Milan Radulović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milan Radulović
Datum rođenja(1948-08-13)13. avgust 1948.
Mesto rođenjaMalo PoljeFNR Jugoslavija
Datum smrti29. oktobar 2017.(2017-10-29) (69 god.)
Mesto smrtiBeogradSrbija
Politička strankaDemokratska stranka Srbije

Milan Radulović (Malo Polje kod Han Pijeska, 13. avgust 1948Beograd, 29. oktobar 2017)[1] bio je srpski filozof, estetičar, teolog, istoričar i teoretičar književnosti, književni kritičar, profesoru Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta "Sveti Vasilije Ostroški" Univerziteta u Istočnom Sarajevu i bivši ministar vera Republike Srbije (20042007).[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Završio je Filozofski fakultet u Sarajevu 1972. godine, a na Filološkom fakultetu u Beogradu 1998. godine odbranio doktorsku disertaciju „Umetnička forma i istorijski kontekst romana Dobrice Ćosića“. Od 1973. do 1977. godine usavršavao se uz rad u Institutu za književnost i umetnost (istraživač-pripravnik). Od 1979. do 1981. lektor-predavač na Državnom univerzitetu „Taras Ševčenko“ u Kijevu. Od 1982. godine stalno zaposlen u Institutu za književnost i umetnost. Sveti arhijerejski sinod SPC postavio ga 2000. godine za vanrednog profesora u Duhovnoj akademiji Svetog Vasilija Ostroškog u Foči, a za redovnog profesora Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Istočnom Sarajevu izabran 2009.

Dobitnik nagrade „Isidora Sekulić“ za značajno dostignuće u književnosti. Od 2001. do 2004. godine bio je poslanik u Narodnoj skupštini Srbije. Od 2004. do 2007. godine ministar vera u Vladi Srbije.

Objavio je 17 knjiga i preko 40 naučnih radova radova u tematskim zbornicima, te preko 90 naučnih i stručnih radova u književnim i naučnim časopisima. Srpska pravoslavna crkva odlikovala ga je 5. oktobra 2006. godine Ordenom Svetog Save prvog stepena. U Gramati se navodi:

Na predlog Njegove svetosti patrijarha srpskog Pavla, Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve dodelio je Milanu Raduloviću visoko odlikovanje Srpske pravoslavne crkve, Orden svetog Save prvog stepena za delatnu ljubav prema Svetoj majci crkvi i istrajno svedočenje Hrista vaskrslog.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Politika, 1. novembar 2017, str. 27, porodične čitulje
  2. ^ NEMJERLjIV DOPRINOS RADULOVIĆA U POVEZIVANjU CRKVE, DRŽAVE I SRPSKE KULTURE (2023). „Prvi saziv”. Novinska agencija Republike Srpske "SRNA". Pristupljeno 11. 11. 2023. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]