Прес (novine)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pres
Pres
TipDnevne novine
Osnivanje2005.
Jeziksrpski
Ukidanje2012.
Sedište27. marta 69/14
GradBeograd
ZemljaSrbija
Veb-sajtwww.pressonline.rs

Pres su bile dnevne tabloidne novine srednje vrednosti koje su izlazile u Beogradu između 2005. i 2012.

Pokrenute od strane grupe novinara koji su napustili Kurir, a izdala ih je kompanija koju su osnovali pod nazivom Press Publishing Group, Pres je brzo razvio značajnu čitalačku publiku, dostigavši pritom veliku nakladu. Vremenom je kompanija tržišni uspeh dnevnika povezala sa drugim projektima štampanih medija, poput drugog dnevnika Biznis, namenjenog poslovnim ljudima, kao i nedeljnika za životni stil Lola i sjajnog mesečnika FAME.

Godinama se, poput mnogih drugih srpskih medija, list suočavao sa nagađanjima i optužbama o svojoj vlasničkoj strukturi. Glasine o stvarnim vlasnicima Presa kao najmoćnijim politički povezanim poslovnim tajkunima u Srbiji bile su raširene pojedincima poput Miroslava Miškovića i Dragana Đilasa koji se često pominju u vezi s tim.

Dnevnik je ugašen u novembru 2012. godine usled velike kontroverze koja se odigrala u srpskim medijima kada je tajkun Miroslav Mišković najavio povlačenje iz vlasničke strukture lista, potvrđujući time svoju dugo nagađanu povezanost sa listom.

Vlasništvo[uredi | uredi izvor]

Vlasnici štampe kontrolisali su list preko entiteta nazvanog Press Publishing Group d.o.o koji je u Srbiji registrovan kao društvo sa ograničenom odgovornošću sredinom oktobra 2006.[1]

U početku je bio u suvlasništvu tri stranke: kompanije Amber Press Limited sa Kipra (50%), pojedinca Đorđa Stefanovića (40%) i kompanije Mediavox d.o.o. iz Beograda (10%). Međutim, s obzirom da je Mediavox takođe u vlasništvu Stefanovića, Press Publishing Group je u osnovi bila zajedničko preduzeće između 50 i 50 Stefanovića i kiparske Amber Press.

Kompanija se brzo uspostavila na srpskom medijskom tržištu, primajući priznanja[2] i objavljujući dobre poslovne rezultate. Prema godišnjem finansijskom izveštaju Agencije privredne registre Republike Srbije, 2007. godine kompanija je imala 136 zaposlenih i postavljen godišnji profit od RSD 58,830,000 (oko 0,7 miliona u to vreme) za kalendarsku 2007. godinu[3]

Zatim je u maju 2009. vlasništvo restrukturirano Stefanovićevim udelom od 40% podeljenim između 4 osobe: Biljana Kralj (22%), Đoko Kesić (6%), Dragan J. Vučićević (6%) i Svetomir Marjanović (6%).

Tokom godina česta su bila nagađanja o identitetu pojedinaca koji stoje iza kompanija navedenih u vlasničkoj strukturi Presa. S tim u vezi su se često pominjali srpski tajkuni i privrednici Miroslav Mišković i Dragan Đilas. 12. novembra 2012. godine ta spekulacija je potvrđena kada je politički uticajni srpski tajkun Miroslav Mišković objavio odluku da proda svoj udeo u listu, priznajući pritom da je bio najveći pojedinačni akter u listu.[4] Reagujući na Miškovićevu najavu, potpredsednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić tvrdio je da veliki biznis u listu poseduje i srpski biznismen i gradonačelnik Beograda Dragan Đilas i pozvao ga da to javno prizna.[5]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Sredinom decembra 2005. Pres je postao poslednja u rastućoj seriji publikacija u štampanim medijima u Srbiji koje su nastale zbog toga što je grupa novinara masovno napuštala svoje prethodno radno mesto i pokrenula novi list. Tako je pokrenut nedeljnik Vreme 1990. (napuštanje Politike ), Naša borba 1994. (napuštanje Borbe ) i Glas javnosti 1998. (napuštanje Blica).

U ovom slučaju, većina zaposlenih u štampi, uključujući glavnog urednika Đoku Kesića i njegovog zamenika Dragana J. Vučićevića, radili su u Kuriru od njegovog osnivanja u maju 2003. do početka decembra 2005. godine. Tada je došlo do spora oko podele prihoda, što je rezultiralo time da je oko 90% osoblja Kurira napustilo novine. Javne optužbe za korupciju i političko lobanje počele su brzo da lete između vlasnika Kurira Radisava Rodića na jednoj i montažerskog dvojca Kesić-Vučićević na drugoj. Sredinom decembra 2005. Vučićević i novoimenovani glavni i odgovorni urednik Kurira Antonije Kovačević čak su se javno posvađali u improvizovanom TV duelu u BKTV-ovoj emisiji Klopka koju je vodila Olivera Kovačević, ali osim puno vike i pozorišne retorike nije utvrđeno mnogo konkretnih činjenica.

