Vindija
Mesto | Hrvatska |
---|---|
Regija | Hrvatsko Zagorje |
Koordinate | 46° 17′ 58″ S; 16° 04′ 14″ I / 46.299331° S; 16.070681° I |
Istorija | |
Period | paleolit |
Vindija je praistorijski paleontološki i arheološki lokalitet koji se nalazi kod Donje Voće u Varaždinskoj županiji u Hrvatskom Zagorju. Lokacija se vodi kao spomenik prirode sa međunarodnim statusom IUCN kategorija III.
Arheološka iskopavanja[uredi | uredi izvor]
Prve zabeleške o Vindiji potiču od Ivana Kukuljevića Sakcinskog (1873) i Dragutina Gorjanovića-Krambergera iz 1904. godine.
Arheolog Gradskog muzeja u Varaždinu Stjepan Vuković je prvi započeo sistematska istraživanja i 1928. godine pronašao rukotvorine i ostatke životinja. Arheološko istraživanje S. Vukovića bilo je usmereno na namlađe slojeve, gde je otkrivena keramika, koštani artefakti veldenske kulture i deo paleolitskih i mezolitskih kamenih artefakata, koji pripadaju levaloazijenu, musterijenu, aurignacijenu, gravetijenu, epipaleolitu i mezolitu.
1974. godine istraživanje je vodila JAZU i akademik Mirko Malez.
U svim slojevima Vindije, ukupno 13, od kojih se najstariji datuju u period od pre 150.000 godina, sakupljeno je mnogo kostiju i zuba, pretežno velikih kopnenih sisara, u sloju g otkriveno je 80 komada skeletnih ostataka neandertalaca, a u sloju g1 kost pećinskog medveda s urezanim krugovima, koji možda predstavljaju ornament. Skeletni ostaci su pronađeni i u sloju d.
Pošto su nalazi neandertalca pronađeni 1974. godine jedni od najočuvanijih na svetu – stari oko 30.000 godina – pećina je proglašena kao jedna od najvažnijih za proučavanje praistorijskog ljudskog genoma.