Itelmeni

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Itelmeni
Itelmen 1862. (ilustracija)
Ukupna populacija
3.211
Jezici
Itelmenski, ruski
Religija
Politeizam, pravoslavlje, šamanizam
Srodne etničke grupe
Ostali čukotsko-kamčatski narodi (Čukči, Korjaci, Kereci, Aljutorci)

Itelmeni (rus. Ительмены, engl. Itelmens) su čukotsko-kamčatski narod koji naseljava rusko poluostrvo Kamčatka.[1] Govorili su jezicima iz itelmenske (južne ili kamčatske) grane čukotsko-kamčatskih jezika.

Ime[uredi | uredi izvor]

Itelmen je itelmenski endonim i znači stanovnik suve zemlje, ljudsko biće. Itelmeni su bili poznati i pod imenom Kamčadali, koje znači stanovnici Kamčatke. Kamčadal je egzonim koji potiče iz korjačkog. Od 1920-ih u SSSR-u zvanično se koristi naziv Itelmen, a Kamčadal je počeo da se koristi za rusifikovane Itelmene, kasnije je označavao sve stanovnike Kamčatke koji govore ruski.[1]

Teritorija[uredi | uredi izvor]

Tigilski rejon

Itelmeni su starosedeoci Kamčatke. U 18. veku naseljavali su skoro celu Kamčatku, vremenom je njihova teritorija značajno smanjena, na područje između Sedanke i Sopočnoja. Ovo područje administrativno pripada Tigilskom rejonu Korjačkog okruga Kamčatskog kraja.[1]

Populacija[uredi | uredi izvor]

Prema rezultatima popisa stanovništva Ruske Federacije, Itelmena je 2010. bilo 3.193.[2] Većina ih danas živi u Tigilskom i Miljkovskom rejonu Kamčatskog kraja i u Petropavlovsku Kamčatskom glavnom gradu Kamčatskog kraja (2010. godine ukupno 2.361), značajan broj ih živi i u Magadanskoj oblasti (2010. godine ukupno 600).

Jezik[uredi | uredi izvor]

Tri itelmenska jezika čine posebnu granu čukotsko-kamčatske porodice jezika. Ti jezici su itelmenski jezik (ili zapadnoitelmenski), istočnoitelmenski i južnoitelmenski jezik, od kojih je samo još zapadnoitelmenski živ jezik, dok su ostala dva izumrla. Početkom 21. veka veliki deo Itelmena govori ruskim kao maternjim jezikom, a procenat govornika itelmenskog je u neprestanom opadanju.

Vera[uredi | uredi izvor]

Itelmeni su većinom pravoslavne veroispovesti, ali su održali tradicionalna animistička verovanja, šamanizam i fetišizam.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Itelmeni”. „Crvena knjiga naroda Ruske Imperije”. 
  2. ^ „Rezultati popisa 2010. u Rusiji, Nacionalni sastav stanovništva” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 15. 08. 2019. g. Pristupljeno 06. 09. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]