Gunjetina

Koordinate: 43° 02′ 26″ S; 22° 08′ 33″ I / 43.0405° S; 22.1425° I / 43.0405; 22.1425
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gunjetina
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
OpštinaVlasotince
Stanovništvo
 — 2011.54
Geografske karakteristike
Koordinate43° 02′ 26″ S; 22° 08′ 33″ I / 43.0405° S; 22.1425° I / 43.0405; 22.1425
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina768 m
Gunjetina na karti Srbije
Gunjetina
Gunjetina
Gunjetina na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj016
Registarska oznakaVL

Gunjetina je naselje u Srbiji u opštini Vlasotince u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 54 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 97 stanovnika).

Ovo selo, obraslo hrastovom šumom, je planinsko, smešteno na planinskoj kosi Lipovačkih šuma, Bukove glave i u jaruzi gunjetinske rečice. Šumsko bogatstvo, mnoštvo pašnjaka i čisti vazduh su privukli mnoge meštane da se iz susednih sela nasele u Gunjetinu.

Planinska klima pogoduje voćarstvu, pa jabuke i kruške uzrastaju bez ikakvog prskanja pesticidima.

Nastanak i prošlost sela[uredi | uredi izvor]

Selo Gunjetina nastalo je pre 150 godina. Dobilo je naziv prema familiji Gunja koja se naselila iz Dejana. Gunj je starinski kaput od klasnja - grubog suknja sašiven kod šnajdera, a nekada terzije. Na brdu iznad sela se nalazio rimski ostatak kuća. Tokom nastanka sela su se od tog kamena pravile kuće, a kamen je i razbačen po oranim njivama. Prvi doseljenik koji je došao u selo je Milan Miladinović. On se doselio iz Dejana. Pošto su u dejanskom kraju Turci pljačkali i činili zlo, Miladin je sa svojom ženom i tri sina (Vlastimirom, Petronijem i Simom) pobegao pred Turcima. Naselio se u predelu, gde je bio šumoviti kraj između sela Lipovice i današnje Gunjetine, kako bi se sklonio pred turskim zulumom. Krčenjem šume Milan sa sinovima je stvorio imanje, sazidao prvo kolibu za stoku, a potom sagradio i kuću. Žena mu je umrla. Ponovo se oženio i priveo dete sa njom po imenu Milan Nikolić, koji je kasnije stvorio drugu familiju.

Kada je 1879. godine popisan Vlasotinački srez, u selu Gunjetini bilo je sledeće stanje: 11 kuća sa 54 stanovnika, poreskih glava je samo 10, a pismenih stanovnika tada nije bilo.[1]

Ratovi i revolucije[uredi | uredi izvor]

U Prvom svetskom ratu su učestvovali: Gmitar Stanković - poginuo na planini Cer, Vlajko Stojanović. U Drugom svetskom ratu u partizanima su bili: Stanković Đorđe (koji je prvo hapšen pa oteran u zarobljeništvo u Nemačkoj), Vladimir Stevanović, Milenković Živojin - streljan 1943. godine, Mitić Jovan - ubijen 1943. godine u Šišavi. U četnicima su bili: Miladinović Petronije - ubijen u Nišu od strane partizana; Stanković Sima, Milošević Vladimir.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Gunjetina živi 85 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 48,4 godina (48,1 kod muškaraca i 48,6 kod žena). U naselju ima 37 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,62.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 165
1953. 164
1961. 169
1971. 172
1981. 137
1991. 117 113
2002. 97 99
2011. 54
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[3]
Srbi
  
95 97,93%
nepoznato
  
2 2,06%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

U selo su se doselile familije Milošević, Stanković, Stojanović, Milenković i Stevanović (iz Dejana). Stanovništvo je pravoslavno. U selu se slave krsne slave: Sveti Sava, Silazak duhova, Sveta trojica i Sveti Arapije.

Najpoznati pinteri su bili Aleksa Đorđević i Jakov Stanković. Selo je imalo i tri vodenice - a sagradio ih je Aleksa Đorđević. Danas selo ima jednog vodeničara Stanković Milivoju i jednog kovača Stanković Stanomira.

Stari svadbeni i drugi običaji su se zadržali u selu, a mnogo devojaka je u prošlosti bilo u lazaricama. Zadržao se još patrijahalni način života. U prethodnim vremenima se odlazilo u pečalbu u pinteraj i ciglarstvo, a sada se ide u pečalbu u zidare. Migracija je učinila svoje, pa je mali broj mladih ostao u selu. Mnoge njive, livade i voćnjaci su napušteni. Najstariji čovek u selu 1988. godine je imao 95. godina, a 2006. godine najstariji čovek sela ima 100 godina.

Infrastruktura[uredi | uredi izvor]

U selu postoji prodavnica, seoski dom, ali nema škola. Seoski đaci putuju više kilometara u četvororazrednu osnovnu školu u planinsko selo Komarica. U osmogodišnju školu su deca išla u selo Prisjan, a sada otvaranjem puta prema Vlasotincu, deca pohađaju osmogodišnju školu u selu Šišava-Lomnica.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Otadžbina", Beograd 1880. godine
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]