the music of the Twentieth century so beautiful?), edited by György Kroó. Budapest: Gondolat ISBN 978-963-280-015-8
  • Szekernyés János. 2017. "Bartókék Nagyszentmiklóson" [Bartók in Nagyszentmiklós]. Művelődés 70 (July) (accessed 10 March 2019).
  • Tudzin, Jessica Taylor. 2010. "Schooled in Bartók". Bohemian Ink blog site (2 August) (accessed 4 July 2014).
  • Voices From The Past: Béla Bartók's 44 Duos & Original Field Recordings. Tantara Records. 2014. OCLC 868907693. 
  • Wilhelm, Kurt (1989). Richard Strauss: An intimate Portrait. London: Thames and Hudson. 
  • Wilson, Paul. 1992. The Music of Béla Bartók. New Haven: Yale University Press. ISBN 978-0-300-05111-7.
  • "Polereczky család". Arcanum.hu website (accessed 30 December 2019).
  • 2003. "Béla Bartók 1881–1945". Websophia.com. (Accessed 25 March 2009)
  • Bartók, Béla. 1976. "The Influence of Peasant Music on Modern Music (1931)". In Béla Bartók Essays, edited by Benjamin Suchoff, 340–44. London. Essays. Faber & Faber. 1976. ISBN 978-0-571-10120-7. OCLC 60900461. 
  • Bartók, Béla. 1981. The Hungarian Folk Song, second English edition, edited by Benjamin Suchoff, translated by Michel D. Calvocoressi, with annotations by Zoltán Kodály. The New York Bartók Archive Studies in Musicology 13. Albany: State University of New York Press.
  • Bartók, Peter. 2002. "My Father". Homosassa, Florida, Bartók Records ISBN 978-0-9641961-2-4.
  • Bayley, Amanda (ed.). 2001. The Cambridge Companion to Bartók. Cambridge Companions to Music. Cambridge and New York: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-66010-5 (cloth); ISBN 978-0-521-66958-0 (pbk).
  • Bónis, Ferenc. 2006. ''. Budapest: Balassi Kiadó: Vávi Kft., Alföldi Nyomda Zrt. . ISBN 978-963-506-649-0 https://books.google.com/books?id=W7-iAQAACAAJ&dq=%C3%89LET-K%C3%89PEK:+BART%C3%93K+B%C3%89LA.  Tekst „Élet-képek: Bartók Béla” ignorisan (pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć). Budapest: Balassi Kiadó: Vávi Kft., Alföldi Nyomda Zrt.
  • Boys, Henry. 1945. "Béla Bartók 1881–1945". The Musical Times 86, no. 1233 (November): 329–31.
  • Cohn, Richard, 1992. "Bartók's Octatonic Strategies: A Motivic Approach." Journal of the American Musicological Society 44
  • Czeizel, Endre. 1992. Családfa: honnan jövünk, mik vagyunk, hová megyünk? [Budapest]: Kossuth Könyvkiadó.
  • Decca. 2016. "Béla Bartók: Complete Works: Int. Release 18 Mar. 2016: 32 CDs, 0289 478 9311 0". Welcome to Decca Classics: Catalogue, www.deccaclassics.com (accessed 19 August 2016).
  • Fassett, Agatha, 1958. The Naked Face of Genius: Béla Bartók's American Years. Boston: Houghton Mifflin.
  • Jyrkiäinen, Reijo. 2012. "Form, Monothematicism, Variation and Symmetry in Béla Bartók's String Quartets". Ph.D. diss. Helsinki: University of Helsinki. (Abstract).
  • Kárpáti, János. 1975. Bartók's String Quartets, translated by Fred MacNicol. Budapest: Corvina Press.
  • Kasparov, Andrey. 2000. "Third Piano Concerto in the Revised 1994 Edition: Newly Discovered Corrections by the Composer". Hungarian Music Quarterly 11, nos. 3–4:2–11.
  • Leafstedt, Carl S. 1999. Inside Bluebeard's Castle. New York: Oxford University Press.
  • Lendvai, Ernő. 1972. "Einführung in die Formen- und Harmoniewelt Bartóks" (1953). In his Béla Bartók: Weg und Werk, edited by Bence Szabolcsi, 105–49. Kassel: Bärenreiter.
  • Loxdale, Hugh D., and Adalbert Balog. 2009. "Béla Bartók: Musician, Musicologist, Composer, and Entomologist!." Antenna – Bulletin of the Royal Entomological Society of London 33, no. 4:175–82.
  • Maconie, Robin (2005). Other Planets: The Music of Karlheinz Stockhausen. Lanham, MD, Toronto, Oxford: The Scarecrow Press, Inc. ISBN 978-0-8108-5356-0. 
  • Martins, José Oliveira. 2015. "Bartók's Polymodality: the Dasian and other Affinity Spaces". Journal of Music Theory 59, no. 2 (October): 273–320.
  • Móser, Zoltán. 2006b. "Bartók-õsök Gömörben". Honismeret: A Honismereti Szövetség folyóirata
  • Nelson, David Taylor (2012). "Béla Bartók: The Father of Ethnomusicology", Musical Offerings: Vol. 3: No. 2, Article 2.
  • Sluder, Claude K. 1994. "Revised Bartók Composition Highlights Pro Musica Concert". The Republic (16 February).
  • Smith, Erik. 1965. A discussion between István Kertész and the producer. DECCA Records (liner notes for Bluebeard's Castle).
  • Somfai, László. 1981. Tizennyolc Bartók-tanulmány [Eighteen Bartók Studies]. Budapest: Zeneműkiadó. ISBN 978-963-330-370-2.
  • Wells, John C. 1990. „Bartók”. Longman Pronunciation Dictionary. Harlow, England: Longman. 63. ISBN 978-0-582-05383-0.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]