Glogovica (Zaječar)

Koordinate: 44° 07′ 11″ S; 22° 16′ 03″ I / 44.119666° S; 22.2675° I / 44.119666; 22.2675
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Glogovica
Pogled na Glogovicu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugZaječarski
GradZaječar
Stanovništvo
 — 2011.484
Geografske karakteristike
Koordinate44° 07′ 11″ S; 22° 16′ 03″ I / 44.119666° S; 22.2675° I / 44.119666; 22.2675
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina395 m
Glogovica na karti Srbije
Glogovica
Glogovica
Glogovica na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj019
Registarska oznakaZA

Glogovica je naseljeno mesto grada Zaječara u Zaječarskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 484 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 604 stanovnika).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi put se na Langerovoj karti pominje mesto "Glogoviz", a na karti „Temišvarski Banat“ se pominje napušteno mesto "Glogovittz". Selo Glogovica se pominje u jednom dokumentu u okviru[1] Krajinskog dištrihta 1733. godine pored još 32. naselja ovog dištrihta. U popisima iz 1846. godine je zabeleženo da je selo je imalo 117 kuća, 1866. godine je imalo 199 kuća. Prema popisu iz 1890. godine, Glogovica pripada Krajinskom srezu, ima 247 kuća i 1311 stanovnika, a 1910. godine ima 270 kuća i 1350 stanovnika, a 1924. godine 260 kuća.[1]

Selo je nastalo u vreme Turaka, tako što su ljudi iz Krajine bežeći od turskog zuluma počeli da naseljavaju mesta oko šuma i voda. Glogovicu su osnovali izbeglice iz Čubre.[1] Prvo su se nastanili na mestu Unc (Marina šuma) koja se nalazila između Salaša i Sikola, a potom su se preselili u Seljište. Mnogi domaćini su ranije a i sada imaju vinograde u Bratujevcu, Rečkoj i Čubri.

U Glogovici je od vremena pronalaska zlata na Deli Jovanu 1888. godine[2], a i kasnije radila fabrika za preradu zlatne rude koja je bila u većinskom vlasništva[3] kralja Aleksandra prvog Karađorđevića, kao i Centar za istraživanje rudnih ležišta u istočnoj Srbiji čiji je vlasnik bio industrijalac Đorđe Vajfert, o ovim rudarskim aktivnostima i danas svedoče ostaci napuštenih jalovišta.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Kuće u Glogovici su na strmim stranama Glogovičke reke, na obroncima Deli Jovana ispod brda Rusman. Selo je zbijenog tipa, kuće su 10 do 30 metara udaljene jedna od druge, a na obroncima sela i do 50 metara. Podeljeno je ne četiri atara: Milješti, Jordačevići, Gimišešti i Barbulovići. Kvalitet zemlje je srednje rodnosti.

U selu se nalaze mnogobrojni bunari kao i česme : Avramovića Češmja, Germanovića Češmja, Bučina i Milenkovića Češmja. Na Glogovičkoj reci su izgrađena dva manja Glogovička jezera koja su pogodna za letnji odmor i ribolov.

Glogovica i Dubočane imaju jednu crkvu, Hram Uspenja Svete Ane, koju je podigao Đorđe Vajfert 1910. godine na proplanku između Glogovice i Dubočana. Meštani sela slave Sv. Trojicu.

Osnovna škola je osnovana 1867. godine, a danas je područno odeljenje OŠ „Jovan Jovanović Zmaj” Salaš.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Glogovica živi 408 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 47,3 godina (44,1 kod muškaraca i 50,3 kod žena). U naselju ima 137 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,53.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 1.023
1953. 973
1961. 930
1971. 867
1981. 762
1991. 604 591
2002. 484 519
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[5]
Vlasi
  
232 47,93%
Srbi
  
226 46,69%
Rumuni
  
12 2,47%
Jugosloveni
  
1 0,20%
nepoznato
  
4 0,82%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Stanojević, Tihomir (1979). Negotin i Krajina, knjiga prva, od prvih tragova do 1858. godine. Negotin: Zajednica kulture SO Negotin - Novinska ustanova Timok. str. Str. 40. 
  2. ^ „ISTORIJAT ISTRAŽIVANJA I GEOLOŠKA GRAĐA BORSKIH LEŽIŠTA BAKRA” (PDF). Rudarski radovi. 1: str.8,. 2011. 
  3. ^ „Rešenje o oduzimanju imovine, tačka 27a. Od 2.8.1947. Pov br. 1433, Arhiv Jugoslavije” (PDF). 1947. Pristupljeno 01. 04. 2022. 
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]