Na čelu sa Kesićem i Vučićevićem, grupa koja je napustila Kurir najavila je svoj plan da pokrene sopstveni dnevni tabloid pod nazivom Dnevni kurir, međutim, vlasnik Kurira Rodić odmah je podneo žalbu Trgovinskom sudu, protestujući zbog kršenja autorskih prava. Sud se složio s njim i odmah izdao stav kojim je zabranio objavljivanje pod tim imenom. Iako su osećali da je Kurir postao to što jeste velikim delom zahvaljujući njihovim sopstvenim naporima i veštinama, Kesić i Vučićević su odlučili da dalje ne vode dalje pitanje i, umesto toga, završili su pitanje imenovanjem svog novog tabloida Pres.

Premijerno izdanje izašlo je 15. decembra 2005.

Pres vs. Bojan Krišto[uredi | uredi izvor]

Krajem novembra 2008, Pres je počeo da objavljuje seriju članaka o Bojanu Krišto, izvršnom direktoru državne kompanije JP Aerodrom Beograd koja upravlja beogradskim aerodromom Nikola Tesla. Pitanje je bilo u njegovoj poslovnoj praksi koja se slobodno trošila kada je trebalo da odobrava bonuse na zarade sebi i članovima upravnog odbora kompanije. Budući da je Krišto po prirodi položaja politički delegirao G17 Plus, članicu stranke vladajuće koalicije Za evropsku Srbiju (ZES), cela stvar je ubrzo izbila u politički skandal. Opozicioni poslanici zahtevali su njegovu ostavku, zajedno sa podnošenjem krivičnih prijava, dok se čak i predsednik Srbije Boris Tadić oglasio, nazvavši situaciju neprihvatljivom. Veliki deo ljutnje javnosti bio je usmeren na šefa Krištove stranke Mlađana Dinkića, koji je bio i ministar ekonomije i regionalnog razvoja, kao i potpredsednik vlade. Neko vreme se čak činilo da je ovo početak raskola u srpskoj vladajućoj koaliciji, a neki su čak išli toliko daleko da sugeriraju da bi zajedno sa drugim neslaganjima između članova vlade, poput ruskog sporazuma o gasu, ovaj slučaj aerodroma mogao samo doprineti padu vlade.

Međutim, to se nije desilo, jer je Krišto podneo ostavku 25. novembra 2008. pod teretom pritiska javnosti[6] dok je Dinkić 30. novembra 2008. išao u emisiju B92 Utisak nedelje i manje-više branio svog partijskog kolegu.[7] Dinkić je celu epizodu u više navrata nazivao „lovom na veštice“, pa čak i sugerisao da bi deo motivacije za Pres trebalo da krene nakon Krištoa možda u njegovoj očiglednoj odluci da ih natera da uplate zaostali iznos po sponzorskom ugovoru koji je omogućio da logotip Presa bude odštampan na poleđini ukrcajnih karata izdatih na aerodromu. Već sledećeg dana Pres je na to odgovorio rekavši da će Dinkiću predstaviti sve detalje tog konkretnog posla i zatražiti da se javno izvini zbog „klevetničke primedbe“.[8]

Kraj[uredi | uredi izvor]

Dana 15. novembra 2012. godine, nakon najave Miroslava Miškovića da se povlači iz lista, list je objavio da će to izdanje biti poslednje u štampi. Istom prilikom je takođe rečeno da će se izdanje za Republiku Srpsku nastaviti kao i veb stranica.[9] Prema nezvaničnim izvorima, list je u vreme svog zatvaranja stekao dugove veće od 16 miliona evra.[10]

Miškovićevo implicitno priznanje da poseduje udeo u Presu kada je tri dana kasnije najavio povlačenje iz novina, kao i propast publikacije, izazvalo je puno reakcija i kontroverzi na srpskoj medijskoj sceni, kao i u široj javnosti zemlje. Ponovo je otvorilo pitanje stvarnog vlasništva iza srpskih štampanih i elektronskih medija.

Reakcija na propast lista[uredi | uredi izvor]

Ljiljana Smajlović[uredi | uredi izvor]

Ljiljana Smajlović, predsednica Srpskog novinarskog udruženja (UNS), rekla je: „UNS podržava zahteve zaposlenih u štampi da dođu do dna svega što se tiče štampe - ko su bili njihovi stvarni vlasnici, koliki je tiraž lista i zašto nisu li dobili priliku da sastave novine onako kako su želeli. UNS dalje apeluje na poverioce Presa da pokažu razumevanje situacije u kojoj se nalaze zaposleni u listu i da budu uzdržani s obzirom na javno izrečeno obećanje Miroslava Miškovića da će isplatiti većinu zaostalih dugova lista. UNS dalje kritikuje aktuelnu srpsku vladu (predvođenu Dačićem i Vučićem) zbog toga što nije ispunila jedno od prvih obećanja po stupanju na dužnost - raspravljajući o izveštaju Verice Barać koji je jasno identifikovao mutnu vlasničku strukturu medija kao najveću pretnju slobodi štampe U Srbiji. Ako jednom zauvek ne utvrdi zašto se srpsko medijsko tržište pretvorilo u Divlji zapad, gde svi sve obmanjuju kada je reč o vlasničkoj strukturi i tiražima, ova vlada će odgovornost za situaciju podeliti sa prethodnom. Bilo bi dobro kada bi drugi vlasnik Presa - još uvek tajni - konačno posedovao i preuzeo odgovornost za finansije lista, pomažući na taj način novinarima da preoblikuju svoje novine, nadamo se ovaj put bez dugova tajkunima“.[11][12]

