Milorad Popović (socijalista)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
milorad popović
Lični podaci
Datum rođenja(1875-00-00)1875.
Mesto rođenjaKneževina Srbija
Datum smrti24. avgust 1905.(1905-08-24) (29/30 god.)
Mesto smrtiVrnjačka Banja, Kraljevina Srbija

Milorad Popović (1875Vrnjačka Banja, 24. avgust 1905) bio je srpski socijalista, jedan od istaknutih aktivista i teoretičara radničkog pokreta.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1875. godine. Kao učenik gimnazije u Nišu pristupio je socijalističkom pokretu čitajući neke od tada mnogobrojnih bugarskih prevoda klasika marksizma. Od 1895. sarađivao je u listu Socijaldemokrat i zastupao radikalne marksističke stavove. Iste godine bio je isključen iz gimnazije.[1]

Godine 1896. otišao je u Pariz, gde je bio veoma aktivan u socijalističkom pokretu, pogotovo među jugoslovenskim iseljenicima. Osnovao je Jugoslovensko radničko društvo i bio je jedan od najaktivnijih članova. Tokom boravka u Parizu okrenuo se sindikalnoj borbi, s obzirom da se tada revolucionarni sindikati razvili svoju aktivnost u Francuskoj i sarađivao u sindikalnom listu.[1]

Godine 1901. pokušao je da osnuje socijalističku partiju u Srbiji, pa je s tim ciljem formirao partijski odbor u kome su između ostaklih bili Jovan Skerlić i Dragiša Lapčević. Pošto mu je ovaj pokušaj propao, iste godine se preselio u Budimpeštu, gde se odmah aktivno uključio u socijalistički pokret. Kao i u Parizu i ovde je sarađivao u pokretu lokalnih srpskih socijalista i bio u glavnim tokovima mađarskog socijalističkog pokreta. Bio je aktivan u grupi srpskih radnika u Budimpešti, koja je 1901. pokrenula Narodni list, a 1902. list Narodna reč, koji je izlazio kao dodatak glavnom glasilu Mađarske socijaldemokratske partije.[1]

Popović je bio kritičan prema nekim izdanjima beogradskih socijalista, a kritički se osvrnuo na brošuru Materijalističko shvatanje istorije Dimitrija Tucovića. Oštro je kritikovao socijalistički pokret u Srbiji, a pre svega Srpsku socijaldemokratsku stranku (SSDS) ističući da je pokret u Srbiji počinjao odozgo, nasuprot radu među radnicima, za koji se on zalagao. Tokom boravka u Budimpešti, bio je blizak sa predstavnicima unutarpartijske opozicije unutar Socijaldemokratske partije Mađarske, čiji su predvodnici bili Sabor Ervin i Daniel Arnold.[1]

Zbog opozicionog držanja isključen iz Srpske socijaldemokratske stranke 1904, zajedno sa Jovanom Skerlićem, Kostom Jovanovićem, Ljubom Jovčićem i drugima.[1]

Preminuo je od posledica tuberkuloze 24. avgusta (11. avgusta po starom kalendaru) 1905. u Vrnjačkoj Banji, gde je otišao na lečenje.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Hronologija radničkog pokreta i SKJ 1919—1979. tom I 1919—1941. Beograd: Narodna knjiga; Institut za savremenu istoriju. 1980.  COBISS.SR 1539739342