Brodogradilište Uljanik

Pogled na Uljanik i Pulu iz vazduha

Uljanik je naziv brodograđevinske kompanije i brodogradilišta smještenog u Puli, Hrvatska. Ime je dobio po ostrvcetu na kojem su nekad rasle masline, a danas se nalaze pogoni obrade čelika i gradnje trupa. Jedno stablo masline se i danas čuva kao simbol.

Istorija

Pogled na brod građen u Uljaniku

Brodogradilište Uljanik je osnovano 1856. godine u dobro zaštićenom pulskom zalivu, kao brodogradilište austrougarske ratne mornarice. Temeljac za gradnju brodogradilišta je položila carica Elizabeta 9. decembra, te se taj datum obilježava kao dan brodogradilišta, jednog od najstarijih u svijetu. Nepune dvije godine nakon polaganja temeljca - 5. oktobra 1858. godine s navoza je porinut prvi brod - SMS Kaizer sa deplasmanom od 5.194 tone. Za austrougarsku mornaricu potom je napravljena flota od 55 različitih brodova, ukupnog deplasmana od 53.588 tona.

Kroz dugi period kontinuiranog rada pulsko je brodogradilište prošlo kroz različite etape razvoja. Za vrijeme italijanske vladavine bavilo se popravcima, dokovanjem i rezanjem starih brodova. Nakon italijanske kapitulacije u Drugom svjetskom ratu, brodogradilište je bilo njemačka pomorska baza. Od 1947. godine obnavlja se u sklopu FNR Jugoslavije. U brodogradilištu se nastavlja s dokovanjem, rekonstruisanjem i popravcima brodova, a prvi novosagrađen brod isporučen je 1951. Razvija se mašinogradnju, elektroproizvodnja i druge proizvodnje.

Godine 1990. brodogradilište Uljanik postaje akciono društvo. Proizvodnja prolazi kroz krizne godine za vrijeme rata u Hrvatskoj, no nastavlja s brodograđevnom proizvodnjom različitih i specijalnih brodova. U drugoj polovini 1998. započinje veliko tehnološko modernizovanje brodogradilišta. Od 1947. do polovine 2000. iz brodogradilišta Uljanik je kupcima sa svih kontinenata isporučen 201 brod, ukupno s više od 6 miliona DWT.

U Uljaniku se projektuju, konstruišu i grade sve vrste brodova, poput brodova za prevoz nafte i naftnih prerađevina, za prevoz rasutih tereta, kontejnera, kamiona, vagona, automobila i putnika. U Uljaniku je razvijena tehnologija gradnje trupa iz dva dijela te spajane istih dviju polovina u moru. Na taj je način, od 1972. do 1976. izgrađeno 11 brodova, a najveći su Tarfala, sa 275.000 DWT za kompaniju Trafialtiebolaget Grangesberg iz Stokholma, te Kanchenjunga sa 277.120 tona deplasmana, isporučen 1975. godine indijskoj kompaniji The Shipping Corporation of India.

Vidi još

• Brodogradilište 3. maj
• Brodogradilište Viktor Lenac

Spoljašnje veze

• Spisak svih brodova sagrađenih u Uljaniku (1951—2005) (jezik: engleski)