Monmut

Koordinate: 51° 49′ S; 2° 43′ Z / 51.81° S; 2.72° Z / 51.81; -2.72
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Monmut
engl. Monmouth, vel. Trefynwy

Zastava
Zastava
Administrativni podaci
Država Ujedinjeno Kraljevstvo
Konstitutivna zemlja Vels
GrofovijaMonmutšir
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 8.877
Geografske karakteristike
Koordinate51° 49′ S; 2° 43′ Z / 51.81° S; 2.72° Z / 51.81; -2.72
Monmut na karti Ujedinjenog Kraljevstva
Monmut
Monmut
Monmut na karti Ujedinjenog Kraljevstva
Veb-sajt
www.monmouth.org.uk

Monmut (engl. Monmouth, vel. Trefynwy) je grad na jugoistoku Velsa. Nalazi se na reci Monou. Sedište je grofovije Monmutšir. Grad je smešten 58 km severoistočno od Kardifa i 204 km zapadno od Londona. Prema popisu iz 2001, Ima 8,877 stanovnika.

U rimsko doba je tu bila mala utvrda, Blestium, a grad se utvrdio nakon što su Normani 1067. izgradili dvorac. Srednjovekovni most sa kamenim vratima jedini je preostali te vrste u Britaniji. Dvorac je kasnije postao posed porodice Lankaster, i rodno je mesto engleskog kralja Henrija V. Sedište grofovije Monmutšir postao je 1536.

Monmut je kasnije postao turističko središte, i sajamski grad. Danas je trgovinsko i uslužno središte, i centralno mesto obrazovnih i kulturnih aktivnosti za pripadajuće ruralno područje.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Arheološka istraživanja sprovedena na području Ulice Monou otkrila su obilje informacija o ranoj istoriji grada, pa je Savet za britansku arheologiju uvrstio Monmut među deset arheološki najznačajnijih gradova u Britaniji.[1]

Rimsko razdoblje[uredi | uredi izvor]

Prvo poznato naselje u Monmutu bila je mala rimska utvrda Blestium, jedna u mreži vojnih baza uspostavljenih na granicama rimske uprave. Bila je povezana putem sa većim rimskim gradovima - Glevum (Gloster) i Isca Augusta (Kerleon). Arheolozi su u današnjem centru grada pronašli rimsku keramiku i kovanice. Tokom kasnijeg rimskog perioda, između II i IV veka, čini se da je bio središte prerade gvožđa.[2][3][4]

Srednji vek[uredi | uredi izvor]

Dvorac u Monmutu

Nakon završetka rimske vlasti u Britaniji, ovo je područje bilo na južnom rubu velškog kraljevstva Erging. Jedini dokaz daljeg naselja u Monmutu je zapis o crkvi iz VII veka, na nepoznatoj lokaciji u gradu, posvećenoj velškom svecu Kadoku. Područje je 1056. opustošio velški princ Grufiddap Livelin, idući s vojskom Velšana, Saksonaca i Danaca poraziti Ralfa, grofa od Hereforda.[4]

Nakon normanskog osvajanja Engleske 1066, grofovija Hereford data je Vilijamu Ficosbernu iz Normandije, jednom od najbližih saveznika Vilijama Osvajača, koji je bio zadužen da brani područje od Velšana. Izgrađen je novi dvorac u Monmutu s dominirajućim pogledom na okolno poručje na sigurnom odbrambenom mestu i sa kontrolom nad prelazima preko obeju reka i područnim izvorima obradive zemlje, drva i minerala.[2] Oko dvorca je izrastao grad, te je 1075. osnovan i benediktinski priorat, koji je verovatno jedno vreme bio sedište Džefrija od Monmuta, redovnika rođenog oko 1100, i najpoznatijeg kao autora hronike Historia Regum Britanniae (Istorija britanskih kraljeva). Grad se pominje u Knjizi strašnog suda.

