Prot i Jakint
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Prot i Jakint | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum smrti | 262. |
Mesto smrti | Rim, |
Svetovni podaci | |
Poštuje se u | Pravoslavna crkva, Rimokatolička crkva, Koptska orijentalno-pravoslavna crkva |
Praznik | 24. decembar (pravoslavlje), 11. septembar (rimokatoličanstvo) |
Prot i Jakint su hrišćanski svetitelji. Bili su ranohrišćanski mučenici koji su stradali za vreme cara Galijena. Bili su evnusi svete Evgenije. Zajedno sa Evgenijom su pobegli od njenog oca Filipa i krstili se. Krstio ih je episkopa Elije. Pomogli su Evgeniji da se preruši u muško odelo i zamonaši u muškom manastiru, u kome su se i oni zamonašili.
Kada ih je krstio episkop Elije im je rekao:
Vi ste robovi po telesnom poreklu, ali ste slobodni duhom, jer duh vaš nije porobljen ničim zemaljskim. Zato ne ja, već sam Gospod Hristos govori vama: Više vas ne nazivam robovima nego prijateljima. Blaženi ste vi zbog takve slobode vaše, ali ste još blaženiji zbog vašeg prijateljstva i sjedinjenja s Hristom: jer vi jednodušno izabraste uzeti na sebe jaram Hristov, i ničim ne ometoste blaženu Evgeniju u nje!noj nameri, već zajedno s njom gorite duhom da služite Gospodu. I kada ona bude izašla iz ovog života, zajedno s njom i vi ćete se udostojiti od Gospoda onih venaca i nagrade, kojih i ona.
U manastiru su živeli kao monasi jedno vreme, a kasnije su zajedno sa Evgenijom otišli u Rim. Tamo su preveli u hrišćanstvo mnogo mladih ljudi.
Kada su rimski vojnici uhvatili Prota i Jakinta kao hrišćane, odveli su ih u mnogobožački hram da se poklone bogu Zevsu. U hrišćanskoj tradiciji se pominje da čim su ušli u hram, Zevsov kip je pao i razbio se u delove. Kada je eparh Rima Nikitije obavešten o tome naredio je da im se odseku glave, smatrajući da su oni svojim magijama srušili njihovog boga Zevsa. Ubijeni su 262. godine.
Grobovi Prota i Jakinta su otkriveni za vreme pape Damasa I 366. godine, i nad njima je ubrzo podignuta crkva. U sadašnje vreme njihove mošti se nalaze u Rimu.
Srpska pravoslavna crkva slavi ih 24. decembra po crkvenom, a 6. januara po gregorijanskom kalendaru.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- „Žitija svetih“, 24. decembar, Justin Popović (jezik: srpski)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- „Žitija svetih“, 24. decembar, Justin Popović (jezik: srpski)
- Sveti Prot i Jakint u katoličkoj enciklopediji (Catholic Encyclopedia) (jezik: engleski)