Нарцис (биљка)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Narcis, sunovrat
Naučna klasifikacija uredi
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Monocotyledones
Red: Asparagales
Porodica: Amaryllidaceae
Potporodica: Amaryllidoideae
Rod: Narcissus
Vrsta:
N. poeticus
Binomno ime
Narcissus poeticus
L., 1753.
Sinonimi[1]
  • Autogenes angustifolius Raf.
  • Autogenes poeticus (L.) Raf.
  • Helena croceorincta Haw.
  • Helena purpureorincta Haw.
  • Hermione purpurocincta (Haw.) M.Roem.
  • Narcissus angustifolius Curtis ex Haw.
  • Narcissus hellenicus Pugsley
  • Narcissus majalis Curtis
  • Narcissus majalis var. plenus Haw.
  • Narcissus obliquus Tausch
  • Narcissus ornatus Haw.
  • Narcissus patellaris Salisb.
  • Narcissus purpureocinctus (Haw.) Spach
  • Narcissus recurvus Haw.
  • Narcissus tripedalis Lodd. ex Schult. & Schult.f.
  • Narcissus tripodalis Salisb. ex Herb.
  • Stephanophorum purpuraceum Dulac
Narcis

Narcis je vrsta višegodišnjih biljaka iz istoimenog roda (Narcissus). Postoji više vrsta narcisa, među kojima je i beli narcis ili sunovrat. Poreklo ove vrste je iz Evrope, Severne Amerike i Azije. Narcis je vesnik proleća. To je zeljasta biljka koja raste na našim livadama. Zbog lepote cveta, česta je u baštama kao ukrasna biljka. Geofita je, a cveta od aprila do jula.[2] Cvet narcisa ima prirodno, umetničko i mitološko značenje. Svojom bojom i suptilnim izgledom osvetljava i vizuelno čini prostor enterijera i eksterijera doma upečatljivim.

Na prvom mestu u gajenju narcisa nalazi se Engleska, zatim Holandija, Danska i Nemačka.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Postoje dve teorije o poreklu imena. Legenda kaže da je narcis dobio ime po mladiću iz grčke mitologije Narcisu. Lep ali hladan, nije hteo da uzvrati ljubav šumskoj nimfi Eho, koja je umrla zbog neuzvraćene ljubavi.

Po drugoj teoriji cvet je dobio ime po svojim narkotičkim svojstvima, i otud naziv narcis (grč. narke — gubitak čula, ukočenost).

Narcisi su od XVI veka u Evropi omiljeno baštensko cveće.[3]

Opis biljke[uredi | uredi izvor]

Sve vrste narcisa poseduju koronu okruženu sa šest cvetnih listova zvanih perianti koji se spajaju u cev na kraju cveta. Semenje je crno, okruglo sa tvrdim omotačem. Narcisi mogu posedovati boje identične kod perianta i korone ili mogu varirati u nijansama između perianta i korone. Boje koje se najčešće pojavljuju su nijanse žute, bele, narandžaste, roza, crvene i zelene.[4]

Koren je po tipu žiličast.[2]

Lukovica je loptastog ili jajastog oblika, duga oko 5 cm, a široka do 2,5 cm sa tamnim i suvim omotačem. Ovo podzemno stablo omogućava prezimljavanje, jer sadrži rezervnu hranu, kao i pupoljak.[2]

Stabljika može da naraste do pola metra, zelene je boje, spljoštena i sa dva istaknuta uzdužna rebra.[2]

Listovi su sedeći, nepotpuni sa paralelnom nervaturom. Linearni su, široki oko pola centimetra i na vrhu su zatupasti. Kraći su od stabljike, a boja im je zelena ili plavičasta.[2]

Cvetovi su pojedinačni, vršni, ređe se dešava da ih je po dva na vrhu stabljike. Cvetna drška je duga do 2cm i u donjem delu je obuhvaćena opnastim priperkom. Krunicu sačinjavaju beli listići koji su jajastog oblika ili su na vrhu šiljati. Prema osnovi se sužavaju i po pravilu ne prepokrivaju. Parakrunica tanjirasta, duga oko pola centimetra, žute je boje, a po obodu sitno nazubljena i crvena. Cvet je dvopolan, ima i prašnike i tučak. Prašnici su uglavnom međusobno iste dužine, a tučak ima trodelni žig.[2]

Plod je čahura sa mnogo semena u svakom okcu.[2]

Areal[uredi | uredi izvor]

Grupa narcisa na prirodnom staništu — Alpi, Austrija, oko 1750 m n. v.