Tokom perioda nemira između pristalica kralja Henrija III i barona koji su tražili smanjenje njegovih ovlašćenja, grad je 1233. bio poprište bitke između kraljeve vojske i trupe Ričarda Maršala, grofa od Pembroka. Dvorac je kasnije proširio Henrijev sin Edmund, nakon što je 1267. postao grof od Lankastera.[2] Oko 1300. izgrađene su gradske zidine i utvrđen most na Monouu. Most stoji i danas, jedini takav utvrđeni most u Britaniji, i navodno jedan od samo tri slična prelaza u Evropi.[3][5]

Kralj Edvard II bio je kratko zatvoren u dvorcu u Monmutu, nakon što su ga svrgnuli njegova žena Izabela od Francuske i njen ljubavnik Rodžer Mortimer, grof od Marča.[6] Sredinom XIV veka dvorac i grad došli su u posed kuće Lankaster, kroz ženidbu Džona od Genta s Blanš od Lankastera. Džon od Genta je utvrdio dvorac, koji je postao omiljena rezidencija kuće Lankaster. Njegov unuk, rođen 1387. bio je poznat kao Henri od Monmuta sve do krunisanja za kralja. Henrijeva pobeda u bici kod Ažinkura zabeležena je u imenu glavnog gradskog trga - Aginkort trg, i njegovim kipom ispred Šajer Hola.

Nakon XIV veka, grad je postao poznat po proizvodnji vunenih kapa koje nose ime po Monmutu.[5] Međutim, kao granični grad, dalji je napredak bio usporen nakon što su obližnja područja došla pod napad pristalica Oven Glindvira oko 1405, iako sam Monmut nije bio napadnut.[4]

Nakon srednjeg veka[uredi | uredi izvor]

Karta Monmuta iz 1610

Zakonom Henrija VIII iz 1536. ujedinjena je administracija Engleske i Velsa. Stvoren je novi okrug na području zapadno od Glosteršira i Herefordšira, s Monmutom kao sedištem. Grad je istovremeno dobio predstavništvo u Engleskom Parlamentu, a priorat je raspušten. Poveljom kralja Džejmsa I iz 1605, Monmut dobija status grada. Izgled grada na Spidovoj mapi iz 1610. lako je prepoznatljiv i današnjim stanovnicima, s glavom ose jasno vidljivom iz dvorca prema glavnoj - Monou ulici i prema mostu. Monou ulica je tipična trgovačka ulica, široka na sredini, a uža na krajevima, kako bi se sprečio beg stoke.[4]

Školu u Monmutu osnovao je Vilijam Džons, 1614. tokom Engleskog građanskog rata dvorac je tri puta menjao vlasnike, a Oliver Kromvel prošao je tuda tokom pohoda na dvorac u Čepstouu i Pembroku, 1648.[7] Dvorac je zanemaren nakon rata, ali grad je nastavio da napreduje.

Do kraja XVIII veka, grad je postao popularno odredište, naročito za posetioce koji su išli na izlet brodom pitoresknom dolinom reke Vie.[4] Pesnici Vilijam Vordsvort, Semjuel Koleridž, i Robert Sauthej, te slikar Dž. M. V. Tarner, bili su među posetiocima.[5][8]

XIX i XX vek[uredi | uredi izvor]

Kip Čarlsa Rolsa ispred Šajer Hola

Grad je 1802. posetio admiral Horacije Nelson, koji je znao važnost ovog šumovitog kraja za snabdevanje Britanske mornarice drvetom. U njegovu čast je izgrađen Pomorski hram na obližnjem Kimin Hilu.[9] Demonstranti Džon Frost, Zepanaja Vilijams i Vilijam Džouns proglašeni su 1840. krivima za izdaju, nakon nereda u Njuportu u kojima je stradalo 20 ljudi, te su osuđeni da budu obešeni, razvučeni i raščetvorni. Bilo je to poslednje izricanje takve kazne u Britaniji. Presuda je kasnije ublažena na deportaciju u Tasmaniju.[4]

Između 1857. i 1883. izgrađene su četiri železničke pruge koje su išle kroz Monmut, i sve četiri su zatvorene između 1917. i 1964.[10] Krajem XIX i početkom XX veka grad je bio blisko povezivan sa porodicom Rols. Čarls Rols sklopio je 1904. ugovor o proizvodnji automobila sa Henrijem Rojsom, ali je 1910. poginuo u avionskoj nesreći, te mu je podignut spomenik na Aginkort trgu. U crkvi sv. Marije je spomen-obeležje stradalima na brodu HMS Monmut, kog su 4. novembra 1914. potopile nemačke krstarice kod čileanske obale, u bici kod Koronela.[11] Sedam brodova Kraljevske mornarice nosilo je ime po Monmutu, uključujući i fregatu Tipa 23 iz 1991, koja je još operativna.

