Novosokoljniki
Novosokoljniki Novosokolьniki | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Severozapadni |
Oblast | Pskovska oblast |
Rejon | Novosokoljnički rejon |
Osnovan | 1901. |
Status grada | 1925. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2016. | 7.468 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 56° 01′ 00″ S; 29° 56′ 00″ I / 56.016667° S; 29.933333° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 135 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 182200 |
Pozivni broj | (+7) 81144 |
Registarska oznaka | 60 |
OKATO kod | 58 226 501 |
OKTMO kod | 58 626 101 001 |
Novosokoljniki (rus. Новосокольники) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom grada na zapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u južnom delu Pskovske oblasti i administrativno pripada Novosokoljničkom opštinskom rejonu čiji je ujedno i administrativni centar. Osnovan je 1901. godine, a status grada ima od 1925. godine.
Prema procenama nacionalne statističke službe za 2016. u gradu je živelo 7.468 stanovnika.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Grad Novosokoljniki nalazi se u južnom delu Bežaničkog pobrđa na nadmorskoj visini od 135 m. Kroz grad protiče rečica Mali Udraj. Grad se nalazi na oko 287 kilometara jugoistočno od administrativnog centra oblasti Pskova.
Važno je železničko raskršće kroz koje prolaze železničke pruge Moskva−Riga i Sankt Peterburg−Kijev.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Savremeni grad Novosokoljniki razvio se iz istoimene železničke stanice osnovane 1901. godine na trasi Moskovsko-vindavsko-ribinske železnice, a novoosnovano naselje ime je dobilo po obližnjem selu Sokoljniki. Zbog svog saobraćajnog značaja naselju je odlukom oblasnih vlasti 6. juna 1925. dodeljen zvaničan administrativni status grada.[1]
Tokom Drugog svetskog rata grad je bio pod nacističkom okupacijom od 25. jula 1941. do 29. januara 1944. godine.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 9.029 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2016. grad imao 7.468 stanovnika.[2]
1939. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2016. |
---|---|---|---|---|---|---|---|
9.000 | 9.478 | 9.732 | 10.755 | 10.689[3] | 9.757[4] | 9.029[5] | 7.468 |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Коломыцева Н. В. Псковской губернии 225 лет Архивирано на сајту Wayback Machine (28. октобар 2014)
- ^ „Ocenka čislennosti postoяnnogo naseleniя po municipalьnыm obrazovaniяm Pskovskoй oblasti na 1 яnvarя 2016 goda”. Arhivirano iz originala 16. 04. 2016. g. Pristupljeno 14. 4. 2016.
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]