Izidžet

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Izidžet
easyJet
IATA ICAO Oznaka
U2 EZY EASY
Osnovana1995
Flota202
Destinacije134
SedišteLuton,  Ujedinjeno Kraljevstvo
Veb-sajtwww.easyjet.com

Izidžet (engl. easyJet) je britanska niskotarifna avio-kompanija s glavnom bazom na aerodromu London-Luton. Kompanija je osnovana 1995. od preduzetnika Stelios Hadži-Ionu (engl. Stelios Haji-Ioannou, grč. Στέλιος Χατζηιωάννου) koji je poreklom kiparski Grk, a britanski državljanin i vitez britanskog kraljevstva (ser). Kompanija Izidžet posluje u okviru Izi grupacije (easyGroup) i ima preko dvesta redovnih letova za više od 65 odredišta.

Izidžet je kompanija koja nije u vlasništvu svog sopstvenog imena. Da bi sprečio neprijateljsko preuzimanje svoje kompanije, Stelios Hadži-Ionu upisao je ime i marku Izidžet na sebe, ali ih redovno licencira svojoj kompaniji. U slučaju da kompanija bude preuzeta, ostala bi tako bez imena i marke.

Poslovni podaci[uredi | uredi izvor]

Izidžet Erbas A319-100 (G-EZAU) na Aerodromu Salcburg

Osnovana 1995, kompanija je počela s linijama koje povezuju škotske aerodrome Glazgov i Edinburg s londonskim aerodromom Luton. Radi se o linijama na takozvanoj unutarbritanskoj trkačkoj stazi (London-Škotska), koja je najfrekventnija relacija na britanskim ostrvima. S poslovnim ciljem da izabace turističke agencije iz prodavnog lanca njihovih karata, kompanija je navela na sebe proteste turističih agencija. Kao slogan marketinške strategije joj je služila tvrdnja da letovi moraju da budu jeftini kao jedan par farmerki. U martu 1998, Izidžet je preuzeo 40 odsto deonica švajcarske avio-kompanije TEA Svicerland (TEA Switzerland) i prekrstio je u Izidžet Svicerland (Easyjet Switzerland). Godine 2000. kompanija je plasirala svoje deonice na londonskoj berzi. Godine 2002. preuzet je unutarbritanski konkurent Go flaj (Go Fly). Godine 2004, FL Grupacija (FL GROUP), vlasnik avio-kompanija Ajslender (Icelandair) i Sterling (Sterling) preuzima 8,4% deonica Izidžeta. Tokom 2005, to učešće se povećava na 16,9% što podstrekava javne špekulacije o celokupnom preuzimanju Izidžeta. U aprilu 2006, FL Grupacija prodaje svoj udeo za 320 miliona evra i time osigurava sebi kapitalnu dobit od 140 miliona evra.

Poslovni sistem niskotarifnih avio-prevoznika je preuzet od američke kompanije Sautvest erlajnz (Southwest Airlines). Za razliku od direktnog konkurenta Rajanera, Izidžet leti pretežno na centralne aerodrome. Po svom reklamiranju, Izidžet više cilja na poslovne ljude, a ne na turiste.

Prevezeni putnici:

  • Fiskalna godina koja se završila 30. septembra 2012: 58.399.840 Rast5,3%
  • Fiskalna godina koja se završila 30. septembra 2011: 55.470.000 Rast11,6%
  • Fiskalna godina koja se završila 30. septembra 2010: 49.720.000 Rast7,8%
  • Fiskalna godina koja se završila 30. septembra 2009: 46.100.000 Rast3,3%
  • Fiskalna godina koja se završila 30. septembra 2008: 44.600.000 Rast16,7%
  • Fiskalna godina koja se završila 30. septembra 2007: 38.200.000 Rast15,7%
  • Fiskalna godina koja se završila 30. septembra 2006: 33.000.000 Rast11,6%
  • Fiskalna godina koja se završila 30. septembra 2005: 29.557.640 Rast21,6%
  • Fiskalna godina koja se završila 30. septembra 2004: 24.343.649 Rast9,1%
  • Fiskalna godina koja se završila 30. septembra 2003: 20.332.973 Rast78,3%
  • Fiskalna godina koja se završila 30. septembra 2002: 11.400.000 Rast60,5%
  • Fiskalna godina koja se završila 30. septembra 2001: 7.100.000 Rast26,8%
  • Fiskalna godina koja se završila 30. septembra 2000: 5.600.000 Rast80,6%
  • Fiskalna godina koja se završila 30. septembra 1999: 3.100.001 —

Rezervacije[uredi | uredi izvor]

Изиџет Боинг 737-700 (G-EZKA) на Аеродром Бристол

Pri samom početku poslovanja, rezervacije za Izidžet su se vršile putem telefona. U to vreme su svi avioni imali ispisan broj telefona za rezervacije. Direktna prodaja karata je standard za niskotarifne avio-kompanije. Vlasnik kompanije je u prvo vreme omalovažavao važnost interneta, ali posle inicijalne probe elektronske prodaje karata, aprila 1998, internet je praktično postao standardni put za prodaju. U korist tome je išlo da su karte kupljene putem interneta bile jeftinije nego u telefonskoj prodaji, što se opravdavalo ušteđevinom automatizovanog obrađivanja bez telefonskog operatera. U aprilu 2004, 98 odsto karata su prodate putem interneta. Sad se karte putem telefona mogu kupiti ako je datum putovanja u okviru sledećih 14 dana. Rezervacije duže unapred se vrše isključivo putem interneta.

Flota letelica[uredi | uredi izvor]

Do septembra 2003, kompanija je isključivo letela s Boingom 737. U jesen 2003, kompanija je dobila prve avione Erbas A319, od kojih je u prethodnoj godini bilo naručeno 120 komada. Zbog uskog plasiranja redova sedišta, ti avioni imaju na svakoj strani četiri umesto dva izlaza u slučaju nužde, kako bi putnici na vreme napustili letelicu.

Stanje od septembra 2011. godine.
Vrsta U floti Sedišta Napomena
Erbas A319-100 138 156 Najveći operator modela A319
Erbas A320-200 57
(+69 poručenih)
180
Erbas A320neo 100 poručenih
Ukupno 195
(+169 poručenih)

Glavne baze[uredi | uredi izvor]

Pored londonskog aerodoma Luton, gde je centralna baza, londonski aerodrom Getvik je najveća baza. Ostale baze su Miluz-Bazel, Belfast, Berlin-Brandenburg, Bristol, Dortmund, Edinburg, Glazgov, Liverpul, London-Stensted, Milano-Malpensa, Njukasl, Notingem, Madrid, Pariz-Orli, Ženeva.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]