Žak Erbran

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Žak Erbran
Fotografija Žaka Erbrana, snimljena tokom njegove poslednje ekspedicije.
Lični podaci
Datum rođenja(1908-02-12)12. februar 1908.
Mesto rođenjaPariz, Francuska
Datum smrti27. jul 1931.(1931-07-27) (23 god.)
Mesto smrtiLa Berard, Francuska
ObrazovanjeUniverzitet Sorbona, Viša normalna škola
Naučni rad
Poljematematika

Žak Erbran (franc. Jacques Herbrand; Pariz, 12. februar 1908La Berard, 27. jul 1931) bio je francuski matematičar.

Radio je na matematičkoj logici i teoriji klasa polja. Uveo je rekurzivne funkcije. Erbranova teorema se odnosi na dve u potpunosti različite teoreme. Jedna je rezultat njegove doktorske teze na polju teorije dokaza, a druga je polovina Erbran-Ribeove teoreme. Erbranov koeficijent je tip Ojlerove karakteristike koji se koristi u homologičkoj algebri. Doprineo je Hilbertovom programu u matematičkim osnovama pružajući konstruktivnu saglasnost za slab aritmetički sistem. Taj dokaz koristi gore spomenutu Erbranovu teoremu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Erbran je doktorirao na Višoj normalnoj školi u Parizu pod Erneom Vesiom 1929. godine. Međutim, oktobra te godine otišao je u vojsku, pa nije branio svoju tezu na Sorboni sve do sledeće godine. Dodeljeno mu je Rokfelerovo članstvo koje mu je omogućilo da studira u Nemačkoj 1931. godine, prvo sa Džonom fon Nojmanom u Berlinu, onda tokom juna sa Emilom Artinom u Hamburgu i na kraju sa Emi Neter u Getingenu.

Poslao je svoja osnovna proučavanja na poljima teorije dokaza i opštih rekurzivnih funkcija, „O konzistentnosti aritmetike“, početkom 1931. godine. Iako je njegov esej bio pod razmatranjem, Gedelov rad „O formalno neodlučivim rečenicama iz Principia Mathematica i povezanim sistemima I" najavio je nemogućnost formalizacije u okviru teorije da je teorija neprotivrečna. Erbran je proučavao Gedelov esej i napisao dodatak svom radu u kome objašnjava zašto Gedelovi rezultati nisu kontradiktorni sa njegovim. Jula te godine, bio je na alpinističkom pohodu na francuskim Alpima sa dvojicom prijatelja, gde je umro usled pada na grantitne stene. Njegov rad, „O saglasnosti aritmetike“ objavljen je posthumno.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Primarni izvori na engleskom jeziku:

  • Žan van Hejenort, 1967. A Source Book in Mathematical Logic, 1879-1931. Harvard Univ. Press.
    • 1930. "Investigations in proof theory," 525-81.
    • 1931. "On the consistency of arithmetic," 618-28.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]