Polić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Polić je srpsko prezime.[1] Najčešće među Srbima pravoslavne vere u Bosni i Srbiji, zatim među Srbima katoličke vere u okolini Dubrovnika, kao i Hrvatima u Gorskom Kotaru, Dalmaciji i dijaspori. Najčešća krsna slava kod pravoslavnih Polića je Sveti Nikola, a ima i onih koji slave Svetog Jovana ili Svetog Đorđa (Đurđevdan).

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Jedan ogranak ove porodice potiče iz okoline Priboja, odakle su se u velikom broju raseljavali na sever u Podrinje (okolina Ljubovije), a kasnije i u Šabac i posavska sremska sela (Kuzmin), dok je jedan deo Polića ostao da živi u pribojskom kraju. Drugi deo ovog ogranka se odselio u Bosansku Krajinu, gde ih najviše ima u opštinama Laktaši, Sanski Most, Drvar (selo Mokronoge), kao i u Banjaluci i ostalim gradovima Bosanske Krajine, Pounja i Posavine.

Drugi ogranak navodno potiče iz Dalmatinske Zagore (oko Cetine), odakle se jedan deo odselio u Bosnu i zadržao svoj srpski identitet, dok se značajan deo odselio u inostranstvo, na ostrva ili na sever u Gorski Kotar (okolina Rijeke), gde su se vremenom pokatoličili i poprimili hrvatski nacionalni identitet. Polića, koji danas sebe smatraju Hrvatima, ima i u zapadnoj Hercegovini (naselje Polići u opštini Posušje).

Primetan je i nemali broj bosanskohercegovačkih muslimana sa ovim prezimenom, što je dokaz njihovog srpskog porekla (videti "Srbi islamske vere"). Ima ih u Sarajevu, srednjoj Bosni, kao i u inostranstvu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Poreklo srpskih porodica i prezimena“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. jul 2014), mr Radomir D. Rakić i Vera Stanisavljević-Rakić, Internet novine serbske.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]