Monmut je tokom XX veka bio uglavno miran gradić; putnička železnica prestala je da saobraća 1959, ali su putne veze značajno poboljšane sa novom A40 obilaznicom iz 1966, kao i kasnijim povezivanjem grada na sistem auto-puteva. Poboljšane komunikacije doprinele su razvoju grada, čija su se predgrađa proširila preko reka Vaj i Monou, premo jugoistoku, zapadu i severu starog gradskog središta.[4]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Monou ulica, istorijsko mesto gradske pijace, a danas glavna trgovačka ulica

Monmut se razvio prvenstveno kao sajamski grad i poljoprivredno središte, pre nego kao industrijski centar. Prerada vune bila je značajna u njegovom ranom razvoju i grad je bio središte proizvodnje vrlo popularnih kapa koje nose ime po njemu još od XV veka.[12] Monmut se istorijski bavio preradom gvožđa i lima, zajedno s fabrikom papira i žitarica. Grad je bio važna rečna luka, sa skladištima i pristaništima uz reku Vaj, koja su kasnije uklonjena zbog gradnje obilaznice A40.[2][13] Monmut je danas u prvom redu središte uslužnih delatnosti i turizma.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema popisu iz 2001, Monmut ima 8877 stanovnika.[14][15] Od tog broja, 1.760 (19,8%) imaju 15 ili manje godina; 1.227 (13,8%) između 16 i 29 godina; 1.687 (21,1%) između 30 i 44; 1.849 (20,8%) između 45 i 45; 1.386 (15,6%) između 60 i 74; i 968 (10,9%) imaju 75 ili više godina.[14] Ukupan broj stanovnika porastao je sa 5.504 iz 1961. na 8.877 u 2001, što je porast od 61% tokom 40 godina.[16]

Religija[uredi | uredi izvor]

Prema popisu iz 2001, 74,2% stanovnika izjasnili su se kao hrišćani, a 16,7% ne pripada nijednoj religiji. Manjinske verske zajednice su muslimani (0,2%), siki (0,2%) i budisti (0,2%).[17]

Crkva sv. Marije prva je katolička crkva u Velsu izgrađena nakon reformacije. Njena izgradnja usledila je nakon ukidanja zakona protiv katolika 1778.

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kissack 2003.
  2. ^ a b v g Glamorgan-Gwent Archaeological Trust Historic Landscape Characterisation: Lower Wye Valley, Pristupljeno 13. 4. 2013.
  3. ^ a b Newman 2000, str. 393–412
  4. ^ a b v g d đ e A Brief History of the Town of Monmouth Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. mart 2012), Pristupljeno 13. 4. 2013.
  5. ^ a b v Monmouth Town Council: History of the town Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. april 2012), Pristupljeno 13. 4. 2013.
  6. ^ Saaler 1997, str. 134
  7. ^ Gaunt 1996, str. 93.
  8. ^ Elisabeth Whittle, "All These Inchanting Scenes: Piercefield in the Wye Valley", Garden History, Vol. 24, No. 1 (Summer ). (1996). str. 148.–161
  9. ^ „Horatio Nelson in Monmouth”. 
  10. ^ B. M. Handley and R. Dingwall, . The Wye Valley Railway and the Coleford Branch. 1982. ISBN 978-0-85361-530-9. 
  11. ^ „HMS Monmouth”. Arhivirano iz originala 14. 05. 2011. g. Pristupljeno 24. 05. 2012. 
  12. ^ Gathering the Jewels: Monmouth cap, 16th century Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. maj 2012), Pristupljeno 13. 4. 2013.
  13. ^ Monmouthshire in 1911 Encyclopaedia Britannica Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. maj 2012), Pristupljeno 13. 4. 2013.
  14. ^ a b ONS Neighbourhood Statistics: Area: Monmouthshire 004, Age Structure (KS02) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. oktobar 2013), Pristupljeno 13. 4. 2013.
  15. ^ Monmouthshire County Council: Town and community council statistics Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. mart 2012), Pristupljeno 13. 4. 2013.
  16. ^ Vision of Britain: Monmouth Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. april 2022), Pristupljeno 13. 4. 2013.
  17. ^ ONS, 2001 Census, Key Statistics, Monmouthshire 004 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. oktobar 2013), Pristupljeno 13. 4. 2013.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]