Zgrada mašinsko-elektrotehničkog školskog centra u Subotici
Zgrada mašinsko-elektrotehničkog školskog centra | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Subotica |
Opština | Subotica |
Država | Srbija |
Vreme nastanka | 1912/1913. |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture |
Nadležna ustanova za zaštitu | Međuopštinski zavod za zaštitu spomenika kulture |
www |
Zgrada mašinsko-elektrotehničkog školskog centra u Subotici, izgrađena je 1912/1913. godine po projektu Izidora Štrasburgera (Strassburger Izidor), kao reprezentativna zgrada namenjena potrebama države, u kojoj je bila smeštena centrala državne železnice. Zgrada predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]
Arhitektura[uredi | uredi izvor]
Po gabaritu je slična ostalim građevinama u gradu slične namene (gimnazija, kasarna, zgrada nekadašnjeg suda). Građen je u stilu bečke secesije uz kompilaciju elemenata ranijih stilova, prvenstveno baroka, kojim je arhitekta ispunio želju investitora dajući objektu reprezentativan izgled, kao dvospratni, samostojeći objekat, osnove u obliku slova „E” izvučen na regulacionu liniju ulice i svojim položajem formira deo Trga Lazara Nešića. Reprezentativnosti objekta doprinosi centralni plitki rizalit na pročelju koncipiran elementima baroka, koji u krovnoj zoni završava kupolama i centralnim mansardnim krovom. Između kupola je centralna atika sa grbom železničara markiran sa dva plitka pilastra koji završavaju stiliziranim likom „pana”- motiv koji se često javlja na objektu.
Građevina je izvučena po horizontali sa naglašenim balustradama ispod prozora koje se protežu duž celog pročelja, a javljaju se i na bočnim krilima. Zaobljeni uglovi vertikalno dominiraju i završavaju se kupolom ispred koje je secesijska atika podržavana sa dva plitka pilastra sa kapitelima u obliku „pana”. U prizemlju je fasada obrađena fugama horizontalne podele i otvorima ravnog završetka koji teku u ritmičkom nizu. Po istoj osi javljaju se identični otvori na prvom i drugom spratu secesijske podele okana. Na prvom spratu su balkoni sa dekorativnim željeznim držačima za cveće. U krovnoj zoni, bočno od ulaza, s jedne i druge strane su po dve manje secesijske atike, sa centralno postavljenim prozorom čiji oblik prati liniju atike i ima „T” podelu okana. Zidna plastika je svedena na polja oko otvora, a nešto je izraženija u atikama kod kojih liniju kosina prate plastični ispusti u vidu pravilnog niza. U potkrovlju je niz konzola koje se javljaju i na zaobljenim uglovima ispod samih bočnih atika.
Dvorišna fasada sa dva bočna trakta je jednostavnije obrade na kojima se ponavljaju isti otvori koji teku u ritmičkom nizu, a ponegde se pojavljuju i pojedinačno. Krov je složen, prekriven biber crepom sa otvorima za provetravanje, a sa dvorišne strane je razigranih linija.
Danas je u objektu smeštena mašinska, elektrotehnička i saobraćajna srednja škola, a 2004/05. godine zamenjeni su svi spoljašnji prozori na objektu novim jednostrukim, istog oblika.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Tehnička škola „Ivan Sarić” Subotica
- Spisak spomenika kulture u Severnobačkom okrugu
- Međuopštinski zavod za zaštitu spomenika kulture Subotica
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Tehnička škola”. Međuopštinski zavod za zaštitu spomenika kulture Subotica. Pristupljeno 7. 2. 2020.