Majda Potokar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Majda Potokar
Lični podaci
Datum rođenja(1930-03-01)1. mart 1930.
Mesto rođenjaLjubljana, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti25. mart 2001.(2001-03-25) (71 god.)
Mesto smrtiLjubljana, Slovenija
Zanimanjeglumica
Veza do IMDb-a

Majda Potokar (Ljubljana, 1. mart 1930Ljubljana, 25. mart 2001) bila je slovenačka i jugoslovenska pozorišna i televizijska glumica.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je 1. marta 1930. godine u Ljubljani, Slovenija. Otac joj je bio glumac, Lojze Potokar.

Završila je Akademiju za pozorište, radio, film i televiziju u Ljubljani. Diplomirala je 1952. godine i postala član Slovenačkog Narodnog pozorišta ljubljanske „Drame“.[1] U slovenačkom pozorištu ostala je da radi do penzije 1990. godine.

Radila je sa mnogim slovenačkim režiserima. Najviše je sarađivala sa Francom Štiglicom u čijim je filmovima igrala. Glumila je uloge složenih karaktera ženskih sudbina klasičnog i modernog dramskog repertoara.

Zahvaljujući melodičnom glasu, dobijala je mnogobrojne uloge u radio dramama.[2]

Umrla je 25. aprila 2001. godine u Ljubljani.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Četiri decenije bila je član ljubljanskog Narodnog pozorišta „Drama“. Raznolikost uloga u kojima je igrala, impresionirala je publiku. Ostala je zapamćena kod različitih generacija zahvaljujući raznovrsnoti likova koje je igrala. Uloge poput Micke u „Kranjskoj komediji“, Elektre u „Orestijadi“, Kordelije u „Kralja Lira“, Gertrude u „Hamletu“, Ane u „Dnevniku Ane Frank“ donele su joj slavu.[3]

Talenat i umetničku kreativnost dokazala je u ulogama slovenačkog filmskog stvaralaštva 1948. godine. Među napopularnijim filmovima bili su „Ne plači“, „Petar“, „Crvene uši“, „Ovo je Vipers“ i „Kada su sazrele jagode“.

Dobila je najveće priznanje za glumačka ostvarenja u Sloveniji. Zbog svojih individualnih i kreativnih snaga iznad proseka pozorišnih ostvarenja, zauzimala je jedno od prvih mesta pozorišnih umetnika. Talenat Majde Potokar ogledao se boljom glumom u drami nego u komediji i tragediji, što se nije moglo često videti na sceni. Karakteristačna je bila po svojoj prefinjenosti, osećaju za meru, osetljivosti i umetničke odgovornosti. Bila je u stanju da „oživi“ čak i male uloge.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Najznačajnija nagrada koju je dobila — Borštnikov prsten 1985.[4]

Filmografija[uredi | uredi izvor]

  • „Na svojoj zemlji“ (1948)
  • „Tri priče “(1955)
  • „Samorastniki“ (1963)
  • „Ne plači, Petre“ (1964)
  • „Lažov“ (1965)
  • „Crvene uši“ (1970)
  • „Poslednja stanica“ (1971)
  • „Begunac“ (1973)
  • „Ova godina“ (1977)
  • „Kao zrele jagode“ (1978)
  • „Istraživanja“ (1979)
  • „Nasleđe“ (1984)
  • „Naš čovek“ (1985)
  • „Vreme bez bajki“ (1986)
  • „Leto u školjci“ (1986)
  • „Ljubav Blanke Kolak“ (1987)
  • „Proleće u školjki 2“ (1988)
  • „Veštački raj“ (1990)
  • Srčna dama“ (1991)
  • „Triangle “(1991)

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ SNG Drama
  2. ^ Život Majde Potokar
  3. ^ Poznata pozorišna dela
  4. ^ „Borštniktove nagrade”. Arhivirano iz originala 19. 05. 2017. g. Pristupljeno 08. 05. 2016.