Zgrada mašinsko-elektrotehničkog školskog centra u Subotici

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zgrada mašinsko-elektrotehničkog školskog centra
Zgrada mašinsko-elektrotehničkog školskog centra u Subotici
Opšte informacije
MestoSubotica
OpštinaSubotica
Država Srbija
Vreme nastanka1912/1913.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituMeđuopštinski zavod za zaštitu spomenika kulture
www.heritage-su.org.rs

Zgrada mašinsko-elektrotehničkog školskog centra u Subotici, izgrađena je 1912/1913. godine po projektu Izidora Štrasburgera (Strassburger Izidor), kao reprezentativna zgrada namenjena potrebama države, u kojoj je bila smeštena centrala državne železnice. Zgrada predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Po gabaritu je slična ostalim građevinama u gradu slične namene (gimnazija, kasarna, zgrada nekadašnjeg suda). Građen je u stilu bečke secesije uz kompilaciju elemenata ranijih stilova, prvenstveno baroka, kojim je arhitekta ispunio želju investitora dajući objektu reprezentativan izgled, kao dvospratni, samostojeći objekat, osnove u obliku slova „E” izvučen na regulacionu liniju ulice i svojim položajem formira deo Trga Lazara Nešića. Reprezentativnosti objekta doprinosi centralni plitki rizalit na pročelju koncipiran elementima baroka, koji u krovnoj zoni završava kupolama i centralnim mansardnim krovom. Između kupola je centralna atika sa grbom železničara markiran sa dva plitka pilastra koji završavaju stiliziranim likom „pana”- motiv koji se često javlja na objektu.

Građevina je izvučena po horizontali sa naglašenim balustradama ispod prozora koje se protežu duž celog pročelja, a javljaju se i na bočnim krilima. Zaobljeni uglovi vertikalno dominiraju i završavaju se kupolom ispred koje je secesijska atika podržavana sa dva plitka pilastra sa kapitelima u obliku „pana”. U prizemlju je fasada obrađena fugama horizontalne podele i otvorima ravnog završetka koji teku u ritmičkom nizu. Po istoj osi javljaju se identični otvori na prvom i drugom spratu secesijske podele okana. Na prvom spratu su balkoni sa dekorativnim željeznim držačima za cveće. U krovnoj zoni, bočno od ulaza, s jedne i druge strane su po dve manje secesijske atike, sa centralno postavljenim prozorom čiji oblik prati liniju atike i ima „T” podelu okana. Zidna plastika je svedena na polja oko otvora, a nešto je izraženija u atikama kod kojih liniju kosina prate plastični ispusti u vidu pravilnog niza. U potkrovlju je niz konzola koje se javljaju i na zaobljenim uglovima ispod samih bočnih atika.

Dvorišna fasada sa dva bočna trakta je jednostavnije obrade na kojima se ponavljaju isti otvori koji teku u ritmičkom nizu, a ponegde se pojavljuju i pojedinačno. Krov je složen, prekriven biber crepom sa otvorima za provetravanje, a sa dvorišne strane je razigranih linija.

Danas je u objektu smeštena mašinska, elektrotehnička i saobraćajna srednja škola, a 2004/05. godine zamenjeni su svi spoljašnji prozori na objektu novim jednostrukim, istog oblika.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Tehnička škola”. Međuopštinski zavod za zaštitu spomenika kulture Subotica. Pristupljeno 7. 2. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]