Areal ove vrste obuhvata Alpe, Karpate, severnu Grčku i sve države bivše Jugoslavije. Pripada prealpsko-submediteranskoj flori.[2]

Značaj[uredi | uredi izvor]

Gaji se kao ukrasna biljka. Nije poznata po lekovitosti, a ne pripada ni krmnom bilju jer je otrovna za stoku.[2]

Toksičnost[uredi | uredi izvor]

Sve vrste narcisa sadrže alkaloidni otrov likorin, najčešće u tučku i listovima.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Plant List”. Arhivirano iz originala 16. 01. 2016. g. Pristupljeno 04. 02. 2019. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z Mišić, Lj. & Lakušić, R. 1990. Livadske biljke. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Beograd.
  3. ^ „Legendarni cvijet Narcis ~ Mirisi Prirode ~ Fragrantica”. www.punmiris.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 22. 12. 2018. 
  4. ^ „Narcis – simbol početka”. www.artnit.net. Pristupljeno 22. 12. 2018. 
  5. ^ „A Modern Herbal | Narcissus”. www.botanical.com. Pristupljeno 22. 12. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Webster's third new international dictionary. 1961 (Websters Dict)
  • Aldén, B., S. Ryman & M. Hjertson Våra kulturväxters namn — ursprung och användning. Formas, Stockholm (Handbook on Swedish cultivated and utility plants, their names and origin). 2009 (Vara kulturvaxt namn)
  • Ali, S. I. & S. M. H. Jafri, eds. Flora of Libya. 1976- (F Libya)
  • Botanical Society of the British Isles BSBI taxon database (on-line resource). (BSBI)
  • Craker, L. E. & J. E. Simon, eds. Herbs, spices, and medicinal plants, 2 vols. 1986—1987 (HerbSpices)
  • Czerepanov, S. K. Vascular plants of Russia and adjacent states (the former USSR). 1995 (L USSR)
  • Davis, P. H., ed. Flora of Turkey and the east Aegean islands. 1965—1988 (F Turk)
  • Encke, F. et al. Zander: Handwörterbuch der Pflanzennamen, 13. Auflage. 1984 (Zander ed13)
  • Fernandes, A. 1951. Sur la phylogénie des espéces du genre:Narcissus L. Bol. Soc. Brot. 25:148.
  • Fernandes, A. 1968. Keys to the identification of native and naturalized taxa of the genus Narcissus L. Daffodil Tulip Year Book 48.
  • Gleason, H. A. & A. Cronquist Manual of vascular plants of northeastern United States and adjacent Canada, ed. 2. 1991 (Glea Cron ed2)
  • Haines, A. & T. F. Vining Flora of Maine: a manual for identification of native and naturalized vascular plants of Maine. 1998 (F Maine)
  • Hanks, G. R., ed. Narcissus and daffodil: the genus Narcissus. Medicinal and aromatic plants — industrial profiles volume 21. 2002 (Narcissus Hanks) 34.
  • Hinds, H. R. Flora of New Brunswick, ed. 2. 2000 (F New Brunswick)
  • Huxley, A., ed. The new Royal Horticultural Society dictionary of gardening. 1992 (Dict Gard)
  • Jefferson-Brown, M. Narcissus. 1991 (Narcissus Jeff-Brown) 49.
  • Kington, S. The international daffodil register and classified list 1998. 1998 (Daffodil Reg List 98)
  • Komarov, V. L. et al., eds. Flora SSSR. 1934—1964 (F USSR)
  • Lampe, K. F. & M. A. McCann AMA handbook of poisonous and injurious plants. 1985 (Lampe & McCann)
  • Liberty Hyde Bailey Hortorium Hortus third. 1976 (Hortus 3)
  • Maire, R. C. J. E. et al. Flore de l'Afrique du Nord. 1952- (F Afr Nord) 75.
  • Munro, D. B. Canadian poisonous plants information system (on-line resource). (Can Poison Pl)
  • Pajaujis Anonis, D. Flower oils and floral compounds in perfumery. 1993 (Flower Oils)
  • Pignatti, S. Flora d'Italia. 1982 (F Ital)
  • Radford, A. E. et al. Manual of the vascular flora of the Carolinas. 1964 (F Carolin)
  • Rehm, S. Multilingual dictionary of agronomic plants. 1994 (Dict Rehm)
  • Salmon, M. 1993. Narcissus section Pseudonarcissus: its subspecies and their distribution (Daffodils) 1993-4:50.
  • Tutin, T. G. et al., eds. Flora europaea. 1964—1980 (F Eur)
  • Walters, S. M. et al., eds. European garden flora. 1986- (Eur Gard F)
  • Webb, D. A. 1978. Taxonomic notes on Narcissus L. In: V. E. Heywood (ed.), Flora europaea. Notulae systematicae ad floram Europaeam spectantes. No. 20 Bot. J. Linn. Soc. 76:298-307.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]