Dragan J. Vučićević[uredi | uredi izvor]

Na konferenciji za novinare 15. novembra 2012. godine, bivši glavni urednik štampe, kolumnista i jedan od osnivača lista Dragan J. Vučićević (u to vreme glavni urednik Informera) odgovorio je na nekoliko pitanja o propadanju lista. Tom prilikom je rekao: „Potkraj 2010. godine Pres su oteli i oduzeli meni i ostalim osnivačima ljudi iz vrhova vlasti koji su u to vreme upravljali Srbijom. U osnovi su nas ucenjivali pretnjom otpuštanjem 250 zaposlenih koji su u to vreme bili zaposleni u novinama, kao i pretnjom da osiguraju da naši zajmovi ne budu ponovo programirani. Od druge polovine 2010. godine pa sve do eventualnog odlaska krajem decembra 2011. godine, kada mi nisu dozvolili da nastavim da pišem svoju kolumnu, nisam bio umešan u poslovanje lista niti u njegovu uređivačku politiku. Sve što sam uradio za novine 2010. i 2011. godine bilo je pisanje nedeljne kolumne. Da, bio sam naveden istovremeno sa predsednikom upravnog odbora Press Publishing Group, ali to je bio samo formalni naslov odlukom nekih ljudi koji su u to vreme donosili odluke - u stvarnosti nisam imao nikakve veze sa upravom odbora, koji inače nije ni postojao, i nisam pravi čovek s kojim bih razgovarao o onome što se događalo u tom listu tokom poslednje tri godine postojanja. Da, fiktivno sam naveden kao predsednik upravnog odbora. Što se tiče Olivera Dulića i plaćanja iz njegovog fonda za zaštitu životne sredine, za njih sam saznao tek nakon što sam već napustio Pres. Nisam imao ništa s njim. Ako dokažete da sam ga ikad upoznao, potpisao bilo koju od njegovih uplata ili čak razgovarao s njim telefonom, rado ću otići u zatvor. Nikad nisam uzeo ni dinar ni Duliću ni bilo kome drugom od vlasti Tadića. Patio sam samo pod tim vlastima. Tokom Tadićeve ere u Srbiji, samo se nekoliko novinara usudilo da pruži dosledan i odlučan otpor njegovoj tiranskoj vladavini i smatram da je pružanje otpora Tadiću i njegovim prijateljima jedan od najvećih vrhunaca moje novinarske karijere. Posebno u uslovima kada ostali novinari ćute i unovčavaju njihov integritet od Dulića i drugih likova poput Cole, Krle i Sane ".[13]

To je bilo u potpunoj suprotnosti sa onim što je Vučićević imao da kaže na istu temu dve godine ranije, u decembru 2010. godine. Upitan u to vreme o navodnoj tajnoj umešanosti srpskih tajkuna u vlasničku strukturu srpskih novina, Vučićević, predsednik upravnog odbora izdavačke grupe Pres, odgovorio je: „U Srbiji postoje stalne teorije zavere o tome da različiti tajkuni imaju udela u raznim novinama. To nije baš tako i reći ću zašto nije. Novinsko poslovanje u Srbiji nije dovoljno isplativo da bi ga tajkuni mogli zanimati. Oni mogu ostvariti mnogo veći profit u drugim poduhvatima, pa zašto bi onda ulagali u novine. Znate li koliko je potrebno da biste započeli zaradu od ulaganja u novine? Između 5-7 godina. Zašto bi neko uložio milion evra u novine, a zatim čekao 7 godina da vrati taj novac“. Upitan eksplicitno istom prilikom ko je vlasnik Presa, Vučićević je odgovorio: „ Pres je u vlasništvu Đoke Kesića, Svete Marjanovića, Biljane Kralj i mene“. Pritisnut dalje da bi rekao ko politički stoji iza Presa, Vučićević je odlučno ponovio: „Niko“.[14]

Čedomir Jovanović[uredi | uredi izvor]

Govoreći u političkoj emisiji Utisak nedelje, lider opozicione Liberalno demokratske partije (LDP) Čedomir Jovanović rekao je da mu javno otkrivanje o tome da su Mišković i Đilas vlasnici Presa nije novost, pre nego što je nastavio: „Štampa je bila cena Mišković je morao da plati vlastima sa DS- om. To je bio vladin reket “.[15]

Reference[uredi | uredi izvor]