Donje Stanovce

Koordinate: 42° 44′ 30″ S; 21° 02′ 04″ I / 42.7417° S; 21.0344° I / 42.7417; 21.0344
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Donje Stanovce
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugKosovskomitrovački
OpštinaVučitrn
Stanovništvo
 — 2011.1.736
Geografske karakteristike
Koordinate42° 44′ 30″ S; 21° 02′ 04″ I / 42.7417° S; 21.0344° I / 42.7417; 21.0344
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina519 m
Donje Stanovce na karti Srbije
Donje Stanovce
Donje Stanovce
Donje Stanovce na karti Srbije

Donje Stanovce (alb. Stanoc i Poshtëm) je naselje u opštini Vučitrn na Kosovu i Metohiji. Prema popisu stanovništva na Kosovu 2011. godine, selo je imalo 1.736 stanovnika, većinu stanovništva čine Albanci.[1]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Selo je u ravnici, na desnoj obali Laba, na 1,5 km pred njegovim ušćem u Sitnicu. Vodu za piće dobija selo iz bunara i triju česama. Zbijenog je tipa. Deli se na dve mahale. Zapadni deo sela Čerkezi zovu Stanuca (izopačeno od Stanovce), a istočni deo prema selu Gracu – Graca.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Selo su osnovali Čerkezi 1864. na utrini i na jednom delu zemljišta koji su ustupili Džinići iz Prištine. Po Stanovcu, u čijoj je blizini osnovano, selo je prozvano Donje Stanovce, a Stanovce je onda dobilo atribut „gornje“. Zvalo se i Čerkeskim Selom ili turski Čerkez Ćoj. Ali zvanični naziv za turske vladavine mu je bio Ishanije Balja (Gornja Ishanija). Godine 1878. kad se Srbija približila Kosovu i kad su se Čerkezi iseljavali sa Kosova, i iz Donjeg Stanovca se iselilo desetak čerkeskih kuća u dublju unutrašnjost Turske. Po Balkanskom ratu je 1913–1914. iseljeno u Tursku još petnaestak kuća Čerkeza. Na području sela nalazi se mesto Ligata, čiji ostaci datiraju još 3. i 4. veka; spominje se na Srpskoj akademiji nauka,[2] nalazi se na listi kulturnih spomenika Kosova.[3].

Poreklo stanovništva po rodovima[uredi | uredi izvor]

Porodice koje su živele u selo Donje Stanovce:[4]

Čerkezi

  • Gut (1 k.), – Žjau (11 k.), – L’š (5 k.), – Cej (11 k.), – Nać (3 k.), – Mahoš (6 k.), – Šauđen (4 k.), – Sl’š (2 k,), – Phava (1 k.), – Hoć (8 k.), svi od plemena Abadzeha („Abdzah“). Doselili se 1864. iz svoje matice sa Kavkaza posle jedne neuspešne bune protiv ruske uprave. Većina ih je iz predela D’ž. Svi ovi rodovi sem poslednjeg potiču od slobodnih građana. Rod Hoć, je, međutim, bio u ropskom odnosu prema rodu Šauđenu pri njihovom doseljenju na Kosovo. Kako po čerkeskom narodnom običaju robovi nemaju svoja prezimena već se zovu po prezimenima svojih gospodara, to su se i Hoć doskoro zvali prezimenom svojih negdašnjih gospodara Šauđena. – Baž (2 k.) i – Bargl (3 k.), od istog plemena kao i gornji rodovi. Preselili se iz Požaranja u Gornjoj Moravi prvi 1927, a drugi 1947.

Autokolonisti

Demografija[uredi | uredi izvor]

Demografija[5][1]
Godina Stanovnika
1948. 555
1953. 619
1961. 733
1971. 1.035
1981. 1.687
1991. 2.021
2011. 1.736

Stanovništvo po nacionalnosti[uredi | uredi izvor]

Nacionalnost Broj %
Albanci 1,679 96.72
Aškalije 25 1.44
Bošnjaci 2 0.12
Turci 1 0.06
Nepoznato/Ostalo[6]

Prema popisu iz 2011. godine, Albanci čine 96,72% populacije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Popis stanovništva 1948-2011”. 2014. Pristupljeno 02. 11. 2014. 
  2. ^ „Lokalitet na potesu Ligata, Donje Stanovce”. 2014. Pristupljeno 11. 02. 2014. 
  3. ^ „Spisak kulturnih spomenika Kosova” (PDF). 2011. Pristupljeno 11. 02. 2014. [mrtva veza]
  4. ^ Urošević, Atanasije (1965). Kosovo. Beograd: Naučno delo.  COBISS.SR 155363340
  5. ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
  6. ^ „Popis stanovništva 2011”. 2011. Pristupljeno 11. 02. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]